Prvi svjetski rat: Ništa još nije okončano! | Politika | DW | 12.11.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Prvi svjetski rat: Ništa još nije okončano!

Sto godina nakon završetka Prvog svjetskog rata, Europa je prepuna strahova. Između naše mirne svakodnevice i ponora, nalazi se samo šačica odgovornih političara i ugovori Europske unije, kaže Barbara Wesel.

To je mogao biti dan kada bi se dio naše zajedničke povijesti zauvijek smjestio u memorijalne centre i muzeje. Dan kada se državni rukovodioci rukuju znajući da poslije stotinu godina, užasi Prvog svjetskog rata blijede u sjećanju i postaju stvar povjesničara. Ali sa bojnih polja Yperna i Verduna na kojima je pala mladost Europe, izmučena i napaćena u krvi i prljavštini, iznenada se ponovo izdiže opomena šokantne suvremenosti.

Macron razumije poruku prošlosti

„Povijest ponekad prijeti da ponovi svoj tragični tok, uništavajući naslijeđe mira za koji vjerujemo da smo ga zapečatili krvlju svojih predaka" - ove riječi francuskog predsjednika pred više od šezdeset šefova država u Parizu ne mogu biti jasnije. Emmanuel Macron upozorava na „stare demone" i „nove ideologije" koji ponovo ugrožavaju mir.

100 Jahre Ende Erster Weltkrieg Gedenkfeier Paris Macron

Savjest Europe: Emmanuel Macron

Demokracije Europe djeluju dezorijentirano i iznenada su se našle na jednom nesigurnom i neizvjesnom putu. U zemljama kao što su Poljska, Italija ili Mađarska, populisti koriste uznemirenost svojih građana da sa alatima iz prošlosti unište zajedničku budućnost Europe.

Duhovi s kraja 19-og i početka 20-og stoljeća su ponovo među nama. Manjine su ponovo krive za svako zlo u društvu. U Italiji Matteo Salvini demonizira migrante i manjine i širi mržnju u društvenim medijima. U Poljskoj, Jaroslaw Kaczynski truje odnose sa europskim susjedima i stvara autokratski nacionalizam. Viktor Orban koristi sva sredstva iz priručnika fašizma, od ksenofobije do antisemitizma, kako bi učvrstio svoju korumpiranu diktaturu. Marine Le Pen želi potisnuti Francusku u nacionalnu izolaciju, a političari u Velikoj Britaniji, kao Boris Johnson, koriste Brexit kako bi iz mrtvih digli Britansko carstvo.

Između našeg još uvijek mirnog svakodnevnog života u Europi i ponora koji se otvara iza ovih političkih pokreta, nalazi se samo šačica odgovornih političara i ugovori Europske unije.

Nostalgija je otrov za sadašnjost

Mnogi građani u Europi imaju nejasnu čežnju za prošlošću koju smatraju boljom od sadašnjice. Oni ne razumiju ili odbacuju zahtjeve velikih tehnoloških promjena. Osjećaju se pregaženi, preopterećeni i prepušteni sami sebi. A onda se pojave novi politički slatkorječivi lovci na duše i pričaju im nešto o zavičajnom crkvenom tornju, koji navodno ugrožavaju došljaci muslimani. Nema veze to što u tu crkvu već godinama gotovo nitko ne ide. Ili potiču zavist prema susjedima i proglašavaju ih neprijateljima svoje domovine, kao što se to dešava u Italiji protiv Njemačke ili u Velikoj Britaniji protiv ostatka Europe.

Barbara Wesel Kommentarbild App *PROVISORISCH*

Barbara Wesel

Svi sastojci za otrovnu mješavinu koja je prije sto godina dovela do opće katastrofe su ponovo tu: nacionalizam, isključivanje drugih, vjerovanje u vlastitu ili nacionalnu posebnost, mržnja protiv onih koji misle drugačije i nasilje. Doda li se tome malo političkog sljepila, tvrdoglavosti i opsesije vlašću - onda je dovoljna samo iskra da ponovo dođe do velikog požara.

Ništa još nije gotovo

U jednom vatrenom govoru, na nedavnom sastanku u Helsinkiju, Donald Tusk je pozvao europske pučane da se za demokraciju bore na barikadama. Nažalost, njima uopće nije do toga, kao što se vidi u Austriji. Ovo više nisu počeci, ovo je uzelo maha. I dok se usred Europe dovodi u pitanje neovisnost pravosuđa, ušutkuje tisak, onemogućava funkcioniranje građanskog društva - reakcija je nijemo promatranje i (pod)sjećanje na naslijeđe Zapada.

Nekoliko decenija smo živjeli u radosnom uvjerenju da je naša budućnost u demokraciji i slobodi - sigurna. Ne moramo se osvrnuti na odvratno ponašanje Donalda Trumpa na komemoraciji u Parizu: na to što nije smatrao potrebnim da oda počast američkim palim borcima i na to što neće sudjelovati na mirovnoj konferenciji. On ne vjeruje u pouke iz prošlosti ili u multilateralizam. Međutim, latentnu prijetnju koju predstavlja američki predsjednik Europa može preživjeti samo ako stoji rame uz ramena i traži ono zajedničko, zapostavljajući detalje.

Sto godina nakon završetka Prvog svjetskog rata, pogled na sadašnjost pokazuje šokantno saznanje da prošlost nije prošla, ona čak nije ni gotova. Ništa nije gotovo.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije