Rafaele umjesto šefa mafije postao Danijela
11. januar 2020
Uske uličice koje se protežu od obeliska svetog Dominika popularna su slika na napuljskim razglednicama. Studenti se šetaju glavnom ulicom u starom gradu, piju espreso i grickaju slana peciva. Niska i uska vrata vode u jednosobne stanove u prizemlju koji su nekada bili domovi za siromašne, a sada sve češće radnje, vinarije ili restorani. U jednom od njih Danijela Lurd Falanga pauzira nakon niza stresnih dana.
„Provela sam čitavu noć radeći anonimne testove o HIV-u", kaže 42-godišnjakinja, okružena transparentima i plakatima sa godišnje Parade ponosa. „Stigma povezana sa HIV-om je još uvijek jaka u transseksualnoj zajednici, pa mnogi izbjegavaju testiranje kod ljekara."
U ovom malom prostoru se nalazi lokalno sjedište vodeće italijanske LGBT + organizacije Arcigay. Od prije godinu dana, Falanga je šefica - prva transrodna žena izabrana na toj funkciji. Prije desetak godina, nakon seks-skandala u koji je bio umiješan jedan ugledni rimski političar i koji je doveo do hajke na transrodnu zajednicu, Falanga je postala aktivistkinja.
„Željela sam da svijet zna da nismo čudovišta. Promjena pola, tranzicija, dala mi je pravu slobodu prvi put u životu, pa sam morala da to razglasim", kaže Falanga. Inače prodorna, kada govori o prošlosti, počinje da muca: „Moja porodica mi nikada nije dozvolila da pokažem ko sam ustvari. Bila sam ženstveni prvjenac porodice Kamora i uvijek su me držali pod kontrolom".
Odrastanje u Kamori
Njen otac bio je lokalni šef u sindikatu organizovanog kriminala ukorijenjenom u oblasti oko Vezuva. Napustio je porodicu odmah nakon što mu se rodio sin Rafale. Dječak je rastao u siromaštvu sa majkom. Bolno sjećanje na obavezni nedjeljni ručak kod bake, očeve majke: Otac bi mazio svu djecu osim nje. „Tretirao me je kao stvar" kaže ona.
Njena majka i baka pomno su pratile svaki njen pokret, a sve u pokušaju da iskorijene svaku osobinu povezanu sa ženstvenošću: nema muzike, nema pjevanja, nema gledanja crtanih filmove sa glavnim ženskim junacima. „Čak sam se se plašila da govorim, jer boja mog glasa nije odgovarala njihovim očekivanjima", kaže ona. A kad ne bi ispunila ta očekivanja, dobila bih batine od majke.
Tokom adolescencije, otac joj je uhapšen i potom je nestao iz njenog života. Njena majka je započela novu vezu sa drugim muškarcem, koji je ubijen prilikom krađe automobila kada je Falanga imala 13 godina. Kada je imala 22 godine i izvršila tranziciju, od muškarca je postala žena. Jedini put kada je čula vijesti o svom ocu: jednom bliskom rođaku je poslao pismo u kojem zabranjuje bilo kakvu vezu sa njegovim sinom.
Odrastanje u tako teškom okruženju pomoglo je Falangi da shvati svoju istinsku prirodu. „Potpunu svijest o tome da sam žensko dugujem i nasilnom načinu na koji je taj svijet uticao na mene", kaže ona.
Grad feminielija
Za transrodne žene poput Falange, Napulj je posebno mjesto: aktivisti tvrde da grad ima drugu po veličini zajednicu u svijetu.
„Mitološki likovi ili određene društvene grupe koje prekidaju vezu između svog biološkog pola i specifični pol, koji ima karakteristike muškosti i ženstvenosti, mogu se naći u raznim kulturama", objašnjava profesor Paolo Valerio, predsjedavajući italijanske Nacionalne opservatorija za rodni identitet. „Ali u Napulju nalazite vrlo posebnu vrstu subjektivnosti koja se zove 'femminielli', to su muškarci koji misle da su žene i tako se oblače."
To nije nova pojava: 1586. u svojoj knjizi „De Humana Phisiognomonia" filozof i alhemičar Đovani Batista dela Porta opisao je „ženstveni karakter s oskudnom bradom" koji se klonio muškaraca i dobrovoljno se bavio kuhinjskim poslovima.
„Mada se femineli često bave prostitucijom, okolina ih poštuje, jer učestvuju u tipičnoj 'poštenoj' ekonomiji uličice", kaže Valerio. Popularna kultura smatrala je da femineli donose sreću i često su izvlačili brojeve na tomboli.
Zbog postojanja tako duboko ukorijenjene pojave, Napulj se obično smatrao tolerantnim gradom. 2009. nakon što je policija uhapsila transeksualnu ženu kao pripadnika mafije, neki komentatori su čak pretpostavili da je Kamora tolerantnija od drugih.
Falanga se ne slaže: „Članovi Kamore mogu imati naklonost prema transseksualnim ženama, čak i važne veze sa njima, ali je problem kada je dijete transseksulano."
Dvadeset i pet godina nakon što je posljednji put vidjela oca, srela ga je slučajno u lokalnoj školi, gdje su bili zamoljeni da ispričaju svoje priče učenicima. On je u zatvoru izdržavao doživotnu kaznu. „Postala si prava ljepotica", rekao joj je otac. „I oboje smo plakali svo vrijeme", kaže ona.
Ključna je porodica
Falanga je skeptična kada je riječ o tome koliko napuljsko društvo poštuje transrodne ljude. „Napulj je samo prihvatio društveni fenomen koji uključuje prostituciju i marginalnost, tako da se transseksualne žene direktno povezuju sa seksualnim radnicama", kaže ona.
Te prepreke za istinsko prihvatanje primorale su starije generacije transrodnih da žive izolovano. „Ako se vaše tijelo ne uklopa u binarni prikaz roda onda nemate mjesta na tržištu rada", kaže Falanga.
Zato je započela saradnju sa lokalnim preduzećima, poput Napuljske kompanije za javni prevoz i Mediteranskog teatra, kako bi promovisala kulturu jednakih mogućnosti.
Ali kada je u pitanju pomoć transrodnom tinejdžeru da živi zdrav i ispunjen život, porodica igra presudnu ulogu. Falanga se tokom svog rada često susreće s majkama i očevima transseksualne djece. Nova generacija roditelja pokazuje veću svijest o tome u odnosu na njene roditelje, kaže ona. To joj daje nadu za budućnost.
„Ako odrastate bivajući bliski sa svojima, možete samopouzdano da gradite svoju egzisteniciju", kaže ona. „Inače, ovo ostaje komplikovan grad za život."