Problematični njemačko-grčki razgovori: svađa oko migracija

Ovoga utorka (4.11.) grčkog ministra migracija Thanosa Plevrisa očekuje težak sastanak s njemačkim ministrom unutarnjih poslova Alexanderom Dobrindtom u Berlinu. Konzultacije dvojice ministara neće biti jednostavne, iako imaju vrlo slična stajališta o pitanju neregularne imigracije. Obojica žele poslati istu poruku da„ilegalni" migranti neće imati šanse u Europskoj uniji. I obojica bi najradije potpuno zatvorili europske granice za izbjeglice. Ipak, postoje i razlike u mišljenju.

Thanos Plevris imenovan je ministrom migracija u srpnju 2025. kao nasljednik Makisa Voridisa, koji je podnio ostavku zbog skandala vezanog uz zlouporabu europskih poljoprivrednih subvencija. Od prvog dana na dužnosti Plevris je ponosno isticao: „Bit ćemo prva europska zemlja s najstrožim propisima za ilegalni ulazak."

Ministar s desničarskom prošlošću

Novi ministar, koji je prije ulaska u konzervativnu stranku Nova demokracija 2012. godine pripadao krajnje desnoj i islamofobnoj stranci, bio je godinama prije imenovanja poznat po svom antimigrantskom stavu. Još 2011. godine iznio je svoje poglede na postupanje s izbjeglicama i migrantima na događaju koji je organizirao krajnje desni časopis Patria. Kako je tada rekao, migracijski se problem može riješiti na dva načina: čuvanjem granica i „mjerama odvraćanja" koje bi Grčku pretvorile u „pakao".

Čuvanje granica, tvrdio je, zahtijeva žrtve, a oni koji bi živi stigli u zemlju ne bi trebali dobiti nikakve socijalne naknade, hranu ni piće, niti pristup zdravstvenoj skrbi. „Mora im biti gore nego u njihovim zemljama pakao im mora izgledati kao raj u usporedbi s onim što će ovdje doživjeti", predlagao je tada Plevris.

U srpnju 2025., kao novopečeni ministar za migracije i azil, bio je nešto umjereniji barem u izboru riječi. „Tko nema pravo na azil, bit će ili zatvoren ilivraćen natrag", najavio je i odmah u parlamentu podnio odgovarajući prijedlog zakona. Taj je zakon usvojen usred ljeta

glasovima zastupnika vladajuće stranke, ali i manjih stranaka desnije od Nove demokracije.

„Grčka neće prihvatiti migrante iz Njemačke"

Nova grčka politika odvraćanja po pitanju bijega i migracija vjerojatno će uNjemačkojnaići na razumijevanje. No u jednoj su točki stavovi dvojice istomišljenika, Plevrisa i Dobrindta, suprotstavljeni: njemački ministar unutarnjih poslova želi vratiti nekoliko tisuća izbjeglica natrag u Grčku, dok grčki ministar migracija traži način da to spriječi. „Grčka ni u kojem slučaju neće prihvatiti migrante iz Njemačke", ponavlja Plevris.

Ova razlika proizlazi iz tzv. sekundarne migracije. Tisuće izbjeglica, koje su u Grčkoj priznate kao tražitelji zaštite, nastavljaju put prema Njemačkoj bilo zato što tamo imaju prijatelje ili obitelj, bilo zato što se nadaju boljoj budućnosti.

Takva putovanja su zakonita, ali je nezakonito podnijeti drugi zahtjev za azil u drugoj državi EU-a. Prema šengenskim pravilima, priznati tražitelji azila mogu slobodno putovati u druge države Europske unije najviše 90 dana unutar pola godine. Prema Dablinskom sporazumu, izbjeglica može tražiti azil samo u prvoj zemlji ulaska u EU - u ovom slučaju u Grčkoj.

Ali nije lako kontrolirati ostaju li izbjeglice priznate u Grčkoj dulje od 90 dana u Njemačkoj. Nije ni poznato koliko takvih „sekundarnih migranata" ima procjenjuje se između 26.000 i najviše 60.000 ljudi koje bi Dobrindt rado vratio u Grčku, a koje Plevris ne želi primiti natrag.

Za oba političara ovo je i pitanje unutarnjopolitičkog profiliranja: žele pokazati svojim biračima da su strogi prema „ilegalnima". Iako bi povratak nekoliko tisuća ljudi zapravo trebao biti sporedno pitanje u bilateralnim odnosima.

Dobrovoljna solidarnost, fleksibilna odgovornost

Pravi problem za obje zemlje je dugoročna provedba novog europskog pakta o azilu i migracijama, koji bi trebao stupiti na snagu 1. srpnja 2026. Njemačka i druge sjeverne članice EU-a inzistiraju na tome da se Dablinski sporazum o migracijama, koji odgovornost za prihvat izbjeglica prebacuje na vanjske granice, ponovno u potpunosti primjenjuje.

Grčka i ostale mediteranske zemlje žele da se primijeni dogovoreni mehanizam solidarnosti. One bi pozdravile obvezni mehanizam koji bi pravednije raspodijelio teret unutar EU-a. No kako to nije predviđeno novim paktom, ni one se ne smatraju strogo obveznima. Za Grčku je ključni pojam „fleksibilna odgovornost". To znači da bi u slučaju povećanja broja dolazaka izbjeglica iznad kapaciteta zemlje trebalo povećati i preraspodjelu izbjeglica u druge članice EU-a. Ako sjeverne zemlje uskrate svoju, ionako neobvezujuću solidarnost, Grčka će manje strogo provoditi Dablinski sporazum.

Nova statistika o bijegu

Migracije su unutarnjopolitički važno pitanje u cijeloj EU, osobito u doba američkog predsjednika Donalda Trumpa i uspona krajnje desnih stranaka i njihove ideologije u Europi. Iako je broj zahtjeva za dodjelu azila u 27 zemalja članica EU-a između 2024. i 2025. pao i gotovo svugdje ostao znatno ispod razine iz 2015., samo se u mediteranskim zemljama dakle na južnim, teško nadziranima vanjskim granicama EU-a broj zahtjeva za azil udvostručio.

Od siječnja do rujna 2025. oko 100.000 izbjeglica stiglo je u Europu svim mediteranskim rutama, a 42 posto zahtjeva za dodjelu azila u EU-u podneseno je u Španjolskoj, Italiji i Grčkoj.

Prema broju zahtjeva po stanovniku, Grčka je broj jedan u EU-u, a Cipar je na drugom mjestu. Od 2021. do danas Španjolska, Italija i Grčka su pod sve većim pritiskom. Broj dolazaka znatno je manji nego 2015., ali od 2021. ponovno polako i stalno raste.

Za održivost sustava azila ključno je da se oni koji nemaju pravo na njega vraćaju u svoje zemlje podrijetla. No u prosjeku, na razini cijele EU, vraća se samo svaki peti podnositelj čiji je zahtjev odbijen.