Izbjeglice opterećuju Afganistan

"Brojni poslovi i prodavnice su uništeni u požaru. Brojni ljudi su ubijeni i povrijeđeni", kaže Abdul Latif. On je sa svojom porodicom prije sedmicu došao iz Kunduza u Masar-i-Šarif. "Samo uz ogromne teškoće sam mogao spasiti moju porodicu iz grada. Prethodno smo danima bili tamo blokirani. Nije bilo izlaza, ni hljeba i vode."  

Na isti način kao i Abdul Latif su pobjegle hiljade stanovnika Kunduza u susjednu provinciju Balh u grad Masar-i-Sharif gdje su se i zadržale. "Mi procjenjujemo da je u protekle dvije sedmice iz Kunduza izbjeglo skoro 40.000 ljudi", kaže Danielle Moylan, glasnogovornica Ureda za humanitarnu pomoć Ujedinjenih naroda (OCHA) u Afganistanu. "Većina je stigla u obližnje gradove kao što su Talokan, Kabul, Masar-I-Šarif, Pul-e Khumari i Faisabad."

Brojni su smješteni privatno. Onaj ko ne poznaje nikoga, mora u izbjeglički smještaj. Latif nije morao: "Ovdje u Masaru živimo u kući poznanika". "No cijela porodica je primorana dijeliti jednu sobu", kaže on.  

Suradnja UN-a, NGO i centralne vlade

Početkom oktobra je počela ofanziva talibana u Kunduzu. Danima su trajale borbe između talibana i afganistanskih snaga sigurnosti. Afganistanska vojska je bila podržana napadima zračnih snaga iz zraka. U srijedu (12.10.) je Vlada u Kabulu saopćila da je Kunduz oslobođen. Talibani su se, kako je saopćeno, povukli. Doduše Kunduz je za sada ponovo siguran, ali su borbe ipak nastavljene u ostatku provincije. 

Abdul Latif i njegova porodica su samo jedna od brojnih izbjegličkih porodica koje su stigle u grad i koje trpe posljedice rata, objašnjava Danielle Moylan. "Brojne izbjeglice, unutar zemlje, su na put krenule sa tek nekoliko stvari. Prvu noć su morali spavati pod vedrim nebom." U slučaju nužde su potrebna brza rješenja. "UN i vlada rade skupa kako bi se stavili na raspolaganje šatori i hrana. Uz to je izgrađen i siguran kamp sa sanitarnom opskrbom, čistom vodom i sigurnim područjima za djecu." 

Ali ova pomoć ne stiže do svih. I Fereshta je pobjegla sa svojom porodicom. "Mi do sada nismo dobili nikakvu pomoć od nevladinih organizacija", kaže ona. "No pomogle su nam lokalne vlasti. Većina izbjeglica je u kampu Haji u Masar-i-Sharifu. Tamo im je lokalna vlada dostavila hljeb i vodu. "No zbog toga što živim u kući prijatelja, ja nemam pristup pomoći", kaže Fereshta.  

Prijeti izbjeglička kriza?

6.000 stanovnika iz Kunduza živi u kampu Haji. Predstavnici civilnog društva su za sada zadovoljni suradnjom sa lokalnom vladom. Među njima je i Miriam, koja pri lokalnim nevladinim organizacijama radi na problemima žena među izbjeglicama. "Pažnja vlade je sada pojačano usmjerena na izbjeglice u Masar-i Šarifu i mi smo zahvalni za njenu pomoć", kaže ona za DW. No ono što je ipak zabrinjava jest nedostatak psihološke pomoći izbjeglicama. Prije svega žene i djeca trpe usljed posljedica bijega. 

Kunduz je zvanično ponovo u rukama afganistanske vlade, ali to da će se svi raseljeni moći ponovo vratiti kući nije sigurno. Brojni stanovnici su iscrpljeni zbog opasnosti i borbi koje je u blizini grada stalno izbijaju. Broj raseljenih je za Afganistan veliko opterećenje. U ovoj godini je do sada zbog borbi više od 250.000 ljudi napustilo svoje kuće i stanove. Uz to dolazi i veliki broj izbjeglica, koje su vraćene iz inozemstva, jer im je odbijen zahtjev za azil. "Posljednjh sedmica je vraćeno više od 50 000 ljudi iz Pakistana", kaže Danielle Moylan. Do kraja godine Ujedinjeni narodi računaju sa ukupnim brojem od milion izbjeglica koje će biti vraćene iz inozemstva. 

Tekst realizovan uz suradnju sa Mohamedom Saberom Yosofyem.