Pragmatični predsjednički kandidat Muslimanskog bratstva

Deutsche Welle: Gospodnine Roll, Chairat Al-Schater je do kasnih 1960-tih navodno slijedio socijalističke, ako ne i komunističke ideje. Nakon šestodnevnog rata 1967. godine između Izraela i arapskih zemalja - Egipta, Jordana i Sirije, on je za sebe otkrio islam. Kako Vi gledate na takvu promjenu?

Stephan Roll: Muslimasko bratstvo na neki način i samo ima socijalistički pristup. Stoga smatram da to nije toliko u suprotnosti. Chairat al-Schater sigurno pripada krilu koje ne zastupa staru gardu. Ona je najvećim dijelom bila apolitična, više se stoga koncentrirala na religizna pitanja. Al-Schater nasuprot tome pripada krilu koje je u prošlosti bilo vrlo politički aktivno. Stoga mi se čini da socijalsitički pristup nije toliko daleko od onoga šta zastupaju politički aktivisti iz Muslimanskog bratstva, s tim što će to imati islamsku konotaciju.

Može li se govoriti o određenom pragmatizmu tog krila?

Da, svakako. Od 1970-tih i 1980-tih godina Muslimanko bratstvo je slijedilo kurs postepenih promjena. Oni nisu revolucionari, ne traže radikalne promjene. Oni su se više razvili u umjerene političare. Stoga je taj pragmatični pristup za promjenu sistema u sistemu ispravan. To što to kritiziraju mladi aktivisti i Muslimanskom bratstvu prebacuju nedostatak trasparentnosti i prigovaraju da ulazi u poslove sa vladajućim političarima je također razumljivo.

Da li su sekularni aktivisti razočarani revolucijom?

Egipat je vrlo konzervativna, islamska zemlja i Muslimansko bratstvo u njoj svakako oslikavaju želje većine stanovništva. To se ne smije previdjeti. Mislim da ne bi trebali biti bojažljivi prema Muslimanskom bratstvu. Ono neće preko noći pokušati pokrenuti islamizaciju zemlje. Prije svega to neće učiniti protiv volje stanovništva. Pored toga oni će voditi računa o položaju Egipta u inostranstvu. Muslimanskom bratstvu je važno da Egipat u međunarodnom dijalogu ne bude marginaliziran i da se ne oteža važna saradnja sa zapadnim svijetom.

Kako ocjenjujete odluku Muslimanskog bratstva da ipak imenuje jednog svog predsjedničkog kandidata?

Ne dijelim analitičko mišljenje nekih kolega, čak i egipatskih kolega koji sada kažu da je sada došlo do apsolutne kofrontacije između Muslimankog bratstva i vojske. Ja ne mislim tako. Moj utisak je da je kandidatura Chairat al-Schatersa uslijedila po dogovoru. Jednostavno zbog toga što su i vojska i Muslimansko bratstvo bili iznenađeni da su se neke poznate ličnosti koje imaju podršku javnosti prijavile za predsjedničko mjesto.

I za Muslimansko bratstvo i za vojsku bi bilo vrlo teško kada bi se pojavio jedan popularni, samouvjereni i možda potpuno nezavisni predsjednik kao što je Abdel-Moneim Abul-Fotouh ili Hazim Abu Ismail iz reda salafista. Mislim da ni jedna grupa nema za to interesa. Stoga im je bilo važno da budu sigurne da sve strane mogu živjeti sa budućim predsjednikom.

To znači da je Chairat al-Schater kandidat oko kojeg je postignut kompromis?

Mislim da je problem bio u tome da sa vojskom nije bilo moguće postići dogovor oko takozvanog "neutralnog" kandidata. Prije svega ne oko jednog koji bi bio tako popularan i bio izabran za predsjednika. Moj utisak je bio da su obje strane tražile jednog takovog kandidata ali da su zaključile da nijedan nije toliko popularan, čak kada bi iza njega stali i Muslimansko bratstvo i vojska. Jer, u proteklim sedmicama je postajalo sve jasnije da većina egipatskog stanovništva na određen način želi islamskog predsjednika. Istovremeno je stanovništvu važno da on ne pripada starom režimu.

Stephan Roll radi u Fondaciji za nauku i politiku u istraživačkoj grupi za Bliski i srednji Istok. Od 2010. godine predaje na Unverzitetu Friedrich-Alexander Erlangen-Nürnberg.

Autori: Kersten Knipp / Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić