Povijest adventskog kalendara

Svaki put kad otvorimo nova vratašca, odnosno kućice, sve više se približava Badnjak. Adventski kalendari su u Njemačkoj omiljeni ne samo kod djece, već i kod brojnih odraslih. Mogu biti kupljeni ili ručno izrađeni, punjeni čokoladom ili igračkama, ili pak samo crtežima. Uspješna priča ove tipično njemačke tradicije započela je u 20. stoljeću u protestantskom okruženju.

Do 16. stoljeća su djeca u Njemačkoj dobivala poklone za Sv. Nikolu. Crkveni reformator Martin Luther je međutim odbacivao veličanje svetaca i promijenio tu tradiciju. Tada je uveden običaj da se za Badnjak, odnosno Božić, poklanjaju darovi. Kako bi se djeci to vrijeme na zanimljiv i "sladak" način skratilo, protestanti su u tijeku vremena razvili mnoge običaje, kao na primjer adventski kalendar.

Siromašnije obitelji su često samo kredom crtale 24 crte, koje su djeca smjela jednu po jednu brisati. Drugi su u jaslice stavljali slamke. Daljnje varijante su na primjer bile postavljanje svijeća s 24 oznake ili papirića, koji su se bacali. U pokojoj bogatijoj obitelji su djeca dobivala medenjake. I katolicima su se svidjeli adventski kalendari, koji su se zatim proširili po cijeloj Njemačkoj.

Protestantska knjižnica u Hamburgu je vjerojatno bila prva koja je 1902 tiskala jedan adventski kalendar u obliku sata. Dvije godine poslije je kao dodatak u listu Stuttgarter Neues Tagblatt bio i jedan adventski kalendar. Godine 1908. je minhenski nakladnik Gerhard Lang prodavao šarene sličice, koje su se mogle izrezati i zatim zalijepiti na 24 polja na kartonu.

1920 se onda i to dogodilo: na tržištu su se pojavili prvi adventski kalendari s vratašcima, koja su se mogla otvarati. A iza njih su se mogle naći sličice ili citati iz Biblije. Za vrijeme nacionalsocijalizma su likovi iz bajki i germanska božanstva zamijenili kršćanske simbole, s namjerom da se Božić izdvoji od kršćanske pozadine.

Od 1950-ih godina se adventski kalendar kao masovna roba mogao jeftino kupiti. Iza vratašca su se često krile sličice sa snijegom pokrivenim gradićima ili pejzažima, ili pak ponovno kršćanski motivi. Neki kalendari su krili i čokoladu ili druge slastice. Iz toga doba, točnije iz 1965., potječe i ovaj kalendar na fotografiji.

Danas se iza 24 vratašca jednog adventskog kalendara uglavnom kriju čokoladne poslastice sa različitim božićnim motivima. Iza nekih se čak kriju igračke ili druge sitnice, koje ugodno iznenađuju pri otvaranju vratašca. Drugi ručno izrađuju kalendare, pri čemu kreativnosti nema granica. Pa se tako na primjer može izraditi kalendar s 24 paketića na užetu ili pomno poredanih u jednu kutiji.

Božić već odavno nije isključivo blagdan rođenja Isusa Krista. U međuvremenu je to postao blagdan potrošačkog društva. Tako su i adventski kalendari postali potrošačka roba. U cijelom svijetu se mogu kupiti, a iza vratašca se ne krije samo čokolada, već nekad je to i nakit, kozmetika ili nešto drugo. Ipak, motivi moraju biti razumljivi u cijelom svijetu.

U međuvremenu se u pojedinim gradovima mogu naći adventski kalendari veličine jedne kuće, na kojima se svaki dan doslovno mogu otvoriti po jedna vrata ili prozori. Najveći takav adventski kalendar se nalazi na jednoj kući u središtu Leipziga veličine od 857 četvornih metara. Do Badnjaka se tu svaki dan u 16 sati otvara jedan prozor iza kojega se kriju slike s božićnim motivima.