Posljedice presude Radovanu Karadžiću | Politika | DW | 21.03.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Posljedice presude Radovanu Karadžiću

Različiti su komentari mogućih posljedica presude Karadžiću. Ima i poziva na ukidanje RS-a, ali i poruka da za to nema nikakvih pravnih osnova. Malo je onih koji u svemu vide priliku za katarzu.

Pravni stručnjaci poručuju da je pravosnažna presuda Radovanu Karadžiću, kojom je tvorac i prvi predsjednik Republike Srpske i „službeno“ označen kao ratni zločinac, snažna poruka svima da se ratni zločin ne isplati, iako pojedini kritičari u dijelovima presude uočavaju i „značajne“ nedostatke. Kako je presudom potvrđen genocid u Srebrenici i dokazana odgovornost vojno-političkog vrha RS-a i počinitelja na terenu, pojedini stručnjaci smatraju da činjenice iz presude moraju imati pravno-političke posljedice u BiH, prije svega za RS.

„Pravda zahtijeva da se RS ukine“, poručio je američki profesor, bivši pravni zastupnik i agent za Republiku BiH pred Međunarodnim sudom pravde Francis Boyle. U komentaru koji prenosi N1 televizija Boyle, također, dodaje da su Haški sud, ali i „Rezidualni Mehanizam“ prikrili „ulogu Srbije u organiziranju, izdavanju naredbi i činjenju genocida nad Bošnjacima i BiH“, jer Zapad želi uključiti Srbiju u NATO i Evropsku uniju.

Nema pravnog osnova za preispitivanje postojanja RS-a?

Banjalučki advokat Krstan Simić, međutim, smatra da presuda pojedincu ne može predstavljati nikakav osnov za preispitivanje postojanja RS-a i njenog statusa, naglašavajući da je postojanje ovog entiteta zagarantovano i ustavom BiH.

Novinar Dnevnog Avaza Sead Numanović za Deutsche Welle kaže da je određivanjem doživotne robije za Karadžića ispravljena jedna greška prvostepene presude. „Sada je na pravosudnim institucijama u regionu da urade svoj dio posla, ali nisam optimista. Ako pogledamo stanje u Hrvatskoj, BiH, a pogotovo Srbiji, ostat će jako puno nekažnjenih ratnih zločinaca, jer to želi politika. Ona, ponavljam posebno u Srbiji, čvrsto kontrolira pravosuđe i potstrekava negiranje genocida i drugih zločina te veličanje ratnih zločinaca, ne samo zarad sakrivanja vlastite prljave prošlosti, već i ostvarenja ambicija u budućnosti“ kaže Numanović.

Spornih „sedam općina“

Beogradski advokat Toma Fila kaže da je presuda loša po Karadžića, ali da je njom „bar otklonjena ideja o Srbima kao genicidnom narodu“. „Dobro je što nije prihvaćena optužba za genocid u više opština kao što je to tvrdio tužilac, a podržavao bivši predsednik tribunala Theodor Meron“, rekao je Fila, ali nije pojasnio kako genocid u Srebrenici utiče na određivanje karaktera rata, pa i „zaraćenih strana“ u BiH.

Da se radi o važnom dijelu optužnice, potvrđuju i komentari iz BiH. Vidno razočarani, pojedini sarajevski eksperti odbili su govoriti o pravosnažnoj presudi Karadžiću kada su čuli da Žalbeno vijeće nije uvažilo optužbe za sedam bh. općina. Presudu su nazvali „farsom“, poručujući da je ključni dio optužnice odbačen, uprkos dokazima da su teški zločini počinjeni 1992. godine u područjima, poput Prijedora, koja tada nisu bila zahvaćena ratnim sukobima.

Dennis Gratz: „Politikanstvo kompromitiralo značaj tribunala“

„To što je (Karadžić) dobio doživotnu kaznu umjesto prvobitnih 40 godina je – filigranski senzacionalizam“, kazao je sarajevski profesor Dennis Gratz za portal Analiziraj.ba, naglašavajući da se određivanje krivične sankcije svelo na „zamajavanje očiju javnosti, na politikanstvo koje je istorijsku važnost haškog tribunala iznova kompromitiralo...“

„Naime, presudom je stavljena tačka na projekat genocida nad, prvenstveno Bošnjacima, počinjenim 1992-1995. godine, i to u zapadnom dijelu BiH, kao i na sjeveroistoku i istoku zemlje (tzv. Podrinje tj. prostor od Bijeljine pa do Trebinja). Ono što je jezikom Haaga lapidarno prozvano 'sedam općina u BiH' (Bratunac, Foča, Prijedor, Ključ, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik) svedeno je na izolirane kote geografskog prostora na kojem je u najmanje dvije faze (mart-juli 1992. na istoku, juli-oktobar 1992. na zapadu) sistematski, na najpodmukliji način, nasiljem 'obrisano' nesrpsko stanovništvo, na način i u onoj mjeri koja je trajno onemogućila njegovu regeneraciju i budući o(p)stanak“, kazao je Gratz, naglašavajući da je „centralizacijom zla na Srebrenicu“, sistematski zločin u ostatku BiH  oslobođen optužbi.

