1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

„Razmjena teritorija ne vodi rješenju“

6. april 2018

Gdje je puklo u vladajućoj koaliciji u Prištini? Ko se raduje novim izborima, a ko se plaši Specijalnog suda? Da li su Vučić i Tači na zajedničkom zadatku? O tome u intervjuu za DW govori kosovska novinarka Una Hajdari.

https://p.dw.com/p/2vaex
Kosovo - Nationalbibliothek des Kosovo in Pristina
Foto: DW/E. Bytyqi

DW: Premijer Haradinaj je rekao da nema problem sa novim izborima, ako se svi slažu. Njegova vlada nema skupštinsku većinu otkad su saradnju otkazali poslanici Srpske liste, ali čini se da je na Kosovu mnogo više razloga za političku nestabilnost.

Una Hajdari: U posljednjih par mjeseci su se pojavili i drugi krahovi u vladajućoj koaliciji koji govore da nisu uspjeli da formiraju koaliciju koja ima ujedinjen stav o glavnim problemima Kosova uključujući briselski dijalog i pitanje Zajednice srpskih opština (ZSO). Haradinaj je ubijeđen u mogućnost da je popularnost Hašima Tačija i Demokratske partije Kosova (PDK) toliko niska da bi, ukoliko se ide na nove izbore, Haradinajeva stranka – u koaliciji sa nekim drugim poput Pacolija – mogla da skupi većinu i bez Tačija.

DW: Da li je to realno?

Hajdari: Realno je jedino da PDK postaje sve slabija. Tači je posljednjim potezom u vezi sa deportacijom šest turskih građana izgubio popularnost na Kosovu više nego ikada do sada.

DW: Čini se da je opšti stav da je Tači, kao Erdoganov prijatelj, na mala vrata isporučio guleniste sa Kosova.

Hajdari: Činjenica da se Tači suprotstavio Haradinajevoj odluci da bude razriješen šef obavještajne službe Driton Gaši nakon izbijanja ove afere vodi zaključku da Tači ima mnogo veću ulogu u aferi nego što priznaje. Ovo je prvi put otkako je formirana predizborna koalicija PDK i Haradinajeve Alijanse za budućnost Kosova da se vide jasne pukotine u njihovom odnosu. Oni koji dobro poznaju Haradinaja i Tačija kažu da uprkos zajedničkom učešću u koaliciji nikada nisu izgladili odranije veoma zaoštrene odnose.

DW: Ali novo je što su i u okviru PDK Tači i predsjednik skupštine Kadri Veselji u nekoj vrsti klinča.

Hajdari: Tako je. Svakako unutar PDK postoji grupa poslanika i lokalnih funkcionera koji su stali iza Veseljija, a ne iza Tačija koji je do sada bio nekrunisani vođa PDK. Veselji je u okviru stranke umjereniji, uključuje druge članove stranke i parlamentarce u donošenje odluka i time je uspio da privuče glavne aktere u PDK na svoju stranu. Time se Tači nikada nije aktivno bavio jer je već godinama ubijeđen da je neprikosnoven, da niko ne može ni u stranci ni na Kosovu da prevaziđe njegov autoritet.

DW: Jedna teza nakon hapšenja Marka Đurića u Mitrovici kaže da Vučić i Tači produkcijom nestabilnosti ruše Haradinaja. Kako Vam to zvuči?

Hajdari: To su interpretacije događaja o kojima ne znamo previše. Takvi dogovori, ako ih zaista ima, sklapaju se iza zatvorenih vrata i daleko od javnosti. Ne znamo da li su ubistvo Olivera Ivanovića, ali i hapšenje i deportacija Marka Đurića, dio zajedničkog pokušaja da se destabilizuje situacija na Kosovu što bi išlo u korist i Tačiju i Vučiću. Tačiju prije svega zbog odlaganja početka rada Specijalnog suda, a Vučiću jer pri svakim tenzijama koje se tiču srpske zajednice na Kosovu on upada kao legitimni predstavnik političkih interesa Srba na Kosovu i mirotvorac koji se, u njegovoj interpretaciji, zalaže za mir i stabilnost.

DW: Tu je još jedna teza o Vučiću i Tačiju koji su se očito posljednjih sedmica više puta tajno sastali. Naime da bi obojica pristala na podjelu Kosova ili razmjenu teritorija – sjever Kosova za Preševsku dolinu. U Beogradu se to izgovara glasno, a da li smije da se izgovori u Prištini?

