Prepreke na Novom putu svile | Politika | DW | 06.11.2016
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Prepreke na Novom putu svile

Format 16+1 još uvijek nije razvio svoj puni potencijal, piše u autorskom tekstu za DW politikolog Anastas Vangeli.

U proteklih 25 godina nastao je veliki broj platformi koje se koncentrišu na centralnu, istočnu i jugoistočnu Evropu – na zemlje takozvane tranzicije. Ipak, teško da je ijedna od tih platformi ambiciozna poput kineskog formata 16+1 koji godišnje okuplja predstavnike Pekinga i 16 zemalja od Baltičkog do Jadranskog mora, uključujući i države Zapadnog Balkana. Jedanaest njih su članice EU, dok su pet u raznim fazama pristupnog procesa. Za Kinu je to multilateralna platforma usmjerena na „pragmatičnu saradnju", prije svega na korišćenje ekonomskog potencijala ovih zemalja.

Nakon Varšave, Bukurešta, Beograda i Sudžoa, ove godine se šefovi država i vlada 17 zemalja sastaju u Rigi tokom ovog vikenda. Samite na najvišem političkom nivou prate poslovni forumi, konferencije nevladinih organizacija i drugi događaji na marginama.

Prije samo nekoliko godina ništa nije ukazivalo na ovakav razvoj. Devedesetih i početkom dvijehiljaditih su vlasti u ovih 16 zemalja uglavnom primjenjivale ideološku antikomunističku diplomatiju u kojoj nije bilo mjesta za tijesne odnose sa Kinom. Danas su, kao što je opšti trend u EU, politička pitanja gurnuta u stranu te je nastao prostor za takozvanu ekonomsku diplomatiju. Tvrdi se da odnosi Kine i zemalja centralne i jugoistočne Evrope nikada nisu bili bolji. Poznavaoci prilika u Pekingu smatraju da su ti odnosi sada sazreli i prevazišli početnu fazu ponovnog upoznavanja.

Ranije ove godine je predsjednik Si Đinping posjetio tri države tog regiona – Češku, Srbiju i Poljsku – pokazujući i time da je strateški značaj prostora porastao u očima Pekinga, te da su ove države došle na agendu i samog predsjednika najmnogoljudnije zemlje svijeta.

Polen Warschau Portrait Anastas Vangeli (privat)

Anastas Vangeli

Tako je 16+1 postao ključni dio kineskog Novog puta svile. Korijeni leže kako u domaćim imperativima – razvoj regiona zapadne Kine i izvoz – tako i u žeđi za kapitalom širom Azije, Afrike i Evrope. Ideja Novog puta svile ujedinjuje razvojne agende, političku koordinaciju, „civilizacijski dijalog" kao i niz mjera kojima se promoviše ekonomska saradnja. Ciljevi koje pri tome zadaje političko rukovodstvo u Pekingu uključuju suzbijanje dispariteta u razvoju raznih svjetskih regiona i negativnih efekata globalne finansijske krize. Analitičari ovaj kineski poduhvat čak nazivaju „alternativnim modelom globalizacije".

U praksi je format 16+1 za samo nekoliko godina značajno povećao značaj centralne i jugoistočne Evrope za Kinu i obratno. Primjera radi, Kina je prošle godine zabilježila robnu razmjenu sa ovih 16 zemalja od 55 milijardi američkih dolara, što je gotovo jednako tradicionalno ogromnoj razmjeni sa Rusijom (60 milijardi). Povećan je obim kineskih investicija, razvija se veliki broj infrastrukturnih projekata kao što je brza pruga Beograd-Budimpešta kao dio „brzog puta" od Kine do Evrope, preko Atine do Budimpešte.

Uprkos tim uspjesima ostaje utisak da 16+1 tek treba da iskoristi svoj puni potencijal s obzirom na to da se još uvijek mnogo više obećava i planira nego što se radi. Ekonomska saradnja Kine i 16 država je i dalje patuljasta u poređenju sa saradnjom Kine i zapadnog dijela EU. Osim toga predstavnici evropskih zemalja u ovom formatu ne mogu biti zadovoljni ni velikim disbalansom u robnoj razmjeni koji ide u korist Kine, ni brzinom kojom pristižu kineske grin fild investicije. Za lidere ovih zemalja je krucijalno da vide rezultate u što kraćem roku jer ekonomski uspjesi znače političku legitimaciju i kapital koji se onda koristi na izborima.

Jedan od razloga što realnost još nije dostigla očekivanja je što odnosi dvije strane tek treba da naviknu na novu „kinesku normalnost" – privredni rast od samo 6,5 odsto godišnje. Drugi razlozi leže u samom prostoru od Baltika do Jadrana gdje često manjka humanih resursa, kapaciteta i iskustva kako bi se ispratila kineska brzina. Uspješnu saradnju koče i domaće, regionalne i evropske političke prilike. Zato su prve godine saradnje bile velika lekcija i za Kinu. No za razliku od svojih sagovornika, kineski političari ne moraju da jure za instant-uspjesima već često polažu kamene temeljce za decenije koje dolaze.

Godišnji samit u Rigi nudi mogućnost kineskim liderima i njihovim sagovornicima da sumiraju šta je do sada urađeno i definišu nove ciljeve i polja saradnje. U vrijeme višestrane krize u EU, uspona destruktivnih političkih snaga i pojačanih tenzija između Rusije i NATO-a, na forumu 16+1 se pruža rijetka prilika da se vizionarski razmišlja o ekonomskoj obnovi. S obzirom na to, mnogi su spremni da prihvate činjenicu da ne ide sve uvijek brzo kako se očekuje. Sama priča je još uvijek dovoljno privlačna liderima evropskih zemalja da ulažu resurse u svoje odnose sa Kinom. S druge strane, Peking dalje jača svoju poziciju i ideju Novog puta svile ka Evropi i dalje. I to ne samo ekonomski, već i na nivou ideja i paradigmi za budućnost.

*Makedonski politikolog Anastas Vangeli je istraživač na Školi za društvena istraživanja Poljske akademije nauka. Master studije je pohađao na Kineskom narodnom univerzitetu u Pekingu i Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti.

 

Preporuka redakcije