Predsjednik za kojim niko ne žali
3. april 2019
Dobrih namjera mu nije nedostajalo. Kada je Rajnhard Grindel 15. aprila 2016. ubrzo nakon što je preuzeo predsjedavanje Njemačkim fudbalskim savezom (DFB) i krenuo prema novinarima, DW je bio prvi medij kome je dao intervju. Prvo pitanje upućeno novopečenom šefu bilo je kakav predsjednik želi da bude. Grindel je odgovorio kao i obično, komplikovano i pomalo politički. "Sigurno će se ići za tim da se izvuku konsekvence iz afere sa Svjetskog prvenstva 2016, da se u skladu s tim uspostavi uprava u kojoj će bolje funkcionisati kontrolni mehanizmi i pobrinuti se za transparentnost i otvorenost."
Transparentnost i otvorenost - u svjetlu nekadašnjih optužbi za korpuciju protiv vrha DFB-a zbog čega je Volfgang Nirzbah podnio ostavku, bilo je to važno obećanje ljubiteljima fudbala u Njemačkoj. Na kraju mu se ipak sve izjalovilo, jer se nije držao ovih obećanja.
Ovog 2. aprila sve se vrti, doduše samo površno, oko jednog sata. 6.000 evra vrijedan poklon za ručni zglob najvišeg predstavnika njemačkog fudbala sigurno neće nikada biti izložen u Dortmundu u Muzeju fudbala. U stvari šteta, jer to bi bio zaista interesantan i kontroverzan eksponat. Grindel je ovaj sat naveo kao razlog njegove ostavke. "Izvinjavam se zbog toga, što sam svojim malo neprimjernim postupanjem u vezi s prihvatanjem jednog sata potvrdio brojne predrasude koje postoje prema osobama koje su angažovane u fudbalu." Sepa Batlera je ta sudbina stigla zbog milionskih suma, Volfganga Nirzbaha zbog muljanja oko Svjetskog prvenstva 2006, a Rajnhard Grindel je pao zbog jednog sata? Ne, nije to baš tako jednostavno.
Evropsko prvenstvo doveo u Njemačku i opet neomiljen
Prihvatanje skupog poklona, što je Grindel označio "ljubaznim gestom", svakako je je bila ona popularna kap koja je prelila čašu. Grindel je posljednjih nedjelja izgubio podršku u DFB, doduše klubove Bundeslige nije nikada ni imao iza sebe (njegovim izborom i vještim manevrom profesionalna udruženja su preplavile pridošlice iz politike), a za navijače je on svakako figura prema kojoj nisu gajili nimalo simpatija. Za ovim predsjednikom sigurno niko neće žaliti.
Ali, s druge strane je to zapanjujuće. Jer, to što je Grindel uspio da DFB omogući organizovanje Evropskog prvenstva u fudbalu 2024. je priznanje za svakog sportskog uposlenika, i kvazi automatski povezano sa dobijanjem simpatija. Čijenica da je Grindel sa novim sponzorskim ugovorima Savezu, koji broji sedam miliona članova i najveći je sportski savez u svijetu, obezbijedio bolju ekonomsku podršku, ni to mu nije donijelo podršku u njemačkom fudbalu. Zašto? Zato što je uvijek iznova vrijeđao ljude.
Gdje je nestao Grindelov politički instinkt?
Bilo da se radilo o dijalogu sa fanovima, kada bi gledao samo u svoj telefon, bilo tokom internih konsultacija na kojima je samo dozvoljavao svoje mišljenje, bilo u jednom intervjuu za DW koji je loše raspoloženi Grindel prekinuo - odlazećem predsjedniku su nedostajale ključne karakteristike koje je on kao nekadašnji novinar i poslanik u Bundestagu u stvari morao imati: osjećaj za komunikaciju i politički instinkt. Gridel je takođe prijevremeno produžio ugovor treneru njemačke reprezentacije Joahimu Levu, odvratno se odnosio prema Mesutu Ozilu, a primio je i 78.000 evra kao naknadu za nekoliko sjednica kao šef Nadzornog odbora DFB medija.
Bilo bi dobro posavjetovati ga da se odrekne svojih pozicija u FIFA i UEFA, da podvuče jasnu liniju i umjesto toga svega da, kao što je i najavio, učestvuje u obrađivanju sopstvene afere. Bilo bi vrijeme za transparentnost i otvorenost.