Preminuo čehoslovački disident

Sa Jirižijem Dinstbirom iz češke politike odlazi definitivno stara garda političara džentlmena sa kojima može biti prijatelj uprkos oštrim političkim razlikama i nesuglasicama, složni su ocjenili češki ali i slovački zvaničnici povodom vijesti o njegovoj smrti.

Dinstbir, jedan od osnivača disidentske Povelje 77, a sa Vaclavom Havelom jedan od vođa Plišane revolucije i potom prvi šef čehoslovačke diplomatije poslije pada komunizma 1989. godine, preminuo je u subotu (8.1.) u bolnici u Pragu poslije duže bolesti, u 73. godini. "Bio je jedan od ključnih ličnosti plišane revolucije. Poštovao sam ga bez obzira na mnoge razlike u mišljenjima. Bez njega će naša politička scena sigurno biti manje živopisna. Bio je jedan iz generacije džentlmena", rekao je češki predsjednik Vaclav Klaus.

„Jedan od ključnih ličnosti"

"Poštujem ga zbog njegove građanske hrabrosti u vreme totalitarnog režima. Nakon 1989. godine bio je jedna od ključnih ličnosti koje su formirale čehoslovačke, a kasnije češke spoljnopolitičke odnose. Bio je svjedok pada čelične zavjese, a naša zemlja se iz perioda mraka vratila među razvijene evropske zemlje", rekao je češki premijer Petr Nečas.

"Bio je sjajan čovjek. Imali smo različita politička mišljenja, ali to nije smetalo da budemo prijatelji", rekao je Dinstbirov prijatelj još iz disidentskih dana, sadašnji češki ministar spoljnih poslova knez Karel Švarcenberg. "Umro je moj dobar prijatelj. Kada sam ga uvodio u funkciju ministra inostranih poslova on je tada još uvjek bio zaposlen kao ložač", rekao je i bivši slovački premijer, Jan Čarnogurski, potpredsjednik federalne vlade poslije pada komunista .

Dijelio je sudbinu čehoslovačkih disidenata

Jirži Dinstbir rođen je u industrijskom Kladnu, gradiću kraj Praga 1937. godine, a njegov životni put sličan je sudbinama mnogih čehoslovačkih disidenata koji su na najviše funkcije u zemlji dolazili poslije godina po zatvorima ili u najmanju ruku gurnuti od strane režima u kotlarnice, kao perači prozora ili čistači.

Dinstbirova karijera nakon završenih studija na Filozofskom fakultetu Karlovog univerziteta u Pragu započela je meteorskim usponom u Čehoslovačkom radiju gde je bio spoljno-politički komentator i izvještač i dopisnik iz Azije i SAD. Kao i karijere ostalih protagonista češkog socijalističkog reformskog pokreta Praško proljeće i Dinstbirova novinarska karijera je završena sa ulaskom sovjetskih tenkova u avgustu 1968. godine.

Dinstbir se uključio u ilegalni program Čehoslovačkog radija protiv okupacije Čehoslovačke. Izbačen je iz Komunističke partije i otpušten, a smio je da se izdržava isključivo fizičkim radom. Jedan je od prvih potpisnika glavne disidentske grupe u Čehoslovačkoj, Povelje 77. Tu grupu je predvodio 1979. i 1985. godine, a komunistički režim ga je poslao na tri godine u zatvor 1979. zbog aktivnosti u Komitetu za odbranu nepravedno progonjenih. Tokom Plišane revolucije novembra 1989. godine, sa Vaclavom Havelom osnovao je Građanski forum, a kada se taj široki front protiv komunista sa dolaskom demokratije raspao, Dinstbir je neuspješno predvodio novi Građanski pokret na izborima i za njega nije bilo mjesta u novim vladama čeških konzervativaca na čelu sa tadašnjim premijerom Vaclavom Klausom.

Sporovi sa Vaclavom Havelom

Dinstbir je od 1998. do 2001. bio izvjestilac UN za ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji, a iz tog perioda datiraju i njegovi oštri sporovi sa dragim prijateljem iz disidentskih dana Vaclavom Havelom, pošto je Dinstbir bio oštro protiv bombardovanja SR Jugoslavije, a kasnije se kategorično usprotivio i priznavanju nezavisnosti Kosova. Na dopunskim izborima za gornji dom češkog parlamenta u jesen 2008. godine izabran je za senatora uz podršku Češke socijaldemokratske stranke, a do smrti je bio na čelu Odbora za spoljnu politiku odbranu i bezbjednost Senata češkog parlamenta.

Autor je mnogobrojnih eseja, nekoliko knjiga i četiri pozorišne drame. Dinstbir se ženio četiri puta, a njegov sin, Jirži Dinstbir mlađi, pošao je očevim stopama i stekao je ove jeseni veliku popularnost kao lider Češke socijaldemokratske stranke na komunalnim izborima u Pragu.

Autor: beta/ii/nb

Odg. ur. Belma Fazlagić-Šestić