Prijateljstvo nije rutina | Komentar | DW | 22.01.2013
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Prijateljstvo nije rutina

Njemačko-francusko prijateljstvo ne smije nikada postati rutina, ni 50 godina nakon što su bivši kancelar Adenauer i bivši predsjednik de Gaulle potpisali Jelisejski ugovor, piše Bernd Riegert u komentaru DW-a.

Svaka generacija političara i svaka nova generacija mladih Francuza i Nijemaca mora iznova raditi na tom prijateljstvu. Onaj ko ima i najmanju sumnju u ključnu ulogu Njemačke i Francuske za europsko jedinstvo njemu se preporučuje da posjeti potresnu kosturnicu u Douaumontu. Tamo su posmrtni ostaci 130.000 poginulih pripadnika obje nacije, tokom bitke za Verdun u Prvom svjetskom ratu. Tamo su 1984. godine tadašnji predsjednik Mitterand i njemački kancelar Kohl učinili gestu pomirenja pruživši ruku jedan drugome. Ta slika je obišla svijet.

Brojna vojnička groblja u Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj svjedoče o neprijateljstvu između Njemačke i Francuske, koje je u međuvremenu prevaziđeno. Na grobovima svjetskih ratova proklijalo je pomirenje i to već koncem četrdesetih godina osnivanjem njemačko-francuskog udruženja koje je potom 1963. godine urodilo međudržavnim ugovorom. Prisjećanje na početak njemačko-francuskog prijateljstva i na viziju francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana pomaže u tome da se relativiziraju aktualni problemi u njemačko-francuskoj dnevnoj politici.

Odlučujuće nije da li će se madam Merkel i gospodin Hollande sada dobro razumjeti ili će izbjegavati razgovor. Odlučujuće je da se ljudi i dalje susreću, da vojnici učestvuju u zajedničkim misijama, da se odvija trgovina, da dolaze turisti u Berlin i Pariz, bez granica i sa jednom jedinstvenom valutom u ruci. Tačno je da na najvišem političkom nivou trenutno nisu dobri lični odnosi između kancelarke i predsjednika. No to ne treba precjenjivati. Takve faze su uvijek postojale u posljednjih 50 godina. Ni sami de Gaulle i Adenauer nisu uvijek bili jedno srce i duša. Njemački kancelar Brandt i predsjednik Pompidou nisu se međusobno voljeli. Predsjednik Mitterrand i kancelar Kohl na početku su bili strani jedan drugom. Kancelar Schroeder i predsjednik Chirac bili su jedinstveni samo kada je riječ o distanciranju od SAD-a. Chirac je prije svega imao simpatije prema Schroederovoj supruzi Doris. Jedini, koji su zbilja bili prijatelji, bili su kancelar Schmidt i predsjednik Giscard d'Estaing koji se još i danas zajednički svađaju za Europu.

Suglasni po pitanju "Više Evrope"

Odlučujuće je to da se na političkoj razini, zahvaljujući Jelisejskom ugovoru, i dalje savjetuje, koordinira i djeluje. U vanjskoj i odbrambenoj politici još uvijek nisu provedeni svi zadaci definirani Ugovorom. To da Francuska i Njemačka, kada je riječ o aktualnoj krizi eura, imaju različite pristupe je također ispravno, ali u najvećem dijelu su suglasni i to glasi: "Više Europe!" U ovoj godini naravno neće biti odlučujući impuls jer francuski socijalist Hollande se nada da će njemačka konzervativna kancelarka na parlamentarnim izborima u jesen izgubiti i da će na njeno mjesto doći kandidat socijaldemokrata. Merkel je prošle godine potpuno otvoreno podržavala Hollandeovog protivnika Sarkozya i tako odigrala na pogrešnu kartu. To joj se sada osvećuje. Zbog toga u povodu jubileja ni u Parizu ni u Berlinu nema novih političkih inicijativa, sve je na razini ideja i razmišljanja.
Svejedno koja politička partija ili koalicija trenutno ima glavnu riječ, Francuska i Njemačka moraju i ostati će motor Europske unije.To žele svi prisutni političari u oba glavna grada i to znaju i europski susjedi koji se često žale da odluke diktira tandem Njemačka-Francuska. No ukoliko ove dvije države nisu u vodećoj ulozi onda se mogu čuti žalbe kako je Europa izgubila kompas. Dovesti u ravnotežu ova različita očekivanja i zahtjeve će za njemačkog kancelara ili kancelarku i francuskog predsjednika ili predsjednicu uvijek biti težak zadatak.

Bernd Riegert Deutsche Welle Porträtfoto

Bernd Riegert

Širom svijeta jedinstvena bliska suradnja između Njemačke i Francuske mogu također biti primjer za druge države koje svoje konflikte još uvijek nisu u potpunosti riješile. Pri tome uopće ne treba ići tako daleko, već treba pogledati samo na Balkan. Ne bi li trebalo biti moguće uspostaviti pomirenje i suradnju između Srba i Kosovara, između Bosanaca i Srba, između Makedonaca i Grka, između Turaka i Ciprana po uzoru na Francusku i Njemačku? Vizija Roberta Schumana mora važiti za sve narode u Europi a možda i šire: "Ratovi između nacija moraju biti učinjeni nemogućim zahvaljujući bliskim vezama", rekao je bivši francuski ministar vanjskih poslova 1950. godine. "Europa neće biti napravljena jednim potezom, niti pukim okupljanjem. Ona će nastati zahvaljujući konkretnim djelima, koje najprije čini solidarnost." rekao je Schuman. Na tome se mora raditi i u narednih 50 godina. Svaki put iznova.

Autor: Bernd Riegert
Odg. urednica: Jasmina Rose