Propuštene „prilike“ Haškog suda

Bosanskohercegovačka odvjetnica Vasvija Vidović za Kliks.ba kaže da žali što Haški sud nije uspostavio vezu između Karadžića i Beograda, ali smatra da je važno to što je  Karadžić dobio doživotnu kaznu zatvora „jer nema mogućnost da nakon odsluženog dijela kazne traži puštanje zbog dobrog vladanja“.

Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko traži da vlasti u RS-u sada promijene nazive škola i institucija nazvanih po ratnom zločincu. „Važno je da se zabrani glorifikacija ratnih zločinaca poput Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića“, smatra Sonja Biserko.

Genocid u „sedam općina“ može biti dokazan u procesu protiv Mladića?

Politologinja i urednica Balkanske istraživačke mreže Erne Mačkić kaže da je sa aspekta pravosnažne presude bitno „konačno stavljanje tačke na Karadžićevu  izvršnu funkciju i funkciju vrhovnog vojnog komandanta. „Osuđivanjem za udruženi zločinački poduhvat, Mehanizam je potvrdio šta se dešavalo od 1992. do 1995. u BiH“, kaže Erna Mačkić za Deutsche Welle.

Odgovornost Karadžića za genocid u vezi sa sedam bh. općina ni u prvostepenoj presudi nije presuđena. „Time, ipak, nije stavljena konačna tačka  na genocid u ovih sedam opština, jer bi u apelacionom postupku protiv Ratka Mladića mogla biti dokazana genocidna namjera u tim opštinama, a sada su dostupni i dokazi dobijeni otkrivanjem jedne od najvećih masovnih grobnica – Tomašice“, kaže Erna Mačkić.

Previše napora da se „napakosti“ bilo kojem narodu

Presuda Radovanu Karadžiću bila je glavna tema gotovo svih regionalnih i mnogih svjetskih medija, a o njenim posljedicama i mogućem uticaju na procese u BiH i regiji raspravlja se i na društvenim mrežama. 

Režiser Haris Pašović na svom Facebook profilu piše „danas je završio rat“, naglašavajući da su zločini u Hrvatskoj, na Kosovu i bombardiranje Srbije bili užasni, ali da su najgori zločini počinjenji u BiH. Podsjetio je na strahote Srebrenice, Sarajeva pod opsadom, stotinu hiljada ubijenih, milion raseljenih... nadajući se da će nove generacije u Srbiji i BiH sagledati i razumjeti sve što se dogodilo.

„Bez razumjevanja ovih događaja neće biti moguće ozdravljenje društava na Balkanu. Molim svakoga ko je sada makar i u najudaljenijem dijelu svijesti pomislio da je to 'svjetska zavjera protiv Srba' da izbriše tu bedastoću. Milioni stranica dokaza i svjedočenja, desetine sudija iz raznih zemalja, stotine miliona dolara potrošenih tokom 25 godina - pa malo je previše napora i novca da bi se napakostilo bilo kojem narodu...“ poručuje Pašović.

Ivana Marić: „Ljudska presuda je jača od sudske“

Politička komentatorica Ivana Marić je i uoči izricanja presude kazala da  Radovan Karadžić, bez obzira na visinu izrečene kazne, neće biti dovoljno kažnjen. „Jer kako pričati o kazni čovjeku kojeg pola države u kojoj je zlodjela činio slavi kao heroja, u državi u kojoj vodeći političari studentskim domovima daju ime ovog zločinca, kada se monstrumi širom svijeta na svoja zlodjela pripremaju slušajući pjesme koje ga veličaju? Neće on nikad biti dovoljno kažnjen dok god među nama žive ljudi koji u njemu vide heroja, a ne zločinca, dok naše političke vođe s ponosom pominju njegovo ime i sve dok mi takve političare biramo za svoje vođe“, kazala je Ivana Marić.

„Treba uraditi ono što je uradila premijerka Novog Zelanda koja je rekla da nikada neće izgovoriti ime napadača koji je ubio 50 muslimana, jer time poručuje da mu neće dati ništa. Čak ni ime. Treba uraditi ono što je uradilo više od milion ljudi koji su potpisali peticiju za izbacivanje senatora Frasera Anninga iz parlamenta Australije nakon što je za terorističke napade u Christchurchu okrivio muslimane i imigrantsku politiku. Ljudska presuda je uvijek bila jača od sudske“, poručuje Ivana Marić.

No, sudeći prema brojnim reakcijama političkih zvaničnika i pojedinim stručnim tumačenjima, ova regija još nije spremna za „ljudske presude“, pa će se na moralni preobražaj očito pričekati još neko vrijeme.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije