Razantni gospodarski rast

Na tek četiri četvorna metra je rasporedila svoju robu. Ninja Santiago je poduzetnica i vlasnica jedne takozvane Sari-Sari prodavaonice, koja je smještena oko dva sata vožnje od filipinskog glavnog grada Manile. Ta mlada žena, u srednjim tridesetima, je ponosna na svoju prodavaonicu, koja se nalazi u blizini jedne jako prometne ulice. U biti je to jedan tamni sobičak. Glineni pod, nekoliko starih drvenih regala, na kojima stoje limenke i juhe od tjestenine. Blagajna je jedna plastična tacna. Ali s tom prodavaonicom ta žena prehranjuje svoju obitelj i pomaže bolesnom ocu. "Započela sam samo s jednom tacnom, na koju sam stavila nekoliko proizvoda i prodavala ovdje ispred kuće", priča Ninja i pokazuje na jedan tamni kutak. Njezina početna investicija za tu robu je iznosila oko 40 američkih dolara.

Šampon u vrećicama

Skoro jedan milijun takvih sićušnih dućana se nalazi na Filipinima. U njima se mogu kupiti svakodnevne potrepštine, i u veoma malim količinama. Jer, kupci su uglavnom siromašni Filipinci. Oni, na primjer, šampon ne kupuju u plastičnim bocama, već u malim vrećicama, čiji je sadržaj dovoljan za jedno pranje kose.

Veliki lanci supermarketa su dosad oklijevali otvarati svoje filijale u seoskim regijama na Filipinima. Infrastruktura još nije dovoljna, a i kupovna moć je ograničena. Ali to se može brzo promijeniti. Prema rezultatima jedne aktualne studije savjetodavnog poduzeća IHS prihodi po glavi stanovnika će s trenutačnih 2.800 porasti na 5.800 američkih dolara 2024. godine. Jer, filipinsko gospodarstvo je jedno od najbrže rastućih ekonomija jugoistočne Azije. Oko pet posto gospodarskog rasta se očekuje za 2014. godinu, a i za naredne godine su dobri izgledi.

"Socijalna poduzeća" potiču socijalne promjene

Ali taj rast je jednostran, jer siromaštvo se u toj zemlji dosad gotovo da i nije moglo smanjiti. 28 posto stanovništva važi kao siromašno, deset milijuna ljudi je nezaposleno ili rade samo povremeno. Broj stanovnika iznosi oko 100 milijuna i raste iz godine u godinu uvijek u prosjeku za dva milijuna.

Bam Aquino je od posljednje godine senator na Filipinima. On potječe iz jedne od velikih obitelji političara u zemlji. Nas iz Deutsche Wellea dočekuje u svome službenom sjedištu u Manili. Taj 37-godišnjak je najmlađi od 24 senatora, a svojim idejama je već podignuo dosta prašine. Želi postići da vlada podržava tzv. socijalna poduzeća. Aquino je prije nego je preuzeo političku funkciju i sam osnovao jedno socijalno poduzeće, s kojim je htio potaknuti socijalne promjene.

Borba protiv siromaštva

"Ovdje na Filipinima smo toliko puno već pokušali i uvijek ističem da stara rješenja ne funkcioniraju za stare probleme. Jer, zato te probleme i imamo još uvijek, jer pokušaju rješavanja dosad nisu funkcionirali. Stoga nam trebaju novi prijedlozi rješenja, kako bi se uhvatili ukoštac s problemima. U to spadaju socijalna poduzeća, jedan lanac opskrbe koji će doprijeti do svih i poduzeća, koja sviju uključuju", kaže Aquino i dodaje da se njegovo poduzeće zove Hapinoy. Nakon izbora za senatora je poduzeće predao svom partneru. U okviru poduzeća su oko 30.000 Sari-Sari shopova. Bam Aquino i Mark Ruiz su Hapinoy osnovali prije sedam godina kako bi pomogli vlasnicima malih dućana. Organiziraju za njih treninge, u okviru kojih uče sve o izboru proizvoda, marketingu i pojašnjavaju im kako voditi knjige. Vlasnici prodavaonica mogu dobiti male kredite. Na taj način Sari-Sari shopovi mogu opstati, jer oni mnogim obiteljima osiguravaju prihode. Dobitak, koji Hapinoy ostvari, se ponovno investiraju i prosljeđuju dobrotvornoj organizaciji. Ovdje se ne radi o profitu, već o osiguravanju dohotka za siromašne. To je koncept socijalnog poduzeća.

Gospodarski rast za cijelo stanovništvo

Aquino ističe da je cilj toga koncepta da cjelokupno stanovništvo ima koristi od gospodarskog rasta, govoreći pritom ne više kao poduzetnik, već kao političar: "Ako rast ne bude uključivao cjelokupno stanovništvo, od njega će profitirati samo nekolicina, a to nije prihvatljivo za Filipince."

I prodavaonica Ninje Santiago pripada poduzeću Hapinoy, pomoću kojeg je već prošla nekoliko tečajeva i naučila kako nabaviti dobre proizvode. Nedavno je kupila čak i veliki hladnjak, pa tako sad može prodavati hladne sokove, koji su veoma traženi tijekom vrelog filipinskog ljeta. Njezini prihodi su se u posljednjih godina utrostručili i sada iznose oko 200 eura mjesečno. Od tog novca ona svome ocu može platiti liječničke preglede. Stoga u susjedstvu ona već sada važi kao uzorna poduzetnica.