Prelijetanje na njemački način – iz politike u lobiranje | Politika | DW | 10.01.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Prelijetanje na njemački način – iz politike u lobiranje

Njemački političari poslije karijere na visokim državnim funkcijama često kao savjetnici prelaze u kompanije – za velike plate i uz velike nade privrednika da će u njima dobiti lobiste koji znaju da iskoriste dobre veze.

Njemačka javnost se sablaznula kada je bivši njemački kancelar Gerhard Šreder u decembru 2005. – samo nekoliko mjeseci nakon što se povukao sa političkih funkcija – postao šef nadzornog odbora Kompanije za sjevernoevropski gasovod (kasnije „Sjeverni tok").

Za to sablažnjavanje je bilo više povoda, a najveći među njima nije to što je Šreder postao funkcioner jednog ruskog koncerna, već što je do promjene došlo tako brzo i bez uvijanja. Gezine Leč, poslanica Ljevice u Bundestagu, tada je rekla da je takva vrsta prelaska političara u privredu zapravo „forma korupcije koja je, nažalost, legalna".

Pokrenute su velike rasprave o moralu i kredibilnosti političara. Ali, tek deset godina kasnije, početkom 2015., počelo je sa radom takozvano Savjetodavno tijelo vlade koje se bavi konkretnim slučajevima funkcionera koji ostavljaju politiku i prelaze u privredu. Zanimljivo je da se to tijelo sastoji od isto tako bivših političara koji su odoljeli izazovu velikog biznisa – u njemu su, na primjer, bivša senatorka Hamburga Krista Zeger ili nekadašnji njemački ministar finansija Teo Vajgel.

Sada nijedan ministar niti državni sekretar ne može da postane funkcioner neke privatne firme dok ne prođe njihovu kontrolu. Osim, ako ga od novog zaposlenja ne dijeli više od 18 mjeseci „mirovanja".

Lobisti su najtraženiji

Svaki kandidat, prije stupanja na novu dužnost, mora da prijavi Savjetodavnom tijelu šta hoće da radi i kakve su njegove veze sa budućim poslodavcem. Tijelo potom određuje rok koji mora da prođe prije nego kandidat počne da radi.

Ako se ispostavi da su veze bivšeg političara i njegovog budućeg poslodavca bile bliske još za vrijeme političkog mandata, taj rok će biti duži – da bi se izbjegla direktna prepletenost političke i privredne djelatnosti. Jer, bivši političar koji je postao biznismen i lobista treba da koristi svoje stare veze dok su još „vruće" – a to je forma „legalne korupcije" koja se spjrečava postavljanjem roka za zabranu rada.

Deutschland Gerhard Schršöder und Wladimir Putin (picture alliance/dpa/H. Hollemann )

Gerhard Šreder se samo nekoliko mjeseci nakon odlaska sa političkih funkcija počeo baviti novim dobro plaćenim poslom pri čemu su mu itekako pomogle političke veze

Dobar lobista – to je san svakog koncerna. Ko može bolje da lobira među poslanicima i ministrima od nekoga ko je sa njima godinama bio u istoj stranci i radio na istim političkim projektima?

Zato su koncerni spremni da odriješe kesu i daju velike plate ljudima kao što je Zigmar Gabrijel, bivši šef Socijaldemokratske stranke, ministar spoljnih poslova i vicekancelar Njemačke. On je te funkcije napustio u martu 2018, i odmah potom je bio spreman da počne sa radom u zajedničkom preduzeću za proizvodnju šinskih vozila koje su formirali koncerni Simens i Alstom. Ali, prije toga su i Gabrijel i Simens i Alstom morali da se strpe 12 mjeseci – po odluci Savjetodavnog tijela.

Slučaj Olea Šredera

Osim Gabrijela, od posljednjih izbora za Bundestag (u septembru 2017.) je, kako piše magazin Špigel, najmanje 12 bivših funkcionera prijavilo Savjetodavnom tijelu novu djelatnost. Bolje reći: ukupno 13 visokih političara je prijavilo ukupno 52 nova radna mjesta – jer većina njih nije mogla da se zadovolji samo jednom djelatnošću. Samo Gabrijel je, pored lobiranja za željezničke vagone Simensa i Alstoma prijavio rad za još deset kompanija!

To što sa novim zaposlenjem sada ne može da se počne odmah, ne znači da bivši političar prije stupanja na ovu dužnost ne smije imati nikakve kontakte. To je tako vidio, na primjer, Ole Šreder, bivši demokršćanski državni sekretar u MUP-u Njemačke, koji je sa svojom suprugom Kristinom otvorio firmu za konsalting specijalizovanu za „regulativni menadžment".

Iako tim poslom nije smio da se bavi prije isteka roka od 18 mjeseci po napuštanju političke funkcije, on je već nakon nekoliko mjeseci sa svojim stranačkim kolegom u ministarstvu zdravlja razgovarao o mogućnostima zapošljavanja negovatelja iz Pakistana u Njemačkoj.

Symbolbild Korruption Demo des Vereins LobbyControl (dapd)

Protest organizacije Lobi kontrol pred njemačkim parlamentom: političare pitaju "ko plaća?"

Problem nije rješen?

Ubrzo zatim, Ole Šreder je posjetio i Ministarstvo odbrane i tamo vodio razgovore o usavršavanju komunikacione mreže, a kasnije je i sa njemačkom ministarkom poljoprivrede imao razgovor o korištenju telekomunikacionih frekvencija na seoskim područjima.

S jedne strane, riječ je o temama koje se tiču njegovih novih klijenata, s druge, tim temama se bavio i za vrijeme svog političkog mandata. Zbog toga je prije svega stranka Ljevice počela da ga proziva, ali ni Savjetodavno tijelo sa funkcijom etičke komisije nije moglo da dokaže da je on povrijedio odredbe o zabrani bavljenja novim poslom.

Zbog takvih problema je sada pokrenuta inicijativa da se zabrana poveća na tri godine. Inicijativa potiče od organizacije Lobi kontrol koja sa velikim podozrenjem gleda na rad Savjetodavnog tijela i posebno vlade, smatrajući da je ona to Tijelo i izmislila samo forme radi.

Zato Lobi kontrol traži da se aktivnosti političara poput Olea Šredera prate i dokumentuju detaljnije nego dosad i da se u slučaju povrede roka koji je postavilo Savjetodavno tijelo dotični propisno i kazni. Doduše, „postavljeni rok" se tretira samo kao prijedlog upućen Vladi – ona može i da ga odbaci ili preinači.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android