Prijetnje smrću predsjedniku Srbije

Pojava prijetnji na internetu predsjedniku Srbije se svakako mora ozbiljno shvatiti, kaže za Dojče vele izvršni direktor YUCOM-a Milan Antonijević. Imamo cikluse verbalnog nasilja, koji se u jednom trenutku pretvori u konkretno fizičko nasilje na ulicama, i upravo je stoga važno da državni organi i tužilaštvo reaguju, smatra Antonijević.

„Da li će primjer Borisa Tadića biti samo prvi na koji se reaguje, na koji tužilaštvo pokreće neki postupak, to ćemo tek vidjeti. Ali, u svakom slučaju, čak i ako to bude ona prekretnica odakle će se u Srbiji početi vrednovati svaka prijetnja, čak i preko interneta puštena u javnost, da će to ipak biti pozitivan korak, i mislim da će kasnije moći da se koristi i u drugim slučajevima.“

Na prijetnje se mora reagovati uvijek

Andrej Nosov, iz Inicijative mladih za ljudska prava, ističe da je na neki način žalosno što su se državni organi ozbiljno zabrinuli i obećali neku akciju tek kada su prijetnje stigle i do predsjednika države. Sistem mora jednostavno u svakom trenutku slati poruku da bilo koja vrsta nasilja nije način obračuna sa neistomišljenicima, kaže Nosov.

„Šta je sa onim grupama koje nemaju zaštitu države, nemaju blindirane automobile, žive u malim zajednicama, i pripadaju nekim manjinama? Ti ljudi su na dnevnom nivou izloženi ovakvim pojavama, i državni organi Srbije tek kada se podigne određena vrsta pritiska su u stanju da reaguju, i da preduzmu neku konkretnu akciju.“

Refleksija društva u kome se živi

Ako se sa druge strane zapitamo šta nagoni nekoga ko ima dvadesetak godina da napravi Facebook grupu, preko koje upućuje prijetnje predsjedniku Srbije, Andrej Nosov ocjenjuje da je i to refleksija društva u kome mladi žive. To društvo je opsjednuto samo političkom borbom, u kojoj su sva sredstva dozvoljena, kaže Nosov.

„Zamislite da imate 18 godina, i da je jedina perspektiva koju imate da se učlanite u političku partiju, i potpišete blanko ostavku, i onda dobijete neki posao. Prosto, cio sistem je napravljen tako da vi nemate perspektivu“.

Pravosuđe u ovom trenutku svakako nije dovoljno osposobljeno za borbu protiv ovakvih virtuelnih prijetnji, ocjenjuje Antonijević. Međutim, on skreće pažnju da se sada akcenat ne smije staviti samo na represivne mjere. Poruka ne smije biti da prijetnje ostaju nekažnjene, ali se isto tako veća pažnja mora posvetiti edukaciji mladih ljudi, zaključuje Antonijević.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. urednik: Svetozar Savić