Predstava o traumi “zaboravljene djece rata”
14. oktobar 2019
U Srebrenici je u subotu navečer (12.oktobra) izvedena predstava „U ime oca", koja govori o djeci koja su rođena kao posljedica silovanja.
Ajna Jusić, predsjednice udruženja "Zaboravljena djeca rata", akterka u predstavi ali i jedno od "nevidljive djece rata” (tako nazivaju djecu koja su rođena tokom ratnih dešavanja '90-ih godina u BiH) o čijim životnim prićama govori ova scenska adaptacija, izjavila je za DW:
"Predstava pokušava da prikaže potpunu nevidljivost terije koja je više od 25 godina potpuno zanemarena. Cilj je prikazati sve oblike diskriminacije sa kojima se ta djeca suočavaju kao i stigme koja vlada ovdje kada se govori o ženama koje su preživjele ratno silovanje, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Kroz predstavu obrađujemo i teme djece čiji su roditelji bili pripadnici mirovnih snaga, poput UN-a, a sa druge stane govorimo o djeci čiji su očevi bili pripadnici humanitarnih snaga koje su djelovale tokom i poslije rata u BiH".
Stalno prolaženje kroz traumatsko iskustvo
Darel Toulon iz Beča potpisuje režiju ovog dokumentarno-plesnog performansa. Odgovarajući na pitanje o tome kako je došao na ideju za ovu predstavu, kaže da se prvi put sa tom tematikom susreo prilikom boravka i rada sa mladima na Kosovu 2014. godine. Kasnije je radio i sa mladim migrantima, a u BiH je došao tako što je upoznao dr. Amru Delić koja ga ja pozvala na konferenciju u Sarajevu posvećenu silovanjima u ratu. I tako je, kaže, počela saradnja.
"Shvatio sam da su to što rade dr Amra Delić, Ajna Jusić i Alen Muhić, vrlo važne stvari jer su kroz svoju priču pokrenuli diskusiju o ovom problemu, postavili je na jedan viši nivo i na taj način omogućili da priča ide dalje. Kroz rad na predstavi želim da omogućim mladim ljudima da ispričaju svoje priče. Nikada ne pričam ja umjesto njih, već im samo dajem ideje i podstičem kako bi oni to na najbolji način ispričali”, kaže Darel.
Pričati o nečemu što jeviše od 25 godina bilo tabu tema o kojoj se ne priča i danas je teško i bolno kaže nam Ajna Jusić:
"To je za mene svaki put kad izađem na scenu ili govorim za medije još jednom prolazak kroz traumatsko iskustvo, jer to je nešto što te cijeli život prati. Sada smo baš u fokusu javnosti jer pokušavamo da riješimo taj problem. Želimo da BiH bude prva država koja će imati odgovarajući zakon i koja će pokrenuti priču o tome: Teško jeste jer to svaki put ostavlja emotivne posljedice ali to ne umanjuje našu volju, barem moju volju, želju i snagu da nastavim dalje”, kaže ova hrabra i odlučna djevojka.
Neočekivano dobar odaziv publike
U Srebrenici danas živi malo ljudi. Svaki dan ih je manje a vikendom je grad gotovo pust. Organizatori su se plašili kakav će biti odziv publike mada nam je Ajna već rekla da su oni odlučni da predstavu prikažu, pa makar i za jednog gledaoca. Odaziv posjetilaca je pak, za ovdašnje prilike, bio na zavidnom nivou. Publika je predstavu odgledala u jednom dahu i u mukloj tišini. Posebno emotivan je bio trenutak kada su učesnici predstave na kraju sa bine sišli u publiku i nakon toga se zadržali u razgovoru i odgovarali na pitanja posjetilaca.
Dokumentarno-plesni komad "U ime oca", nastao je u koprodukciji The Alpha Group i Narodnog pozorišta Tuzla, uz podršku Austrijskog kulturnog foruma Sarajevo. Na bini su nastupali mladi umjetnici iz BiH i Austrije, te dvije djevojke "zaboravljena djeca rata” o čijim životnim pričama govori ovaj komad. Ajna Jusić, čiju majku je silovao neprijateljski vojnik i Ivana Cook, čiji otac je bio pripadnik mirovnih snaga.
U pulici i majke "zaboravljene djece rata”
Ivanu nakon predstave pitamo za utiske, posebno zbog toga što je njena majka bila u publici.
"Prva igranja predstave su mi bila jako teška. Premijera je bila vrlo bolna i teška svima, posebno iz razloga što je igrana u Tuzli, gdje mi živimo. Sada već, na mogu reći da sam navikla ali oguglala sam više na te neke priče okolo i ne pridajem im pažnju. Moja majka mi je najveća podrška i uvijek je tu uz mene, mada joj nije lako. Ona to ne pokazuje, ali ja to znam, osjećam”, kaže Ivana Cook.
Za utiske pitamo i mladu glumicu Nikolina Gagić:
„Ja sam premijeru ove predstave gledala iz publike. Moj kolega Armin i ja smo 'upali', da tako kažem, u predstavu tek kasnije. Dok nisam vidjela predstavu nikada nisam ni pomišljala da takve osobe postoje, jer nisam o tome razmišljala. Armin je studirao sa jednom od njih, ali nije znao da je ona dijete rođeno kao posljedica ratnog silovanja. Mislim da sam ja njima prišla nekako sa pažnjom i malom rezervisanošću ali sam odmah uvidjela da su to osobe koje se najnormalnije ponašaju. Sve je išlo nekako spontano, brzo".
Nastup u Srebrenici za Nikolinu je bio poseban i zbog toga što je to bio njen glumački debi u gradu u kome je odrasla.
„Bila sam malo nerovozna ali sudeći po reakcijama publike predstava je bila dobra i ja sam zadovoljna" kaže Nikolina.
Umjetnički doprinos razvoju društva
Darel Toulon:„ Jako mi je drago da je bilo dosta pitanja iz publike što pokazuje njihov interes za predstavu jer mislim da jedan ovakav performans ne može proći bez da ostavi traga na nama, da nas ne dirne. Primjetio sam da je publika na kraju regovala zagrljajima sa glumcima što je bio poseban osjećaj",kazao je režiser predstave Darel.
I Ajna Jusić je zadovoljna reakcijom i odazivom publike:
„Ja sam sretna i ponosna zato što smo u sali imali ljude koji su svojom emocijom večeras pokazali slidarnost, koji su pokazali da ljudskost postoji i da se možemo nastaviti boriti za to da svi budemo jednaki, da imamo jadnaka ljudska prava, što je prioritet. Od srca sam zahvalna Srebrenici i svim ljudima koji su podržali večerašnju predstavu", kazala je Ajna.
Direktorica Austrijskog kulturnog foruma Sabine Kernthaller je ovaj pozorišni komad gledala po drugi put. Njena organizacija finansijski podržava izvođenje predstave "U ime oca" tako da se posjetiocima ne naplaćuje ulaz. Ona za DW kaže:
"Austrijaska ambasada u BiH i Austrijski kulturni forum Sarajevo smatraju ovaj projekta jako bitnim za drušvo što još jednom pokazuje da umjetnost može dosta doprinijeti napretku drušva. Kroz ovo se otvara jedan široki dijalog u kojem se mogu riješiti neka pitanja”.