Razmjena zarobljenika: Krasikov kao slaba tačka za Putina

Bila je to jedna od najvećih razmjena zatočenika između Rusije i Zapada od kraja Hladnog rata. U podcastu DW-ovog programa na ruskom „DW Novosti Show" istraživački novinar Christo Grozev je objasnio kako je uopće bila sastavljena lista osoba za razmjenu, odnosno kakvu je ulogu u svemu imao Rico Krieger, Nijemac koji je u Bjelorusiji bio osuđen na smrtnu kaznu.

DW: Svima je jasno da je Vadim Krasikov bio ključna figura u nedavnoj razmjeni zarobljenika između Zapada i Moskve. Zašto je Krasikov bio slaba točka za Putina?

Christo Grozev: Naša istraživanja između 2019. i 2021. na [istraživačkim platformama] Bellingcat i The Insider su pokazala da je Krasikov bio ključna figura unutar ruske tajne službe FSB. On je, kako je to u međuvremenu priznao i Kremlj, suradnik i časnik FSB-a, te je jako blizak krugu oko Putina. To smo mi dokazali, a čak se i na fotografijama i video-snimkama s Krasnikovog vjenčanja, koje smo dobili, vide brojni suradnici Federalne službe za zaštitu predsjednika Putina.

Osim toga on je čak i svjedocima, koje smo uspjeli uvjeriti da dođu u Berlin na suđenje (u slučaju ubojstva Zelimhana Kangošvilija u berlinskom parku Kleiner Tiergarten, nap. red.), rekao da poznaje Putina, ali naravno da im nije ispričao kompletnu pozadinu svog odnosa s Putinom.

A kod tog osobnog aspekta, dakle odnosa s Putinom, mora se dodati da je on pukovnik FSB-a, junak, koji je za neke stvari dobio i odlikovanja. Naravno da je za sustav u Rusiji, a ne samo za Putina, važno da razmijeni i vrati takve ljude, kako bi se budućim ubojicama, koje će taj režim očigledno tek poslati na neke misije, može obećati imunitete od kaznenog progona i doživotnog zatvora. Zato je Krasnikov bio ključna figura. I to nam je bilo jasno već na samom početku pregovaračkog procesa.

Kako su se na popisu za razmjenu našli drugi ruski agenti? Je li to bilo na inicijativu Moskve ili ih se ponudilo Moskvi za razmjenu?

Proces je bio zanimljiv zato što je ruska strana strahovala od toga da navede imena važnih osoba, kako Zapad ne bi shvatio od kakvog su oni značaja. Prije svega se to ticalo onih osoba, koje još uvijek pred nekim sudom nisu bile proglašene krivima, odnosno ljudi koji imaju samo status osumnjičenika. Da se navelo ime nekoga od njih, to bi praktično značilo priznavanje krivnje. Zato je i bilo teško shvatiti koga je Kremlj zapravo htio dobiti.

Jedna od stvari, koje smo shvatili već u ranoj fazi tog procesa neslužbenih pregovora, je bila ta da Kremlj nije htio nikoga tko nije već apsolvirao kompletan sudski postupak, odnosno tko nije dobio konačnu presudu. I zato Rusi sve do zadnjeg trenutka nisu htjeli objaviti imena onih, koji su se na koncu našli na listi za razmjenu.

Očito su oni od strane Zapada bili predloženi u posljednjih tri-četiri mjeseca nakon smrti Alekseja Navaljnog. I bilo je obećano da će oni do samog čina razmjene apsolvirati kompletan sudski proces. Zato se i dogodilo da je primjerice kod slovenskog bračnog para sudski postupak bio okončan u roku od tjedan dana. Takve stvari naravno obično traju puno mjeseci.

Bjelorusi diskutiraju oko toga zašto nije razmijenjen niti jedan jedini bjeloruski politički zatočenik, iako je Rico Krieger bio osuđen na smrt pred jednim bjeloruskim sudom. Zbog čega je to bilo tako po Vašem mišljenju?

