Putinovi „referendumi“ su znak slabosti

U utorak su okončani „referendumi“ koje je Moskva organizovala u četiri djelimično okupirane oblasti Ukrajine. Svako zna – uključujući i predsjednika Vladimira Putina – da je to glasanje još više režirano od „referenduma“ na Krimu 2014. godine, predstave koja je potom vodila aneksiji poluostrva.

Ishod sadašnjeg kvazi-glasanja bio je poznat unaprijed. Nema sumnje da će Kremlj ovih dana saopštiti da su oblasti Donjecka, Luganska, Zaporožja i Hersona „izabrale“ da se prisajedine Rusiji.

Isto tako nema sumnje da će predsjednik Putin velikodušno izaći u susret narodu i potpisati aneksiju kao poklon sebi za sedamdeseti rođendan (7. oktobar).

Svijet neće priznati lažne referendume, isto kao što nije onaj na Krimu. Možda će to jedino priznati ruski sateliti poput Eritreje i Sirije, ili nepriznati entiteti poput Abhazije i Južne Osetije, koje je Rusija otuđila od Gruzije 2008. godine.

Mobilizacija je bila preokret

Možda Putin vjeruje da će se Rusi obradovati što je „spasio“ njihove sunarodnike iz izmaštanih kandži tobožnjih „ukrajinskih neonacista“, te načinio Rusiju još većom. Ali, teško da će u Rusiji biti euforije koja je pratila prisajedinjenje Krima 2014. godine.

Prvo, Krim je imao posebno mjesto u postsovjetskoj imaginaciji koju je teško pogodio kolaps Sovjetskog Saveza. Istočna Ukrajina nema takav simbolički značaj.

Drugo, „referendumi“ su održani u svjetlu onoga što Kremlj zvanično naziva „djelimičnom mobilizacijom“, ali što izlazi na opšti poziv na oružje. Stotine hiljada porodica šalje nepripremljene očeve, braću i sinove u rat i vjerovatnu smrt. Hiljade još pokušavaju da pobjegnu preko granica prije nego što se zatvore.

Kremlj nema izbora nego da na brzinu proglasi okupirane ukrajinske teritorije svojim, a onda tamo masovno rasporedi nove vojnike. Bez njih, teško da bi Rusija te oblasti zadržala.

Pošto okupirane teritorije budu proglašene ruskim, Putin će tvrditi da ukrajinska armija napada Rusiju. Vjerovatno će ponoviti ucjene nuklearnim oružjem, kao što radi otkako je počeo invaziju u februaru, a možda će pristati i na neku formu pregovora.

Putin je pod pritiskom da djeluje brzo prije nego što eksplozija broja mrtvih i ranjenih izazove negodovanje u ruskom društvu.

Potez očajnika

Taj plan je očajnički i rizičan. Ukrajinci se neće povući iz Donjecka i druga tri regiona. Putin će morati da ih potisne konvencionalnim ratom ili da ispuni obećanje o upotrebi taktičkog nuklearnog oružja. To bi izazvalo američki odgovor s „užasnim“ posljedicama, kako je nedavno rekao američki državni sekretar Entoni Blinken.

„Referendum“ na Krimu 2014. bio je spektakl koji je upriličio beskrupulozni i cinični pobjednik. Danas je sve drugačije.

Putinov igrokaz sa „referendumima“ djeluje kao malodušni pokušaj da se demonstriraju snaga i riješenost, iako i jedno i drugo nedostaje. Koliko god da rat potraje, ovih „referenduma“ se niko neće ni sjećati.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu