Retoričke prijetnje Turske Siriji

I vlada Turske je pojačala kritike na račun Sirije. Ankara je u prvo vrijeme pokušavala da posreduje i uvjeri sirijskog predsjednika Asada da odustane od upotrebe sile protiv demonstranata. Stvari su se u međuvremenu promijenile. Premijer Redžep Erdoan tako izjavljuje kako više nema povjerenja u Asada, a šef turske diplomatije Davutolu tvrdi kako Turske više ne može sjediti skrštenih ruku, piše Neue Zürcher Zeitung i nastavlja:

"U turskom ministarstvu privrede je tako osnovan poseban biro čiji je zadatak da se bavi isključivo privrednim odnosima sa Sirijom. Neki ovo vide kao uvod u privredne sankcije Siriji. Osim toga je na led stavljen projekat zajedničkog istraživanja mogućih nalazišta nafte u Siriji. U turskom ministarstvu za energiju razmatraju mogućnost da ukinu isporuke struje Siriji.

Prekid isporuka struje i ne bi toliko pogodio vladu u Damasku jer ona raspolaže vlastitim kapacitetima za proizvodnju struje, ali bi to sigurno imalo simboličan značaj. Turska, za sada, ipak ostaje na retoričkim prijetnjama, ali nije poduzela konkretne sankcije poput EU i SAD. Turska trenutno pruža utočište izbjeglicama i dezerterima iz sirijske vojske, a vlada u Ankari pruža podršku sirijskoj opoziciji u egzilu.

Ipak, još se čeka na listu konkretnih finansijskih, energetskih i sankcija vojne prirode. Jedan od razloga za to je ponovno izbijanje konflikta sa kurdskom partijom PKK i zemljotres na jugoistoku Turske. Sirija se tako našla u drugom planu. Osim toga, Turska ne samo da ima 900 kilometara granice prema Siriji i trgovinsku razmjenu od dvije i po milijarde dolara godišnje, nego se strahuje da bi susjedna zemlja mogla na sankcije da odgovori podrškom kurdskoj partiji PKK", stoji u listu Neue Zürcher Zeitung.

Oda tehnokratama

Uspon tehnokrata na političke funkcije, odnosno formiranje prelaznih, tehnokratskih vlada u Italiji i Grčkoj, ukazuje na to da je došlo do pada tabua da se ne može pristati na formiranje vlade eksperata koja bi slijedila zahtjeve EU, piše list Die Welt.

"Naravno da je u EU mnogo stvari krenulo naopako. Međutim, "deficit demokratije" koji navodno postoji u Briselu je pogrešna tvrdnja brojnih političara. Pojedini naučnici, poput Andrea Moravcsika sa Univerziteta Princeton, odavno tvrde da EU svoj legitimitet ne crpi iz izbora, nego iz sposobnosti da građanima omogući konkretne prednosti. Ono što je EU postigla integracijom svojih tržišta i uklanjanjem pasoških kontrola, samo podcrtava prednosti "delegirane demokratije". Upravo distanca koju tehnokrate u Briselu imaju prema dnevnoj politici, omogućava EU da ispuni ono što se od nje očekuje. Za razliku od tirada euroskeptičnih političara u Velikoj Britaniji, pa i u nekim državama eurozone, zasićenost birača političarima posljedica je razlike između onoga što je obećano i onoga što je ostvareno, a ne posljedica distance između građana i zvaničnih predstavnika EU.

Zabrinjavajući pad povjerenja u demokratiju, vraća nas razmišljanju o najjačem razlogu zbog kojeg Evropljani žele tehnokratske vlade: to je sigurnost. Evropljane nakon Drugog svjetskog rata nije spojio san o zajedničkom evropskom demokratskom biću, nego želja za sigurnošću. Birokratija EU odigrala je glavnu ulogu u podršci zemljama istočne Evrope kada su socijalističku autokratiju zamjenjivale kapitalističkom demokratijom. To je bio vrlo kompleksan prelaz. Vrlo malo ljudi je toga bilo svjesno, jer se "eurokrate" nisu pojavljivale na naslovnim stranicama medija. Ipak, njihov uspjeh u uvođenju tehničkih standarda u državama kandidatima za ulazak u EU dao im je ogroman legitimitet.

Nepisani zakon EU glasi da tehnokrate imaju najviše uspjeha, kada im se političari najmanje miješaju u posao. Lao-ce, osnivač taoizma, jednom je napisao kako je najbolji vladar onaj kojeg ljudi skoro i ne primjećuju da postoji", piše Die Welt.

Autor: Azer Slanjankić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić