Pregled njemacke stampe

Minhenski dnevnik Süddeutsche Zeitung o tome pise:

"Institut pod nazivom azil sada bi se trebao izmjestiti van Evrope. Evropska Unija platice da se azil pomjeri tamo odakle izbjeglice dolaze. Shodno tome izbjeglice vise nigdje ne bi mogle potraziti zastitu. Niti u Njemackoj niti u Evropskoj Uniji. Ne, zastitu bi mogao potraziti daleko od Evrope, daleko od kontrole pravosudja , daleko od ociju javnosti. I to u izbjeglickim logorima po Africi. Drugim rijecima daleko od ociju, daleko od srca. Tako se moze pothranjivati iluzija da se problemi siromastva u svijetu, mogu rjesavati administrativnim mjerama i mjerama zaplasivanja. Po motu : blagostanje zadrzi unutra, bijedu napolju. Zid napravljen od mnostva zakonskih paragrafa popustice pod teretom istorije isto kao sto su popustili i svi drugi Zidovi."

pise Sueddeutsche Zeitung. List Tageszeitung iz Berlina dodaje:

"Ideja njemackog ministra unutrasnjih poslova nije u suprotnosti sa medjunarodnim pravom. Pa ipak, ona nije dobra. Dozvoljeno je posumnjati da u libijskoj pustinji, gdje bi recimo bio smjesten logor ili prihvatiliste za izbjeglice, nije moguce provesti pravilnu istragu. Pored toga, tesko je povjerovati da bi Evropskoj Uniji uspjelo tamo poslati kvalificirane pravnike ili psihologe. "

pise Tageszeitung iz Berlina. U Njemackoj se nastavlja diskusija o produzenju radnog vremena sa 38 sati na 40 i vise sati sedmicno bez novcane nadoknade. Tim povodom minhenski Tageszeitung se osvrce na strucnu studiju o navikama Nijemaca , pa kaze:

"Mi Nijemci smo, po slobodnom vremenu i odmoru, svjetski rekorderi. Imamo 30 dana, dakle sest sedmica godisnje placenog odmora, sto znaci malo rada, puno praznika i skupe radne snage. Stoga bismo trebali uvesti ne samo 40 vec i 50-casovnu radnu sedmicu. Uzto se jos trazi fleksibilnost, jer se zna da su Nijemci najmanje fleksibilni i najmanje spremni da po potrebi rade duze. Stvarno trziste rada izgleda posve drugacije. 42 radna sata sedmmicno cesto su pravilo a ne izuzetak, isto kao i prekovremeni neplaceni rad.

Tarifni ugovori vec sada dozvoljavaju firmama da uvedu fleksibilno radno vrijeme, po potrebi. 38 casovno radno vrijeme je njemackim preduzecima vec dugo vremena trn u oku. Pogotovo u manjim firmama je neplaceno prekomjerno radno vrijeme svakodnevnica. Svako radnicko srce zakucalo bi jace, kada bi se bez sindikata moglo odluciti ko, kada i kako dugo treba raditi

pise list Tageszeitung iz Münchena. Westdeuteche Zeitung Iz Düsseldorfa zakljucuje:

Neplaceno, produzeno vrijeme pomoci ce nejmackim firmama i kratkorocno popraviti brojke, ali ne predstavlja izlaz iz aktuelnog, mizernog, ekonomskog stanja. Jer privredni rast tapka u mjestu dok se konzum i dalje smanjuje.