Postaje li „klimatski neutralno“ prazna floskula? | Panorama | DW | 27.10.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Zaštita klime

Postaje li „klimatski neutralno“ prazna floskula?

I gospodarstvo se uključilo u borbu protiv klimatskih promjena. Gotovo da nema koncerna koji se ne reklamira ambicioznim ciljevima zaštite klime, neki tvrde da djeluju „klimatski neutralno“. To donosi i neke opasnosti.

„Mi djelujemo klimatski neutralno", samouvjereno tvrdi lanac diskont-trgovina Aldi Süd. Energetsko poduzeće RWE obećava da će „do 2040. postati klimatski neutralno". A proizvođač građevinskog materijala HeidelbergCement najavljuje da će „najkasnije 2050." ponuditi beton neutralan u odnosu na izlučivanje ugljičnog dioksida.

„Poduzeća primjećuju da se u cijelom svijetu nešto mijenja i ona bi htjela aktivno sudjelovati u oblikovanju promjena", kaže Sabine Nallinger, predsjednica zaklade „Stiftung2Grad" koja se zauzima za ostvarenje ciljeva zaštite klime dogovorenih Pariškim sporazumom, a u koju se dosad uključilo više od 30 poduzeća u Njemačkoj. „I oni koji upravljaju poduzećima za večerom raspravljaju sa svojom djecom koliko je poduzeće koje vodi tata ili mama prikladno pripremljeno za budućnost", kaže Nallinger.

U cijelom svijetu je dosad oko 500 velikih poduzeća s godišnjim prometom od preko milijardu dolara zacrtalo vlastite ciljeve u zaštiti klime, a gotovo svakog tjedna se pridružuju nova poduzeća, kaže se u istraživanju Wuppertal-instituta za klimu, okoliš i energiju, jednog od vodećih takvih instituta.

Nedostatak transparentnosti i mogućnosti usporedbe

To je s jedne strane „razvitak koji veseli", jer pokazuje da su poduzeća svjesna svoje odgovornosti za klimatske promjene.

Ali, analiza obveza koje su poduzeća sama preuzela ne daje povoda za zadovoljstvo. Znanstvenici se žale na „manjak transparentnosti i mogućnosti usporedbe ciljeva neutralnosti". Što označavaju pojmovi kao „klimatski neutralno" često je isto tako nejasno kao i pitanje, kako se prikupljaju odgovarajući podaci i tko ih kontrolira.

Nicolas Kreibich, jedan od autora studije, u razgovoru za DW navodi jedan primjer. „Neko poduzeće bi se moglo kod bilježenja svojih emisija ograničiti samo na jedno malo područje, na tom području poduzeti minimalne mjere, a za ostale emisije kupiti dodatne certifikate i onda reći: mi smo klimatski neutralni."

Emisije stakleničkih gasova u Njemačkoj

Emisije stakleničkih gasova u Njemačkoj

Zaštita klime ili greenwashing?

To je, međutim, „čisti greenwashing", kaže Kreibich, jer to poduzeće uopće ne pokušava svoje aktivnosti učiniti klimatski neutralnim. Upravo kupovanje CO2-certifikata, kojim vlastite emisije bivaju neutralizirane primjerice sađenjem drveća, problematično je, kaže on. Jer, taj takozvani offsetting je razlog zašto se „ambiciozna nastojanja oko zaštite klime teško može razlikovati od aktivnosti za greenwashing", dodaje Kreibich.

Potpuna suprotnost bi bilo „poduzeće koje isto tako želi biti klimatski neutralno i zato registrira sve emisije tijekom cijeloga lanca svoga poslovanja". Stručnjaci tu razlikuju izravne emisije na licu mjesta (scope 1), neizravne emisije, primjerice kod struje koju se kupuje (scope 2) te emisije koje prethode ili slijede nakon poslovnog procesa toga poduzeća (scope 3).

U Kreibichovom primjeru bi uzorno poduzeće poboljšalo svoj proizvodni proces kako bi emisije smanjilo što je više moguće. „Samo za poravnanje posljednjih, neizbježnih emisija to poduzeće bi koristilo certifikate za zaštitu klime", kaže ovaj znanstvenik.

Prazna floskula?

Ako se oba ta poduzeća predstavljaju kao klimatski neutralna, za nestručnjake je razlika teško uočljiva. „Tako postoji opasnost da se pojam klimatska neutralnost pretvori u izraz koji ništa ne znači", upozorava Kreibich, ali ne želi imenovati ni jedno poduzeće.

Potreban je jedinstven standard za klimatsku neutralnost, možda čak neka oznaka koju bi tvrtke mogle koristiti za reklamiranje svojih proizvoda koji su „klimatski neutralni" ili „kompatibilni s Pariškim sporazumom".

Pitanje je samo, tko bi trebao utvrditi takav standard. Jedna mogućnost bi bila država, ali tu se radi o obvezama koje poduzeća sama dragovoljno preuzimaju, a ne o zakonskim obvezama, kao što je obveza trgovanja emisijama ili prosječna dopuštena količina izlučivanja kod proizvođača automobila. A takav standard bi imao smisla samo ako bi bio prihvaćen na međunarodnoj razini.

USA Zentrale von BlackRock in New York

„Svijet se kreće prema klimatskoj neutralnosti a Blackrock je uvjeren da će našim klijentima dobro doći ako budu predvodili ovu transformaciju".

Pritisak investitora i sudova

Pritisak bi mogao doći iz financijske branše. Larry Fink, šef najvećeg investicijskog fonda Blackrock, u svom nedavnom pismu upućenom tvrtkama kojima je Blackrock suvlasnik, izjasnio se za „jedan jedini globalni standard". On bi investitorima trebao olakšati da prosude planove poduzeća, kako namjeravaju pridonijeti postizanju cilja iz Pariškog sporazuma o ograničavanju zagrijavanja zemljine atmosfere na dva stupnja. „Svijet se kreće prema klimatskoj neutralnosti", napisao je Fink, „a Blackrock je uvjeren da našim klijentima dobro dođe ako kod ove transformacije budu na samo čelu".

I sudovi mogu doprinijeti uvođenju standarda. Tako barem smatra Centrala za tržišno natjecanje. Ta udruga, sa statusom općedruštveno korisne, već je tužila više tvrtki zbog reklamiranja pojmom „klimatski neutralan", među njima je i lanac diskontnih trgovina Aldi Süd. Presuda se očekuje.

Švedski proizvođač odjeće Haglöfs ne želi dopustiti da to toga uopće dođe i priznao je: „Mi smo sad klimatski neutralni, ali morali smo se služiti trikovima da bismo to postigli." Klimatski neutralan ne znači da nema uopće izlučivanja ugljičnog dioksida nego samo da je tvrtka to izlučivanje kompenzirala kupovinom certifikata, priopćila je ova tvrtka prilikom objavljivanja svoga izvještaja o održivosti u proljeće ove godine.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu