Provjera činjenica: šteti li zaštita klime gospodarskom rastu? | Politika | DW | 05.07.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

analiza

Provjera činjenica: šteti li zaštita klime gospodarskom rastu?

Pretpostavka je široko rasprostranjena: mjere zaštite klime skupe su i usporavaju gospodarstvo. S druge strane, ekonomska šteta od klimatskih promjena doseže trilione.

"It's the economy, stupid", u prevodu: "To je ekonomija, budalo."

Ovu je izreku skovao James Carville, politički strateg bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona u uspješnoj predizbornoj kampanji za predsjedničke izbore protiv Georgea Busha starijeg 1992. godine. Danas bi se svaki politički savjetnik koji poštuje sebe pobrinuo za to da njegov šef u svakoj prilici kaže: "It's the environment, stupid".

No, da li se oni međusobno isključuju ili su gospodarski rast i zaštita klime dvije strane iste medalje?

Prva sveobuhvatna pravila o zaštiti okoliša potječu iz 1970-ih godina. Od tada bijesni rasprava o njihovim potencijalno štetnim učincima na gospodarski rast i konkurentnost: Opće je prihvaćeno da zemlje koje su manje stroge prema politici zaštite okoliša imaju proizvodnu i trgovinsku prednost u odnosu na one koje poduzimaju mjere za smanjenje emisija štetnih gasova. Zabrinutost u tim zemljama je da će njihove vlastite industrije s intenzivnim emisijama štetnih gasova trpjeti nedostatak u tržišnoj utakmici. 

Infografik Karte Import Export CO2 EN

Analiza privatne organizacije sa sjedištem u SAD-u "National Bureau of Economic Research" pokazuje da bi prosječni porast globalne temperature od 0,04 stupnja celzija godišnje bez protumjera mogao  smanjiti globalni BDP za 7,22 posto do 2100. godine. Međutim, ako se zemlje pridržavaju Pariškog sporazuma i ograniče porast temperature na 0,01 celzijevih stupnjeva godišnje, gubitak BDP-a smanjit će se na 1,07 posto.

"Zbog toga su u nekom trenutku u Pariškom sporazumu o klimi kaže:' Postavljamo fiksnu granicu.' Možete to zamisliti kao hodanje prema padini koja je prekivrena maglom. U nekom trenutku morate reći: 'Stani, od sada neću ići dalje!' ", kaže Rickels.

Isto razmišljanje moglo bi se primijeniti i na energetsku učinkovitost. "Danas svi žele živjeti u dobro izoliranoj zgradi, dok su prije dva desetljeća svi govorili da je ludost imati je. Dakle, ovo je promjena koja zahtijeva napor, ali u konačnici donosi ekonomske koristi", rekao je Neuhoff.

Elitistička misao?

Kritičari ističu da, iako se to može odnositi na bogate industrijalizirane zemlje, situacija je vrlo loša u siromašnijim zemljama, koje vrlo često moraju birati između zaštite klime i gospodarskog rasta.

"Pogotovo zemlje koje su još uvijek vrlo siromašne, odnosno imaju vrlo nizak dohodak po stanovniku, ne razmišljaju toliko daleko u budućnost", kaže istraživačica iz Kiela Rickels. "Oni i dalje imaju primarni poticaj za rast i manje interesa za dugoročne mjere klimatske politike."

Sama zaštita okoliša pridonosi gospodarskom rastu

Ostaju strahovanja da će - barem kratkoročno – biti izgubljena radna mjesta u raznim gospodarskim sektorima i da će biti stvoreno tek malo novih. Međutim, izvješće OECD-a napominje da je važno razlikovati između različitih sektora. Većina radnih mjesta otvorit će se u građevinarstvu, obnovljivoj energiji i uslužnim sektorima u naredna dva desetljeća. Očekivati ​​će se gubici radnih mjesta u proizvodnji, poljoprivredi, proizvodnji hrane i proizvodnji energije na bazi fosilnih goriva. 

Za promjenu je potreban ogroman napor

Za promjenu je potreban ogroman napor

Krovno pitanje je kako se može postići ravnoteža između gospodarskog rasta i smanjenja emisije CO2 i konačnog postizanja klimatske neutralnosti. Johan Rockström, direktor Potsdamskog instituta za istraživanje klimatskih utjecaja, istaknuo je ovu proturječnost na ovogodišnjem Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. "Teško je uvidjeti može li trenutni model gospodarskog rasta zasnovan na BDP-u ići ruku pod ruku s brzim smanjenjem emisija štetnih gasova", rekao je on.

Koncept klimatske neutralnosti, tj. smanjenje emisije CO2 na najmanju moguću mjeru i nadoknađivanje preostalih emisija mjerama zaštite klime, biva sve više prihvaćeno jer je sve veće razumijevanje da je poželjno proizvoditi energiju bez fosilnih goriva. Trenutno postoji pet sektora s visokim udjelom ugljika - promet, grijanje, rudarstvo, poljoprivreda i industrija - gdje bi prelazak na ugljičnu neutralnost imao ekonomski i ekološki smisao.

Za promjenu je potreban ogroman napor, kaže profesor Neuhoff iz DIW Berlin. "Sve je to trošak za društvo, ali u konačnici nema velikih ekonomskih troškova ako se sve dobro izvede."

Važan pokazatelj koliko dobro funkcionira politika zaštite okoliša u nekoj zemlji je Indeks uspješnosti u okolišu (EPI), instrument temeljen na podacima koji procjenjuje stanje održivosti. Rezultati za 2020. pokazuju da je pozitivan učinak usko povezan s ekonomskim prosperitetom (BDP po stanovniku). Zemlje u kojima gospodarstvo cvjeta, poput Norveške, Velike Britanije ili Švicarske, mogu ulagati u politiku zaštite klime koja vodi do win-win situacije za gospodarstvo i okoliš.

Djelovanje protiv klimatskih promjena u konačnici će potaknuti gospodarski rast kako u igru ​​ulaze nove tehnologije koje stvaraju nova područja rada. Podaci koji su trenutno dostupni sugeriraju da zemlje ne moraju žrtvovati održivost radi svoje ekonomske sigurnosti ili obrnuto.

 

Ovaj je članak dio serije u kojoj DW mitove o klimatskim promjenama podvrgava provjeri činjenica.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu