Putin, car mangupa, oteo Donbas od Ukrajine

U stvari, naslov ovog teksta je novost dana. Ona je užasnula zapadni svijet. A Putin već slavi još jednu pobjedu. Ne boji se nikakvih sankcija i spreman je da povede rat, jer on naposljetku Ukrajinu smatra lažnom državom. Sada je postao istoričar i iznašao je da je Ukrajinu izmislio… znate ko? Lenjin! A šta je s Kijevskom Rusijom? Po to i jeste začetak Rusije.

Ukrajinom sada, prema Putinu, vladaju neonacisti i nacionalisti, a narod je bratski, oni su – mi. Jedino je problem što bismo morali u krajnjem slučaju da ih ubijamo. Ipak postoji pojam nečovječnost. I u ime trijumfa „Ruskog svijeta“, ruske imperije i pravde, sudbina Ukrajine i Bjelorusije je u Putinovim rukama. Kakva je to pravda?

Putinova realnost

Ovdje je potrebno da se baci pogled na realnost, u kojoj živi naš car mangupčića, i koju proslijeđuje svojim kremaljskim drugovima. Možda nekome među njima ta stvarnost odavno zapela u grlu, ali do sada to niko ne pokazuje. Dobro, Putinov svijet se sastoji od najmanje četiri faktora:

Prvo – petersburška zadnja dvorišta. Tamo žive „gopniki“ – uličarski mangupi – po sopstvenim zakonima. Tamo je najvažnije pobijediti, druge poniziti i silovati.

Drugo – azijske borilačke vještine, još jedan aspekt Putinove svijesti koji ga vodi u pobjede.

Treće – njegov posao kod KGB-a. Borba protiv neprijatelja u ime pobjede.

Četvrto – ponovno uspostavljanje granica Sovjetskog Saveza.

To je pravedno, jer su Amerikanci (po toj verziji) uništili veliki Sovjetski Savez, i republike vadile kao krompire iz vatre, prebacujući ih u svoj blok. Ali ruski svijet je željan osvete. Osveta je omiljena riječ careva!

Zar zauzimanje Donbasa nije greška?

Kremaljskim priznanjem „Narodnih Republika“ Donjeck i Lugansk automatski je prestao da važi Mirovni sporazum iz Minska, na kojem je Zelenski visio kao na udici – tako se ruski ministar spoljnih poslova slikovito izrazio. Kako onda još može da se izvrši pritisak na Kijev? Nije li zato Zelenski u svom noćnom obraćanju bio tako miran? Omča je skinuta. Može da predahne.

Pa Donbas pripada Putinu još od 2014. A inače: Nije uzalud bivši predsjednik Viktor Juščenko rekao da je Donbas Ukrajini potpuno stran – nije to ukrajinski mentalitet! To, uostalom, važi i za Krim. A Ukrajina se ponijela prema tom mentalitetu veoma slabo i nevješto. Zato se Donbas otcijepio.

Koliko je lukavo sve to smislio Putin?

Amerikanci su osoblje svoje ambasade povukli iz Kijeva sa obrazloženjem da bi Putin mogao zauzeti Kijev i time su intervenciji oduzeli svako iznenađenje. A Putin voli iznenađenja. Ona su mu draža od svega.

I šta je uradio Putin? To je tema za sentimentalni ratni roman: u Donbasu se, iz poznatih razloga, čuju eksplozije, u vazduh odleti jedan vojni avion, pet ukrajinskih sabotera prelazi rusku granicu. Ubiju ih. Kao posljedicu vidimo izbjeglice iz Donbasa: Desetine hiljada žena sa sitnom djecom, praktično bez prtljaga, koje bježe u Rusiju. Tamo ih očekuje 10.000 rubalja, to je oko 110 evra po osobi, i topli doček. Naši sunarodnici su (na televiziji i u društvenim mrežama) oduševljeni humanošću Kremlja!

Samo intelektualci-otpadnici (uvijek ista imena) šalju otvoreno pismo kunući režim. „Neka ste prokleti. Sada i zauvijek". Kao odgovor – lijepa kremaljska tišina. Napokon, većina ruskog naroda je uz Kremlj. Od poslanika Dume do beskućnika.

Četiri kremaljska sna

Međutim, sa stanovišta međunarodnog prava, to što je car mangupčića priznao „Narodne Republike" jeste ogroman skandal. Šta sada da radi zapadni svijet, šta Ukrajina?

Da sam ja u evropskim strukturama odlučivanja, rekao bih: dajte Ukrajini što prije mogućnost da pristupi Evropskoj uniji. To bi bila realna pomoć u sadašnjoj situaciji. Ali na Putinovu veliku radost, to je malo vjerovatno. Ukupno negodovanje Zapada će polako da se slegne kao prašina. Opet će početi nove debate o Sjevernom toku 2 i opsegu poprilično spornih ekonomskih sankcija.

Naš se car uopšte ne boji Evrope, smatra da je Emanuel Makron glasnik Džoa Bajdena, a isto to misli i o realnoj moći Olafa Šolca. Njega interesuje samo Bajden – to je, kako misli, njemu ravan mangup. Kauboj. Zbog toga je Putin i potegao temu granica. Kroz Ukrajinu je povučena rusko-američka granica. Druga granica za njega ne postoji.

Da li će Putin preći tu granicu?

Mislim da bi on o tome mogao imati četiri različita sna:

Prvi san je da Donbas proširi do granica oblasti Lugansk i Donjeck. To podrazumijeva realan rat i puno mrtvih. U Mariupolju i drugim mjestima moraće da se bori.

Drugi je – Novorusija. O tom snu, koji je odnedavno ponovo probuđen, bilo je dosta riječi već 2014. Oduzeti Ukrajini područja od Harkova do Moldavije, uključujući ljepoticu Odesu. To bi značilo još više krvi i mrtvih. Pa šta?

Treći san – zauzeti Kijev i postaviti sopstvenu vladu, poslušničku prema Moskvi. More krvi. Ali koji to mangup broji mrtve? To rade samo slabići.

Naposljetku, četvrti san – zauzeti celu Ukrajinu i izaći na poljsku granicu. To je pravi san o ponovnom uspostavljanju granica Sovjetskog Saveza. Da, s tim će već morati da se pozabavi. Ali vrijedi se pomučiti.

Ukrajini je potrebna naša pomoć

To što se desilo u Donbasu može da se opiše kao zamjena #Miuopštenismo tamo sa #Sada smo tu. Ali promjena naziva nije promijenila suštinu. Ako snovi cara mangupčića ostanu samo snovi, Ukrajina će dobiti trenutak predaha. Ali Mirovni sporazum iz Minska je mrtav. I više od toga: Ukrajina postaje ponosna žrtva. Izdržaće ona to, ali potrebna joj je naša pomoć!

Putin je Zapadu opalio još jedan šamar. Koliko će ih još biti? Bezbroj. Aneksija Krima je bio do sada najjači udarac. Ali i Donbas je jaka ćuška. Bravo za Putina, on je sam sobom zadovoljan!

Viktor Jerofejev (1947), ruski pisac, isključen je iz Saveza pisaca Sovjetskog Saveza 1979. Svjetski poznat postao je sa romanom Ruska ljepotica koji je preveden na 27 jezika. Živi u Moskvi i redovno kritikuje politiku Vladimira Putina. Povremeno piše kolumne za DW.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu