Primjer Hitlera je upozorenje
23. novembar 2018
Desničarski populisti napadaju njemačku kulturu sjećanja. Oni žele da se prekine sa samokritičkim sagledavanjem nacističke prošlosti i tvrde da je to bio samo dio, inače slavne njemačke istorije. Primjer za to je izjava predsjednika Alternative za Njemačku (AfD) Aleksandera Gaulanda, koji je rekao da su Hitler i nacisti „samo ptičji izmet u našoj istoriji dužoj od hiljadu godina".
„Onaj ko na taj način uljepšava istoriju", smatra istoričar i novinar iz Hamburga Folker Ulrih, „mora da zna da time uzdrmava temelje Republike". Ulrih je nedavno kompletirao Hitlerovu biografiju, koja je objavljena u dva dijela. U njoj Ulrih „slučaj Hitler" prikazuje kao primjer za upozorenje – koji pokazuje koliko brzo demokratija može da bude uzdrmana i koliko je tanka linija koja civilizaciju dijeli od varvarstva.
Ličnost „Firera"
Već u prvom dijelu knjige, koji je objavljen prije pet godina, a koji se bavi periodom do izbijanja Drugog svjetskog rata, u središtu Ulrihove analize bila je ličnost diktatora – za razliku od dugogodišnjeg trenda u istraživanju nacističke prošlosti, kada su se više analizirali strukturalni preduslovi za jačanje i dolazak na vlast nacionalsocijalista. Ulrih ne zanemaruje ta pitanja, ali istovremeno naglašava lične osobine Hitlera, zbog kojih je kao „vođa" (firer) bio toliko privlačan za mnoge Nijemce: njegova glumačka snaga, njegov talenat kao govornika i organizatora, kao i njegovo instinktivno lukavstvo da se u trenutku prilagodi izmjenjenim političkim situacijama.
U drugom dijelu svoje knjige, Ulrih iznosi ocjenu Hitlerove uloge kao vrhovnog vojnog komandanta, kao i njegove uloge vezane za holokaust. On piše da ubistvo evropskih Jevreja ne bi bilo moguće bez hiljada pomagača, ali isto tako ni bez samog Hitlera. Već sa radikalizacijom politike prema Jevrejima do 1939. godine, diktator je – kao posljednja instanca – odlučivao o svemu, piše Ulrih. I taj obrazac se ponavljao takom ratnih godina.
Propali vojni „genije"
Biograf pokazuje da se genocid nije dogodio samo zbog Hitlerovog generalnog plana o sistematskom uništenju evropskih Jevreja, već da je u različitim slučajevima bila potrebna i njegova lična dozvola – kao što je slučaj sa primoravanjem Jevreja da nose žute trake ili da budu deportovani s teritorije Rajha.
U njegovoj ulozi kao vrhovnog vojnog komandanta – prema mišljenju Ulriha – do izražaja su došli Hitlerovi lični nedostaci. U njih ne spada samo njegova sklonost da svoje vojne snage precjenjuje, a protivničke potcjenjuje. Od toga je mnogo gora, smatra Ulrih, Hitlerova sklonost da kao kockar sve stavi na jednu kartu. Na protivaudarce na istočnom frontu on je reagovao bijesom i izlivima mržnje, vjerovao je da sve zna bolje i lično je kažnjavao članove vrhovnog štaba Vermahta.
Za razliku od ranije uobičajene prakse, na sastancima vrhovnog štaba na kojima se razmatrala aktuelna situacija, nikom od prisutnih više nije pružao ruku i dugo se nije pojavljivao na zajedničkim ručkovima i večerama. Samoproglašeni vrhovni komandant distancirao se od profesionalaca. „To što se držao podalje od oficira", smatra biograf, „nema veze samo sa njegovim nezadovoljstvom vojskom, već i sa tim što više nije mogao prema njima da se postavi kao nadmoćni vojni genije."
Hitler nije nikakav izgovor
Folker Ulrih, koji je za svoje djelo posegao u mnoge arhive, ni jednog trenutka ne otvara pitanje opravdanja – ni za generale koji su nakon 1945. godine svoj udio u moralnoj i vojnoj katastrofi pokušavali da umanje ukazujući na Hitlera, ni za Nijemce koji ništa nisu željeli da znaju o holokaustu: „Istina je da je samo mali broj Nijemaca znao sve o 'konačnom rješenju', ali isto tako je istina da samo mali broj njih nije znao ništa."
Istoričar i novinar Folker Ulrih, rođen 1943. godine, vodio je odsjek „Politička knjiga", hamburškog nedjeljnika „Cajt". Kao publicista je, između ostalog, dobio i nagradu „Alfred-Ker".