Postaje li Afganistan kulturna pustinja?

Već je bio pao mrak kad je Sonja krenula kući. Još u mislima na festivalu umjetnosti u Kabulu, gdje je ta mlada glumica u ponedjeljak (15.10.) provela burnu večer, ide prema svome automobilu. I tu se dogodilo ono strašno: jedan muškarac je protrčao pored nje i bacio joj prašak u lice. Sonja više ništa ne vidi, osjeća jedva podnošljivu bol, vrišteći rukama prikriva oči.

Motiv nepoznatog počinitelja je jasan: Sonja Sarvari je kažnjena zbog svoga navodno "neislamskog" posla glumice u kinu i na televiziji. Žene, koje se usude stupiti u javnost, mnoge mule u Afganistanu klevete kao "nečasne". 19-godišnja Sonja je nakon napada otišla liječniku, koji joj je, na sreću, dijagnosticirao "samo" ozljedu očne spojnice. Sad joj je oko povezano, zbog čega nosi crne sunčanice. No, sasvim iznenadno napad na nju nije uslijedio, kaže Sonja: "U biti svaki dan telefonski dobivam prijetnje da će me se upucati ili na neki drugi način ubiti, ali ovo sada me doista duboko uvrijedilo."     

Kad i policija okreće glavu, što ću još u ovoj zemlji?

Nije to prvi put u svega nekoliko mjeseci da su napadnute mlade glumice u Afganistanu. Krajem kolovoza je ispred kabulske džamije od ozljeda ubodem noža podlegla 18-godišnja Benafša. Bila je u društvu dviju kolegica kad je napadnuta od skupine muškaraca. Benafšina kolegica glumica i prijateljica Sahar Parnijan od tada također dobiva prijetnje smrću te se skriva. U razgovoru za DW navodi da je zvala šefa kabulske policije i zatražila pomoć. Kod svoje obitelji ne može, jer se plaši za nju. "Ali to njega (šefa policije, op.a.) nije zanimalo te je rekao da to nije njegova stvar. Kad čak policija nije spremna da nas štiti, što da još radim u ovoj zemlji?", pita Sahar Parniyan ogorčeno. 

Još do 90-ih godina je Afganistan imao živu filmsku i glazbenu scenu. Proza i literatura je dio svakodnevice, čak i kod onih Afganistanaca koji ne znaju čitati i pisati. Kina danas važe kao mjesto sastajalište ovisnika o drogama i uglavnom ostaju prazna, pisci su vični autocenzuri, nakladničkih kuća nema. Ratne godine su Afganistan isušile, kaže pjesnik Kava Gibran. On se plaši da će se nakon povlačenja međunarodnih trupa 2014. zaoštriti situacija za umjetnike. "Sve ukazuje na to da nam se loše piše. Međunarodna zajednica je izgubila rat. Talibani jačaju. To se može vidjeti na osnovu trenutačne raspodjele moći u vladi. Ustav se po volji tumači."

"Moram bježati kako bih prehranio djecu"

Nakon što su talibani bili potpuno zabranili glazbu i televiziju, nakon njihovog pada je uslijedio kulturni uzlet. Producirani su filmovi i nove pjesme puštane na radiju. Polaganim povratkom ekstremista na vlast je započeo i povratak restrikcija, navodi pjesnik Gibran.

Mnogi umjetnici i intelektualci su zemlju već napustili, a drugi će biti prisiljeni slijediti ih. Tako i poznati afganistanski glazbenik Ustad Gulzaman. On se žali da, unatoč milijardama, koje su proteklih mjeseci stigle u zemlju, nije bilo podrške i pomoći intelektualnoj i umjetničkoj eliti. "Ja volim svoju domovinu i svoju umjetnost, ali ovu vladu ne zanimamo. Prisiljen sam bježati, kako bi moja djeca imala što jesti", rezignirani je zaključak toga glazbenika.

Sonja Sarvari, međutim, navodi da neće odustati. "Afganistanka sam i suočit ću se sa svojim neprijateljima", kaže ona prkosno. "Neće me odvratiti od glume i kina. Ja ću dalje kročiti mojim putem."

Autorice: Waslat Hasrat-Nazimi / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić