Rezignacija reformskih snaga uoči izbora u Iranu

592 osobe registrirale su se kao kandidati za predsjedničke izbore u Iranu 18. juna, od toga 40 žena. Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo je to u nedjelju. Na izborima 2017. bilo je 1636 ljudi, uključujući 137 žena. To znači da je njihov udio od 8,3 posto bio jedva veći od sadašnjeg sa 6,75 posto.

Zbog potrebne provjere kandidata od strane Guardian Council-a, na kraju nije ostalo puno od velikog broja: šest kandidata dobilo je dozvolu 2017., jedna žena nikada nije bila među njima. Ovaj put imena predsjedničkih kandidata, koji su prošli provjeru, trebaju biti objavljena krajem maja.

Ahmadinedžad se želi ponovo kandidirati

Gotovo 30 prijavljenih osoba poznate su ličnosti u iranskoj politici. Među njima su potpredsjednik Ešak Džahangiri, vrhovni sudac Ibrahim Raisi i bivši predsjednik parlamenta i pregovarač o nuklearnom programu Ali Lariadžani. Bivši predsjednik Mahmoud Ahmadinedžad također se želi ponovno kandidirati. Bio je šesti predsjednik Islamske Republike Iran od 2005. do 2003. godine. Na izborima 2017. njegova kandidatura je odbijena.

"Bilo bi pogrešno ponovno odbiti njegovu kandidaturu. Vijeće čuvara trebalo bi se povući i pustiti glasače da odluče žele li Ahmadinedžada ili ne", rekao je iranski novinar Mohammad Sadegh Džawadi-Hesar u telefonskom razgovoru za Deutsche Welle. Džawadi-Hezar nije pristalica Ahmadinedžada, ali on želio iskreno političko natjecanje od kojeg bi svi ostali kandidati također imali koristi. 

Džawadi-Hesar je član je reformski orijentirane "Stranke nacionalnog povjerenja" (Etemade Meli). Ova stranka je tokom drugog mandata predsjednika Ahmadinedžada bila zabranjena. Bivši čelnik stranke, klerik Mehdi Karrubi, kandidirao se 2009. godine za predsjedničke izbore. Kontroverzni izborni rezultat koji Karrubi nije prihvatio, uslijedile su masovne demonstracije u cijeloj zemlji i pojava oporbenog pokreta, takozvanog Zelenog pokreta, koji su brutalno suzbile sigurnosne snage Ahmadinedžadove vlade. Od 2010. godine u međuvremenu 83-godišnji Karrubi je u kućnom pritvoru.

Ahmadinedžad do danas negira navodnu izbornu prijevaru i tvrdi da ima milijune pristaša.

Ako njegova kandidatura ne bude odobrena, on i njegove pristaše bojkotirat će izbore, rekao je novinarima prošlog tjedna. Kasnije bi mogao tvrditi da je niska izlaznost, koju mnogi promatrači očekuju, posljedica odbijanja njegove prijave. U 2017. godini odaziv birača bio je 73 posto.

Birači ne bi imali pravi izbor jer bi Vijeće čuvara diskvalificiralo i izuzelo mnoge kandidate koji imaju mogućnosti, kaže Džawadi-Hesar. "Na primjer, prilično sam siguran da će omiljeni reformator Mustafa Tadžsade biti odbijen." Tadžsade je bio zamjenik ministra unutarnjih poslova u vladi Mohammada Khatamija početkom 2000-ih.

Prema procjeni Džawadi-Hesara, slab odziv na izbore bi mogao biti i zbog činjenice da opet niti jedna žena vjerojatno neće dobiti odobrenje za kandidaturu. "Vijeće čuvara ne može diskriminirati polovicu društva, naime žene, i očekivati da će oni uvijek iznova glasati na izborima", kaže on.

Drugi pokušaj Ebrahim Raisi

Vijeće čuvara, koje se sastoji od dvanaest pravnika, uključujući šest stručnjaka za islamsko pravo, odlučuje o prikladnosti kandidata za izbor. Svaki podnositelj kandidature mora se smatrati uvaženom osobom u politici ili religiji i mora pokazati svoju odanost Islamskoj Republici. Mahmud Ahmadinedžad, koji je u drugom mandatu brutalno suzbio oporbu i izolirao zemlju stalnim provokacijama protiv Zapada, izgledao je neprikladan za Vijeće čuvara 2017. godine. 

Konzervativni krugovi unaprijed su se dogovorili oko novog kandidata: klerika Ebrahima Raisija. On je nekoć bio dio takozvanog "Odbora za smrt", koji je bio odgovoran za pogubljenje hiljada političkih zatvorenika 1980-ih.

2017. godine izgubio je na izborima od sadašnjeg predsjednika Rouhanija, ali ga je vjerski vođa ajatolah Khamenei 2019. imenovao za vrhovnog suca. Sad se ponovo kandidra. Zbog blizine Khameneiju on slovi kao kandidat tvrdolinijaša.

Među njih spada nekoliko pripadnika Revolucionarne garde koji su izrazili svoju spremnost za kandidaturu. Među njima su bivši ministar obrane Hossein Dehkan i general Saeed Mohammad, koji trenutno savjetuje šefa Revolucionarne garde Hossein Salamija.

Budući da polaze od toga da njihov favorit Tadžsade neće dobiti dozvolu, moguće je da će reformatori i umjerene snage podržati sadašnjeg potpredsjednika Eschaka Džahangirija ili bivšeg predsjednika parlamenta Ali Laridžanija, koji se smatra umjerenim konzervativcem.

Rasprostranjeno razočarenje

"Bez obzira na to koga podržavaju, mislim da je malo vjerojatno da će reformatori moći mobilizirati svoje glasače", kaže 36-godišnja ženska aktivistica Mahdieh Golroo. Nekoliko je puta uhićivana i osuđivana na zatvorsku kaznu zbog zalaganja za ženska prava i demokraciju. Golroo je emigrirala u Švedsku u ljeto 2019.

"Ljudi u Iranu razočarani su i više ne vjeruju u izbore", kaže Golroo. I ne samo zato što Vijeće čuvara unaprijed razvrstava neomiljene kandidate. Ali također, "jer kandidati koji obećavaju reforme ne mogu stvarno ništa promijeniti ako pobijede na izborima protiv volje vjerskog vođe i Vijeća čuvara."

Za aktivistice, politički sustav u Iranu nije sposoban za reformu. Rezultat: "Aktivisti civilnog društva koji su u prošlosti više puta mobilizirali glasače za reformski tabor sada su odustali", kaže ona. 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu