Posljednja šansa posrnuloj zemlji?

Koelner Stadt Anzeiger piše o njemačko-britanskoj incijativi za Bosnu i Hercegovinu, odnosno o posjeti šefova diplomatija dvije zemlje Sarajevu:

„Mješavina zabrinutosti i nestrpljenja odvela je njemačkog ministra vanjskih poslova Frank Walter Steinmeiera i njegovog britanskog kolegu Philipa Hammonda u petak (16.01.) u Sarajevo. Skoro 20 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma BiH je još uvijek obilježena posljedicama rata – i ne samo time. U političkom i ekonomskom smislu zemlja se nalazi pred propašću, a proces približavanja Europskoj uniji je praktično propao. Prije godinu dana, u februaru 2014. godine, građani su istresli svoju frustraciju u centru Sarajeva. Zgrade vlada su bile u plamenu. Tragovi su još svježi. „Ne možemo i ne želimo to prihvatiti“, izjavio je ministar vanjskih poslova Frank Walter Steinmeier poručivši da niti su ljudi u zemlji zaslužili, niti je dobro za susjede, ni Europu da jedna cijela zemlja dugoročno posrće.“ Stoga je Steinmeier, piše Koelner Stadt Anzeiger, zamolio lidere u BiH da iskoriste šansu koja im se pruža koja se odnosi na njemačko-britansku inicijativu za BiH, dok je britanski ministar vanjskih poslova Hammond rekao da se jedna takva ponuda neće ponoviti.

Sloboda mišljenja ili sigurnost?

Njemačka štampa u ponedjeljak (19.01.) komentira i otkazivanje planiranih demonstrancija pokreta Pegida u Drezdenu. „Da li su radikalni islamisti zaista planirali izvođenje konkretnog napada na demonstrante i njihove vođe teško je razjasniti“, ocjenjuje Sueddeutsche Zeitung: „Drezdenska policija je prijetnje smrću na internetu u svakom slučaju shvatila ozbiljno. To je neuobičajen i prilično radikalan korak. Tako mnogo razloga za oprez bi morale imati sigurnosne službe: Ne dozvoliti održavanje demonstracija samo zato jer postoje dovoljno brutalne prijetnje ne smije biti dugoročno rješenje. To da prisiljeno otkazivanje njihovog marša protivnicima islama u političkom smislu ide na ruku je pri tome najmanji problem. Mnogo važnije je da ostane zaštićeno pravo na slobodu okupljanja i slobodu mišljenja i govora.“

Saarbruecker Zeitung smatra da za pristalice Pegide važi isto kao i za „Charlie Hebdo“ i karikature poslanika Muhameda: „Ne moramo ih voljeti, ali mora se sve učiniti da oni smiju slobodno djelovati. Zbog toga je prisilno otkazivanje današnjih (19.01.) demonstracija u Drezdenu težak poraz naših vrijednosti. Moramo se nadati da će uskoro biti obavljena istraga protiv onih koji prijete Pegidi kako bi se njihovi marševi ponovo mogli sigurno održavati. Ali moramo se nadati i da će sve manje građana učestvovati u njima. Jer u konfrontaciji kultura nema ništa dobro. Ni za koga.“

Tagesspiegel konstatira: „Ljudi znaju da u otvorenom društvu ne postoji apsolutna zaštita, da ne može biti garantirane sigurnosti od napada – ili može samo po cijenu slobode. Odbraniti tu slobodu, u nužnom slučaju i policijskom zaštitom, važi kako za objavljivanje karikatura koje kritiziraju islam, tako i za demonstracije Pegida u Drezdenu. Samo konkretne naznake o napadu opravdavaju zbog toga zabranu održavanja demonstracija u Drezdenu.“

Kieler Nachrichten smatra da je riječ o, citat: „Pobjedi terora nad našom demokratijom“. List stoga navodi: „Policija u slobodnoj državi mora imati veoma konkretne informacije da bi mogla opravdati takvu vrstu drastičnih mjera. Međutim ne postoji razuman razlog da se u to sumnja. Jer ovo treba jednom jasno reći: Uposlenici Službe za zaštitu ustavnog poretka u našoj zemlji su – unatoč velikim propustima pri istraživanju serije ubistava koju su počinili neonacisti – zaslužili našu podršku i poštovanje, ne zlobu i prezir. Nikada njihov posao nije bio važniji nego ovih dana“, piše Kieler Nachrichten.

U vaganju između slobode mišljenja i govora i javne sigurnosti, gledano iz ugla lista Rhenische Post, odbrana od opasnosti mora imati apsolutni prioritet:„I to utoliko više jer u Drezdenu ne postoji samo apstraktna opasnost, već i očito konkretna prijetnja smrću protiv jednog člana organizacijskog tima Pegida. U toj situaciji pomaže samo hladna glava – i zabrana da se ide na masovne demonstracije. Onaj ko u tome vidi uzmicanje pred terorom nije u pravu. Prirodna je zadaća policije da štiti građane. Ona u ovom slučaju nema drugi izbor“, smatra Rhenische Post.

Azija postaje centar pažnje Katoličke crkve

Frankfurter Allgemeine Zeitung piše o putovanju pape Franje u Aziju: „Najveća misa u istoriji katoličanstva nije slavljena u Rimu, Madridu ili Muenchenu, već u Manili. To ne govori samo o Filipinima, već govori i o stanju crkve u Europi i Aziji. U svjetlu sve većeg opadanja broja članova crkve na Zapadu kršćani na Dalekom istoku dolaze sa margina u centar pažnje.“

Bez obzira da li je tri ili sedam miliona Filipinaca slavilo svetu misu sa papom Franjom, piše Neue Osnabruecker Zeitung, posjećenost ovog rekordno velikog događaja bila je u svakom slučaju enormna: "I bila je znak da je Azija za Katoličku crkvu kontinent sa najvećom dinamikom. Stoga je bilo konzekventno da je papa pri nedavnom imenovanju kardinala posebno imao u vidu Aziju, kao i to da je drugi put u svom dvogodišnjem mandatu posjetio ovaj dio zemlje. Na Filipinima se papa ponovo pokazao kao neko u koga siromašni polažu nade, neko ko podržava borbu za socijalnu pravdu i protiv korupcije.“