Ova razmjena ni u kom slučaju nije bila idealna. Meni je jasno zašto se to dogodilo. Uhićenje (Rica Kriegera, nap. red.) i smrtna presuda su se dogodili takoreći na nalog Kremlja, kao dio konačnog pritiska na Njemačku, kako bi Nijemci pristali na izručenje Krasnikova. To znači da to nije bila suverena odluka bjeloruskog diktatora, to je bila usluga koju je on učinio (Moskvi, nap. red.), i zato je to i Njemačka vrlo vjerojatno i smatrala kao nešto što se tiče odnosa između Rusije i Njemačke.

Jesu li moguće neke nove razmjene? Postoje li i neke druge osobe koje su za Putina otprilike podjednako važne kao što mu je bio važan Krasnikov?

Po mom mišljenju nema takvih osoba. Trenutno ne znamo za neke druge ruske junake poput Krasnikova, koji je na tu svoju misiju krenuo po nalogu Putina. S tim slučajem su usporedivi samo na primjer Petrov i Baširov, koji su također bili ruski heroji kada su krenuli u svoju misiju kako bi otrovali Skripala (dvostruki ruski agent Sergej Skripal i njegova kćerka Julia su 2018. godine nervnim otrovom novičokom otrovani u britanskom Salisburyju, nap. red.) Trenutno nema takvih slučajeva. Ali zbog rata uočavamo enormno povećanje ruskih špijunskih aktivnosti. Vidimo podmetanje vatre u Poljskoj, u Češkoj i u Francuskoj.

Siguran sam da će nepažnja Kremlja i želja da se isprovocira novi val terora u cijeloj Europi i u svijetu rezultirati novim uhićenjima i možda novim razmjenama. Vjerujem da će biti razmjena, zato što je sada pala svojevrsna psihološka prepreka. To je pokazalo da je moguće pregovarati i u nesvakidašnjim slučajevima, tamo gdje se krši jedno staro pravilo, pravilo koje kaže da se razmjenjuje samo 1:1. Mora biti i asimetričnih razmjena. Ali Njemačka je ovdje nastupila vrlo hrabro i rekla ne. Rekla je da za jednog ubojicu želi mnoge ljude –ogotovo kad imamo u vidu da je Navaljni u tom trenutku već bio mrtav. Njemačka je imala moralno pravo da to kaže.

Što bi moglo spriječiti buduće razmjene?

Želja Putina i Putinovog sustava da se osveti, to bi ih moglo spriječiti. Na primjer slanje atentatora s ciljem da se nanese fizičko nasilje onim osobama koje su oslobođene u okviru razmjene. To ne bi bio presedan, jer se upravo to dogodilo u slučaju Sergeja Skripala. To bi se moglo naći na putu budućim razmjenama u idućih 15 godina, ili ih možda čak u potpunosti učiniti nemogućima. Ako se pak Kremlj bude ponašao pragmatično, po mom mišljenju bi moglo biti prilike za neke buduće razmjene.

Prijeti li sada po Vašem mišljenju oslobođenim političkim zatvorenicima bilo kakva opasnost izvan Rusije?

Svi smo mi vidjeli post Dimitrija Medvedeva, kojim je praktički pozvao na eliminiranje ljudi, koje on označava izdajnicima (post zamjenika predsjednika Sigurnosnog vijeća Rusije na Telegramu na dan razmjene zarobljenika, nap. red.)

On kaže da bi sada oni trebali gledati "i na desno i na lijevo". O tome on vjerojatno zna više od mene. I zato mislim da moramo biti oprezni. Pogotovo zbog činjenice da je teroristički sustav Kremlja prilično decentraliziran. Postoje brojne skupine, koje su uvjerene da ispunjavaju Putinove želje, odnosno da ostvaruju neke rezultate iako to što čine nije bila njegova naredba. Oni bi takve riječi Medvedeva mogli shvatiti kao državnu naredbu. Bojim se da će to stvoriti atmosferu za ekscese egzekutora.

Razgovor je vodila Olga Tikhomirova.

Ovaj intervju je najprije objavljen na njemačkom jeziku.