Hajdari: Razmjena teritorija ne zaslužuje da joj se poklanja pažnja kao ozbiljnoj opciji koja bi riješila odnose Kosova i Srbije. Prvo, to bi bila objava rata krhkom multietničkom poretku koji je mukotrpno uspostavljan svih ovih godina. Drugo, može se reći da se ta opcija više pominje od strane Beograda kao dokaz za navodne velikoalbanske pretenzije Prištine jer se u političkim krugovima i javnom diskursu na Kosovu o tome rijetko govori kao ozbiljnoj opciji.

Una Hajdari
Una HajdariFoto: Privat

Raspadom Jugoslavije su se ovdje formirale države-nacije koje tvrde da samo one znaju i mogu da predstavljaju interese etničkih grupa pa se ova retorika uzima ozbiljnije nego što bi trebalo. To traje već godinama: Beograd tvrdi da samo oni znaju koji su interesi kosovskih Srba, a Tirana – više nego Priština – tvrdi da samo oni mogu da govore o Albancima širom regiona. Velikoalbanska retorika se više potpaljuje od strane albanskog premijera Edija Rame koji olako o tome priča kako bi skupio političke poene.

DW: Da li bi politička scena u Prištini mogla da svari podjelu Kosova s obzirom da bi mnogi to predstavili kao gubitak dijela teritorije?

Hajdari: O toj opciji se ne može raspravljati ozbiljno bar što se Kosova tiče. Ovdje preveliku ulogu igra međunarodna zajednica koja neće dozvoliti da dođe do bilo kakve razmjene teritorija. Može se reći da bi jedan dio srpskog stanovništva, posebno oni sa sjevera Kosova, htjeli da se sjever pripoji – ili kako god se to zove – Srbiji, a da južni dio Srbije gdje je većinsko albansko stanovništvo bude dio Kosova. Ali takva rasprava bi mogla da se vodi i između Bosne i Srbije, eventualno između Hrvatske i Bosne, i nikako ne vodi rješenju.

DW: Da li Srpska lista, kojom nesumnjivo upravlja Vučić, zbilja istupa iz vlasti u Prištini ili samo traži neki bolji aranžman?

Hajdari: Od prvog trenutka kada je formirana ova vladajuća koalicija, sa ključnim glasovima Srpske liste, znalo se da Srpska lista može bilo kada da se povuče i pokrene raspad vladajuće većine. Sada je to dio mnogo širih kalkulacija. Izgleda da je napuštanje vlade planirano već neko vrijeme posebno s obzirom na formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO). Beograd, a i Srpska lista, shvatili su da će ZSO na kraju – kakav god bio njen statut, koliku god političku moć dobila – biti institucija unutar Kosova. Oni koji to ne žele moraju sve da zapakuju u patriotsku ili nacionalističku retoriku. Tako tumačim i posljednji potez.

DW: Od kritičara vlasti se u Beogradu često čuje upravo to, da će ZSO ionako biti poput nekog udruženja koje je pod ingerencijom Prištine. Ako je već tako, zašto se u Prištini toliko protive formiranju već pet godina?

Hajdari: Vlasti u Prištini se boje reakcije naroda na Kosovu koji misli, uglavnom zbog tvrdnji opozicije poput Samoopredjeljenja, da je to prvi korak ka formiranju nekog entiteta koji bi mogao da se kasnije otcijepi od Kosova. To je u osnovi neistinito. Jer, čak i da ZSO ima najveću moguću političku moć koja je predviđena Briselskim sporazumom jako su male šanse da se otcijepi. Sama zajednica znači instituciju koja je dio prištinskih institucija. ZSO bi otklonila posljednje srpske institucije koje djeluju na Kosovu a finansirane su iz Beograda.

DW: Uskoro bi konačno trebalo da saznamo ko će biti optužen pred Specijalnim sudom za zločine OVK. Ko se najviše plaši toga?

Hajdari: Jasno je da se najviše plaši predsjednik Tači koji je, zajedno sa nekim poslanicama PDK, pokrenuo inicijativu za poništavanje zakona kojim je sud uspostavljen u okviru kosovskog pravnog sistema. Tači ne krije nezadovoljstvo činjenicom da je formiran sud. On je više nego ikad ubijeđen da će biti podignuta optužnica protiv njega ili da će na neki drugi način biti povezan sa procesima. Isto se može reći, to kruži već mjesecima kosovskim medijima, da će jedan od optuženih biti brat Ramuša Haradinaja premda se Haradinaj manje protivio sudu.

*Una Hajdari, 1992, je kosovska novinarka koja izvještava između ostalog za švajcarski javni servis SRF. Saradnica je Reportera bez granica. Živi u Prištini.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android