Posmrtnim ostacima dati imena

"Mrtvma dati ime", naslov je članka njemačkog lista Zeit, u kojem se autorica osvrće na sudbine onih žena koje su preživjele genocid, ali izgubile svoje muževe i sinove. "Hatidža Mehmedović je jedna od majki Srebrenice. Prije 17 godina je ovdje u Srebrenici izgubila svoga supruga Abdulaha i svoju dvojicu sinova Azmira i Almira. Strijeljani od vojske bh.Srba, koja je u srpnju 1995. pregazila UN-ovu zaštićenu zonu. Hatidžini sinovi su imali 16 i 17 godina. Njihovi leševi su, kao i oni drugih ubijenih, zakopani kako bi se izbrisali tragovi, ponovno iskopani i raspoređeni u nebrojene masovne grobnice. Doslovno - tamo jedna noga, ovdje jedan grudni koš, tamo jedna ruka. Forenzičari iz zemlje i inozemstva već godinama u BiH rade na tome da mrtvima ponovno daju ime, a obiteljima uvjerenje da su to njihovi najmiliji", piše Zeit.

Svake godine novi tabuti, sve dok i zadnji nestali ne bude pokopan

List pojašnjava da su forenzički patolozi i antropolozi Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), koja je 1996. osnovana uz pritisak Billa Clintona, u BiH suočeni s monumentalnim zadatkom. "'To je najveća forenzička slagalica svih vremena', zabilježila je prije nekoliko godina Kathryne Bomberger, šefica te u Sarajevu smještene organizacije. Masovne grobnice su nedugo nakon genocida snimljene iz zraka. Madeleine Albright, tada američka veleposlanica pri UN-u, je te fotografije predstavila Vijeću sigurnosti. Tada su počinitelji već radili na tome da zataškaju svoje zločine. S teškim strojevima su iskopavali grobnice i prebacivali leševe u 'sekundarne grobnice'. Bomberger te akcija zataškavanja smatra još jednim ratnim zločinom. Pritom su tijela toliko teško oštećena da identifikacija uspijeva samo pomoću DNK analize", piše Zeit dodajući da će posao forenzičara u BiH godinama trajati, jer se još uvijek otkrivaju grobnice. "Tako da će muslimanski Bošnjaci svake godine s novim tabutima dolaziti u Potočare, sve dok i zadnji nestali ne bude pokopan na groblju."

Süddeutsche Zeitung (SZ) piše o nadstranački pripremljenoj odluci o zakonskoj regulativi koja bi se trebala donijeti o obrezivanju. List piše da se ta odluka sastoji od jedne rečenice: "Njemački Bundestag poziva saveznu vladu da na jesen 2012., uzimajući u obzir ustavom zaštićena pravna dobra za dobrobit djeteta, tjelesnu netaknutost, religijske slobode i pravo roditelja na odgoj, uputi prijedlog zakona, kojim bi se osiguralo da medicinski stručno obrezivanje dječaka bez nanošenja boli temeljno bude dopušteno." SZ navodi da je taj poziv "doduše upućen saveznoj vladi, ali da je ta odluka prije svega signal židovima i muslimanima. Oni se ne bi trebali plašiti da bi obrezivanje u Njemačkoj doista moglo postati kažnjivo."

Muslimanski rituali i tradicije na demokratskom ispitu

U eseju palestinskog Izraelca Ahmada Mansoura, kojega donosi Die Welt, autor međutim smatra da namjera njemačke vlade da kratkoročno donese regulativu o legaliziranju religijskih prisilnih obrezivanja dječaka, "nažalost upućuje pogrešni signal". U svome eseju, autor argumentira da je prošlo previše vremena prije nego je njemačka država izrazila jasan stav, da su muslimanska udruženja predugo izbjegavale suočavanje s tom temom i samo emocionalno reagirala. "Krajnje je vrijeme za nas muslimane da iskažemo hrabrost, da tu diskusiju vodimo unutar islama i pritom uzmemo u obzir da se eventualno oprostimo od ponekog naših rituala," navodi se u Die Weltu. Obrazlažući da se, za razliku od običaja kod židova, u islamu, odnosno u Kur'anu ne spominje obrezivanje, muslimani u Njemačkoj bi trebali trenutačnu diskusiju shvatiti kao šansu da konačno na demokratski ispit stave određene religijske rituale i tradicije.

Autor kritizira i manjkavu spremnost na demokratsku diskusiju o religijskim pitanjima kod muslimana u Njemačkoj. "Kod nekih muslimana izgleda vlada predodžba da sloboda mišljenja, demokracija i ljudska prava funkcioniraju samo u jednom smjeru. Ako se radi i o tome da religijske slobode protumače u svoju korist, izbore se za molitvenu sobu u školi ili da djecu oslobode od nastave plivanja, onda je pozivanje na ta prava njihov najdraži argument. Međutim, čim ih demokracija i njezin pravni sustav obvežu da preispitaju određene sadržaje, neki izgleda ne razumiju tada više pravila igre naše demokracije. Tada se učahure u njihov najdraži argument: diskriminaciju. No, vrijeme je da muslimani teže ka tomu da etabliraju individualno i slobodno tumačenje islama." - navodi u svome eseju u Die Weltu Ahmad Mansour.

Autorica: Marina Martinović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić