Pozitivan imidž Srbije

"Za jedne su džihadisti, za druge žrtve rata: na putnike se u zemljama duž Balkanske rute uvijek gledalo veoma različito. Kada je u ljeto prošle godine rijeka izbjeglica nabujala, narasla je i nelagoda u društvima koja su doticali. Radoznalost, strah i sažaljenje su se smjenjivali i miješali. U Srbiji je na kraju prevladalo tumačenje da su to ljudi koje je muka natjerala na bjekstvo i kojima treba pomoći na putu," piše Andreas Ernst za Noje Cirher cajtung u članku čije najvažnije dijelove ovdje prenosimo.

"Percepcija u Bugarskoj i Mađarskoj je drugačija i tamo se na izbjeglice gleda kao na opasnost. Naravno, u svim društvima i postoje i drugačija mišljenja. Ali mejnstrim javnosti se jasno razlikuje.

Medijski diskurs

U zemljama na prostoru bivše Jugoslavije se kao objašnjenje za razlike navodi nedavna istorija. U Srbiji su 90-ih godina mnogi ljudi sami iskusili ili vidjeli bjekstvo i protjerivanje. Iz toga se rađa empatija. Ali, dugoročno je vjerovatno odlučujuća uloga medija.

Kada su tabloidi u ljeto 2015. objavljivali jezive priče o opasnim muslimanskim azilantima, morali su da prestanu – na znak odozgo. Od tada dominiraju neutralni ili pozitivni izvještaji. Težak položaj izbjeglica je predstavljen preko ličnih priča. Za razliku od Bugarske, gdje političari čestitaju samozvanim „lovcima na izbjeglice" u Srbiji tako nešto nije moguće. Iza toga stoji jasna politička odluka.

U raspravi između Angele Merkel i Viktora Orbana, premijer Aleksandar Vučić je nedvosmisleno stao na stranu Njemačke. U čitavom regionu, Berlin ima veći autoritet od Brisela. To što Njemačka podržava Srbiju na putu u EU, važi kao adut. I zato što mediji u velikoj mjeri zavise od političke vlasti, propisani ton izvještavanja je brzo sproveden u djelo.

Imidž i obrt

To je išlo lako, pogotovu što je Srbija zbog svoje izbjegličke politike na Zapadu predstavljena pozitivno -  prvi put u poslednjih 25 godina. Novi, pozitivni imidž je zahvalno pribilježen. I zaista, spremnost da se pomogne je bila i ostala impresivna, ali, teško da bi se tako dugo održala, da mediji nisu radili kako su radili.

Poslednjih nedjelja je prvi put bilo i drugačijih izvještaja. Početkom septembra se mnogo pisalo o provalama izbjeglica u pograničnom gradu Šidu, gdje se nalazi veliki izbjeglički logor. Prošle nedjelje, kada su Avganistanci u Beogradu organizovali protestni marš ka mađarskoj granici, govorilo se izbjegličkom haosu. Informer, list blizak vlastima je objavio kolumnu jednog opozicionog političara, koji kaže da je Srbija "poligon za džihadiste". Da li to znači da se vjetar promijenio?

Malo je vjerovatno da su srpski mediji na "mađarskom" kursu. Ali, što duže se bude čekalo na panevropsko rješenje za izbjegličku krizu, tim atraktivnije postaje zatvaranje državnih granica. Povremeno iz MUP-a stiže poziv da se na granici postavi ograda, međutim Vučić to odbacuje kao "neevropski". Međutim, i njegova retorika se mijenja: Vrijeme sirijskih porodica je prošlo. Današnji migranti su uglavnom avganistanski muškarci i "problematičniji" od prethodnih. Statistika Vučiću samo djelimično daje za pravo. Po podacima UNICEF-a, oko 60 odsto registrovanih izbjeglica su Avganistanci – ali, polovina njih su djeca.

Mađarska: Konstantna upozorenje na opasnost
 

U Mađarskoj, vlada i organi vlasti, već godinu i po dana vode kampanju protiv migranata. Premijer Viktor Orban je rano prepoznao eksplozivnost teme i korist koju bi od toga mogao da ima na domaćoj političkoj sceni. Mjesecima prije velikog talasa izbjeglica prošlog ljeta, u vrijeme napada na "Čarli Ebdo" u Parizu januara 2015. on je migrante stavio u direktnu vezu sa terorizmom. Na nagli porast broja izbjeglica, u ljetnjim mjesecima, vlada je odgovorila "nacionalnim konsultacijama" - jednim sugestivno formulisanim upitnikom, koji je upućen svim domaćinstvima. Te „konsultacije" su praćene prvim posterima, na kojima se migranti između ostalog upozoravaju da se ponašaju u skladu sa zakonima. Međutim, to što su poruke formulisane na mađarskom jeziku, jasno ukazuje da su zapravo bile upućene domaćem stanovništvu. 

Međutim, mada je kampanja čak i u državnim medijima ocijenjena kao priprosta, vladi se isplatila, jer joj je povećala popularnost – uprkos nekim lošim odlukama i korupcijskim skandalima. Od vrhunca krize, krajem ljeta prošle godine, Orban se u svojim intervjuima i nastupima gotovo isključivo bavi pitanjem migracija i opasnosti koju ona predstavlja za Evropu. Njegova politika izolacionizma sa ogradom i pooštrenim zakonima, dramatično je snizila broj ilegalnih graničnih prelazaka.

U februaru, vlada je raspisala referendum o pitanju da li Mađarska treba da primi izbjeglice po kvoti EU. Kao dio informativne kampanje za referendum, vlada je pokrenula nekoliko serija plakata na kojima su migranti predstavljaju kao kriminalci. Za vrijeme veoma gledanih Olimpijskih igara, na televiziji su išli bezbrojni odgovarajući TV spotovi. U jednoj brošuri upućenoj svim domaćinstvima, ukazivano je na zabranjene zone u gradovima zapadne Evrope, dijelove grada koji su postali opasni navodno zbog migranata. Zbog toga je čak došlo do diplomatskog spora sa Londonom. Prema informacijama koje je vlada dala portalu "index.hu" ta informativna kampanja je koštala skoro 30 miliona evra. A sudeći po posmatračima, u Mađarskoj je u poslednjih nekoliko mjeseci poraslo neprijateljstvo prema strancima."