Putin se okreće od Zapada

To što će se ruski predsjednik Vladimir Putin 1. juna sresti sa njemačkom kancelarkom, trebalo bi da označava važnu ulogu Njemačke u ruskoj spoljnoj politici. Ali, njemački političari ne bi trebali misliti kako će to značiti da će Putin nastaviti sa Medvedovljevom politikom, ili pak s njegovom politikom iz 2008: Za novog šefa Kremlja značaj Zapada, a takođe i Evrope će narednih godina opadati.

Evropa važnija od SAD

Evropa, a posebno Njemačka, odnosno cijela Evropska unija su doduše za rusku privredu najvažniji trgovinski partner. I upravo zbog toga Putin neće 1. juna posjetiti samo njemačku kancelarku, već i francuskog predsjednika Fransoa Olanda u Parizu. A dva dana kasnije, 3. i 4. juna, Putina u rodnom Sankt Petersburgu očekuje 29. Samit EU-Rusija sa čelnim ljudima EU, Hermanom van Rompejem i Žozeom Manuelom Barozom.

Ovaj sastanak sigurno govori i o tome koliki značaj Evropa ima za Putina, ako se uporedi sa Sjedinjenim Državama do kojih baš više ni ne drži. Jer, na Samitu G8 u Kemp Dejvidu Putin je grubo i na prečac otkazao sastanak sa američkim predsjednikom Barakom Obamom. Njegovo nezadovoljstvo bilo je nemoguće jasnije pokazati. Iza toga se krije razočaranje zbog činjenice da SAD i pod vođstvom Baracka Obame insistiraju na antiraketnom štitu u Evropi što ruskoj strani i nije omiljen potez. Istovremeno Putin zna da se Obama nalazi u sred predizborne kampanje i da vrijeme nije povoljno za neophodne kompromise.

Međutim, do samih američkih predsjedničkih izbora neće biti promjene u rusko-američkim odnosima. Ali, ovakav razvoj situacije ne bi trebalo posmatrati samo kao taktiku.

Putin će povećati distancu prema Zapadu. Ali, ne samo zbog kritika Zapada na njegovu autoritarnu vladavinu i nedostatak demokratije u Rusiji. Umjesto toga on će se okrenuti post-sovjetskom prostoru, a i Kina je sve više u centru pažnje ruske spoljne politike.

Povoljan trenutak za Moskvu

Putin u posljednjih nekoliko mjeseci propagira koncept Evro-azijske unije na post-sovjetskom prostoru. No, do sada su pored Rusije u ovoj uniji samo još Bjelorusija i Kazahstan. A da su ovo ponovo prioriteti u spoljnoj politici Rusije bilo je jasno odmah po Putinovom ponovonom dolasku na Kremlj. Jer, dok je još uvijek bio zauzet poslovima kao premijer i zbog toga otkazao učešće na Samitu G8 u Sjedinjenim Državama, našao je vremena da se sastane sa predsjednicima Kirgistana, Uzbekistana, Tadžikistana, Kazahstana, Bjelorusije i Ukrajine.

Putin želi da bivše sovjetske republike politički i ekonomski jače veže za Moskvu. A slabljenje Sjedinjenih Država i Evropske unije koju pogađa ekonomska i finansijska kriza mu ide na ruku. S obzirom da su Amerikanci umorni od borbe protiv terorizma, a evropska ideja zbog krize evra izgubila na snazi, ovo je najpovoljniji trenutak za Moskvu.

Faktor Kina

Zbog ovih razloga u spoljnoj politici Rusije raste uloga Kine. S jedne strane se u Rusiji vidi potencijal za izgradnju rusko-kineskih odnosa kada je riječ o privrednim i trgovinskim vezama. A s druge strane Kina za Moskvu igra po mnogo čemu sve veću političku ulogu. To se prvenstveno odnosi na globalne izazove kao što je pitanje situacije u Siriji, ali i kada je riječ o projektu jačanja veza na post-sovjetskom prostoru u okvirima evro-azijske unije.

I onda nije slučajno to što će Putin odmah nakon "evropskih" sastanaka otputovati preko Uzbekistana za Kinu gdje će se 5. i 6. juna sastati sa kineskim predsjednikom Hu Đintaom. A u povratku za Moskvu Putin će posjetiti Kazahstan.

Sam politički kalendar Putinovih posjeta upadljivo govori o njegovim promjenama u spoljnoj politici posljednjih mjeseci. Iako je prerano za bilo kakve procjene, ipak izgleda da Putin ne očekuje previše od Zapada. A time bi mogla propasti i evropska politika prema Rusiji pod motom "promjena preko približavanja".

Autor: Ingo Mantojfel

Odgovorni urednik: Svetozar Savić