Probuđena nada

To je trebalo da postane „Samit svih samita“, konačno rješenje za krizu evra. Proteklih godinu i po dana doživjeli smo krizne sastanke jedne za drugim, na kraju u sve kraćim razmacima. Svaki put je bilo rečeno - rezultat sada mora da ubijedi i tržišta. Kratko poslije toga, svaki put bi se raspravljalo o još većim sumama, drastičnijim mjerama, jer tržišta ipak nisu bila impresionirana.

Osnove paketa

A ovog puta? Rijetko su na jednom sastanku bila toliko velika očekivanja od evropskih šefova država i vlada kao na ovom. Bila je to duga noć. Relativno brzo je na Samitu postignut dogovor o dokapitalizaciji banaka. Ali mnogo je teže išlo oko tzv. kreditne poluge Evropskog fonda za finansijsku stabilnost (EFSF), koja je u Njemačkoj proteklih dana bila veliko sporno pitanje.

Ali oko restrukturiranja dugova Grčkoj i učešća banaka pregovori su trajali satima. Sve dok to nije bilo razjašnjeno, beskorisni su bili dogovori oko drugih pitanja. Jer sve zavisi jedno od drugog, i samo cjelokupan paket može da riješi probleme. Tek oko 3:30h procurilo je da će banke - dobrovoljno - da odustanu od polovine njihovih potraživanja od Grčke.

Kupljeno vrijeme

To bi moglo da bude najmanje što je neophodno da Grčka ponovo može da udahne - istovremeno i krajnje na šta su banke bile spremne. Da li će paket ukupno ovog puta ubijediti tržišta, još nije sigurno.

Najpre će se prije svega ponovo kupovati vrijeme. Ali to vrijeme je dragoceno. Ono se neizostavno mora iskoristiti za nezahvalan, ali neophodan posao konsolidacije u svakoj zemlji članici pojedinačno. Ipak, baš u tom smislu se na duplom Samitu u Briselu desilo nešto nevjerovatno: u nedjelju su Merkel, Sarkozi i drugi govorili Berluskoniji, koji važi za „nepopravljivog“" da mora odmah da sprovede reforme zarad spasa cijele evrozone. I eto, tri dana kasnije Berluskoniji je predstavio reformu penzijskog sistema. I ne samo to: Italija se sada čak obavezala na konkretno smanjenje dugova. Španija se obavezala na program sanacije.

Iskoristiti trenutak

To budi nadu. Jasno, bez pritiska politike i finansijskih tržišta ništa se ne bi desilo. I ako se ukupna situacija ponovo bude stabilizovala, brzo potom bi ponovo mogla da oslabi revnost prema reformama.

Zato je sada bitno da se stabilizuje posao konsolidacije i uzajamne kontrole zemalja evrozone. Promjene sporazuma bi za to sigurno bile najčistije rješenje. Ali one bi mogle da oduzmu mnogo vremena. Višegodišnje rasprave do Lisabonskog sporazuma prije djeluju zastrašujuće. One se mogu posmatrati kao dugoročni cilj. Ali sada se mora djelovati.

Autor: Kristof Haselbah, Brisel

Odg. urednica: Zorica Ilić