Portret novog kiparskog komisara u EU

Izgleda da Markos Kyprianou u svojoj političkoj karijeri oponaša svoga oca Spyrosa Kyprianoua, bivšeg predsjednika Kiparske republike. Osim političke karijere i pravne struke, njega posebno zanimaju i evropska pitanja. Kipar koji je svoju nezavisnost stekao 1960-e godine je već 30 godina podijeljen. Godine 1974-e su turske trupe zauzele sjevernu stranu otoka na Sredozemnom moru, u vrijeme dok su grčki pučisti nastojali Kipar prisilno pripojiti Grčkoj. Od tada su propali svi napori UN-a za ponovno ujedinjenje. Rat i podjela otoka su utjecali na Kyprianouvo političko razmišljanje.

”Bio sam tinejdžer kada je počeo rat. To je utjecalo na moj način razmišljanja kao i na razmišljanje većine stanovnika Kipra. Svejedno je koje političke ciljeve slijedi, čovjek se uvijek pokušava zauzeti za ponovno ujedinjenje. To je glavni cilj koji određuje većinu mojih političkih aktivnosti. Nadam se da ću kao komesar zajedno sa svojim kolegama i evropskim institucijama uspjeti inicirati ponovno ujedinjenje” – rekao je Kyprianou.

Uprkos podijeljenosti Kipra i jakoj prezentaciji turske vojske, Kyprianou pragmatički razmišlja o šansama Turske da uđe u Evropsku uniju. On kaže:

”Turska se mora objektivno ocjenjivati. Ne smiju postojati izuzeci samo zato što je to velika zemlja ili zbog različitih geopolitičkih interesa. Kao i svi ostali kandidati i Turska mora prihvatiti zajednički zakon. Veoma je bitno da ispuni kriterije iz Kopenhagena. Mi Turskoj moramo ponuditi perspektivu u Evropi i primiti je u Evropu. Pregovori o ulasku u Uniju smiju početi tek onda kada Turska u potpunosti ispuni kriterije."

Četrdesetčetverogodišnji Kyprianou je na Univerzitetu u Ateni diplomirao pravo i nastavio studije na Harvardu i Kembridžu. U međuvremenu je volontirao u uredu Komisije za ljudska prava pri Vijeću evrope. Godine 1986-e se aktivno angažovao u kiparskoj politici, nakon što je pristupio demokratskoj stranci kada je i izabran za člana gradskog vijeća u Nikosiji. Jedan je od pobornika uže političke integracije članica EU. Ako EU nastoji preuzeti ulogu supermoćnika, tada mora jednoglasno govoriti i zastupati zajedničku politiku. Ni nakon proširenja EU on ne vidi deficite vrijedne pomena:

”Nisam siguran da postoje deficiti. Novim članicama moramo konstantno pružati podršku kako bi mogle ispunjavati obaveze prema Evropskoj uniji. Proces primanja novih članica je bio dug i težak. Mnoge nove članice imaju ekonomskih teškoća i treba im pomoć 'starijih' država. S druge strane ne smijemo zaboraviti da su te zemlje stopostotno morale implementirati zajednički zakon iako u starijim članicama postoje različiti izuzeci. S pravom mogu reći da će nove članice u većoj mjeri biti evropske nego stare.”

Kyprianou se nije htio izjašnjavati o svojoj budućoj politici koju će voditi kao komesar za zdravstvo i zaštitu potrošača. Osjeća se počašćenim što je dobio ovako odgovoran i važan zadatak. Oduvijek je želio raditi u oblasti koja je usko povezana sa svakodnevicom evropskog stanovništva. Još kao komesar za pitanja budžeta je kritikovao uskogrudost starih članica Unije:

”Smanjenje deficita u nacionalnom budžetu ne smije dovesti do toga da Evropska unija ima manje novca na raspolaganju. S jedne strane članice žele da Komisija Evropske unije preuzme više zadataka, a s druge nisu spremni izdvajati novac za to. Ne smijemo zaboraviti da je svaki euro koji dospije u EU bolje uložen od novca koji se troši unutar nacionalnih granica. To znači da novac koji se izdvaja za programe Evropske unije ne koristi samo stanovnicima EU, nego i finansijskom stanju pojedinaönih zemalja koje bi inače morale za iste programe izdvojiti više nacionalnih sredstava iz sopstvenog budžeta.