Pregled pisanja njemačke štampe

Komentator lista «Abendzeitung» iz Minhena, ovako danas komentariše odluku njemačke vlade da u Kongo pošalje 800 njemačkih vojnika.

«Moguće je da je misija većim dijelom simboličnog karaktera. Simboličnog zato što vojnici nisu stacionirani širom zemlje. Bilo bi previše tražiti od Bundeswehra da kontriše region veličine zapadne Evrope. Za takvu namjenu je u zemlji stacionirano 18.000 UN-ovih vojnika. To su dobri simboli: Njemačka i EU trebaju pomoći u podršci održavanja slobodnih izbora. Ne radi se o nafti ili teroru, nego pokušaju jedne zemlje da pronađe demokratiju i stabilnost. To je prva misija EU pod Njemačkim vođstvom. Prije 20 godina je bilo nezamislivo da Njemačke trupe budu na čelu jedne misije u inostranstvu. Danas o tome niko ne govoro, niti u zemlji niti u inostranstvu.

Smatra komentator lista «Abendzeitung». «Landshuter Zeitung/ Straubinger Tagblatt» iz Straubinga u danas objavljenom komentaru postavlja nekoliko pitanja na koja nije dao odgovore.

«Kako će se 1.500 evropskih vojnika brinuti za red i mir u zemlji veličine zapadne Evrope, ako ne smiju napuštati Kinšasu? Zašto UN-ove trupe koje broje 17.000 vojnika neće biti uvećane i na odgovarajući način naoružane? I prije svega: šta će se desiti ako nakon četveromjesečnog mandata ponovo dođe do nemira?

Pita se uvodničar lista «Landshuter Zeitung/ Straubinger Tagblatt». Za komentatora lista «Westdeutsche Zeitung» iz Dizeldorfa, učešće u Misiji u Kongu je za njemačke vojnike najopasnija misija od 1945 godine.

«Ko ima utisak da će pripadnici Bundeswehra morati patrolirati ulicama Kinšase kao pripadnici švajcarske garde u Rimu, podcjenjuje stanje u Kongu. Iza Kinšase je džungla iz koje napadaju bande i djeca vojnici. Ko se želi boriti mora ih slijediti po grmlju».

Smatra komentator lista «Westdeutsche Zeitung». «Sudbonosni dani za Crnu Goru, borba za odvajanje od starateljstva»,naslov je teksta objavljenog u listu «Die Tagespost». U pomenutom tekstu Štefan Bajer piše od predstojećem referendumu u Crnoj Gori i pored ostalog navodi:

«Referendumom se ne odlučuje samo o sudbini Crne Gore, nego dijelom i o sudbini Srbije. Stoga nije ni čudo što se srpski političari i mediji miješaju u bitku oko ukidanja državne zajednice Srbije i Crne Gore. Nije razumljivo ali objašljivo zašto se EU, koja se toliko često i rado poziva na pravo naroda na samoopredjeljenja, u slučaju Crne Gore toliko uporno zalaže protiv suvereniteta. Titova Jugoslavija je za zapadnu vanjsku politiku bila veoma praktična, zbog čega su se Evropljani kao i Amerikanci zalagali protiv nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. Tek kada su se Miloševićevi koljači počeli kupati u krvi svojih hrvatskih žratava, i to pred tv kamerama, države zapadne Evrope su se smatrale prisiljenim da promijene svoju politiku. Zapadne diplomate su htjele spriječiti raspad Jugoslavije. Ali nije bilo strategije za ovu multietničku oblast i oblast sa dosta napetosti. Trajalo je nekoliko godina dok Evropska Unija nije došla do spoznaje: problem ima samo jedno ime-Milošević. Za to vrijeme je život izgubilo na desetine hiljada ljudi».