Političari ne žele istinu o ratu i zločinima devedesetih | Politika | DW | 01.07.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Političari ne žele istinu o ratu i zločinima devedesetih

Političari vole parole o svijetloj budućnosti, ali se slabo osvrću na zločine iz prošlosti. Već jedanaest godina u regionu bivše Jugoslavije nema volje da se formira REKOM, komisija koja bi utvrdila punu istinu o ratu.

Samit Zapadnog Balkana koji počinje u srijedu (3. jul) u poljskom Poznanju biće prilika da se razgovara o visokoj politici, evropskoj perspektivi država regiona i ekonomskoj saradnji. Svoje mjesto naći će i predstavnici organizacija civilnog društva sa svojim inicijativama – jedna od njih stara je jedanaest godina i nikako da se konačno sprovede u djelo.

Koalicija za REKOM je formirana još 2008. godine i otada je okupila preko 2.000 nevladinih organizacija iz regiona koje se bave ljudskim pravima, ali i udruženja logoraša, izbjeglica i porodica nestalih u ratovima devedesetih, kao i brojne istaknute intelektualce.

Svi oni traže da zemlje bivše Jugoslavije formiraju regionalnu komisiju čiji bi zadatak bio da jednom za svagda utvrdi činjenice o dešavanjima iz prošlosti. Konkretno, da popiše sve civilne i vojne žrtve ratova, utvrdi okolnosti pod kojima su izgubile život ili nestale i napravi registar logora.

REKOM je, inače, skraćenica birokratskog naziva: Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriji nekadašnje SFRJ od 1. januara 1991. do 31. decembra 2001. godine.

Inicijativu je do sada potpisima podržalo i 600 hiljada građana ali i pored toga REKOM nije formiran jer nema političke volje u svim zemljama. Podršku su dale Srbija, Crna Gora, Kosovo i Sjeverna Makedonija, ali ne i Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija.

Teško do preokreta u Poznanju

Mjesec uoči samita u Poljskoj jedna od pokretačica inicijative i poznata aktivistkinja za ljudska prava Nataša Kandić pozivala je lidere regiona da konačno podrže osnivanje REKOM-a. Ipak, nije prevelika optimistkinja.

„Bojim se da u Poznanju neće biti Deklaracije o osnivanju REKOM-a, što smo očekivali nakon snažne podrške Evropske komisije na ministarskom sastanku zemalja regiona u Varšavi u aprilu. U međuvremenu, Predsjedništvo BiH i Hrvatska nisu imenovali svoje pravne eksperte u Radnu grupu za finalizaciju Nacrta Statuta REKOM-a, zbog čega je Radna grupa prestala sa radom", kaže Kandić za DW.

Zašto neke vlasti u regionu oklijevaju da daju podršku, a druge su prihvatile inicijativu? Vesna Teršelič koja rukovodi Centrom za suočavanje s prošlošću „Documenta" iz Zagreba objašnjava da bi neke to moglo koštati vlasti.

Vojnik s puškom gleda kroz otvoren prozor, a na stolu ostavljen hljeb, kiseli krastavci...

Hrvatski vojnik u Petrovom selu (avgust 1995) odakle su Srbi izbjegli pred "Olujom"

„Boje se da u našim polarizovanim i traumatizovanim društvima ne izgube glasove, posebno u osjetljivim pitanjima interpretacije ratova, koja se kod nas obično koriste za stvaranje mitova i podgrijavanje netrpeljivosti. Vodećim političarima pitanje približavanja pravdi za žrtve nije prioritet. Zato još uvijek nema političke volje za osnivanje REKOM-a", jasna je Teršelič.

Ona objašnjava da je Hrvatska, od zemlje koja je snažno davala podršku osnivanju REKOM-a 2014. dok je na čelu države bio Ivo Josipović, došla do toga da ne želi da potpiše Deklaraciju o osnivanju.

„Predstavnici naše vlade polaze od tvrdnje da Hrvatska može sama da istraži sve činjenice o ratu u Hrvatskoj, pa čak i u susjednoj BIH. Uz to, Hrvatska i Slovenija su ušle u EU i ne moraju više da pokazuju svoje najbolje lice", kaže Teršelič za DW.

Što se tiče BiH, inicijativu koči Republika Srpska. „Srpski član Predsjedništva BIH Milorad Dodik posredno nam je poručio da je za njih REKOM neprihvatljiv zato što u utvrđivanju identiteta žrtava i okolnosti njihove smrti polazi od presuda Haškog tribunala", priča Kandić.

Tamara Milaš iz crnogorskog Centra za građansko obrazovanje (CGO) takođe kaže da suočavanje sa prošlošću nije tema na kojoj se dobijaju izbori. S druge strane, ukazuje da Crna Gora odavno ima pozitivan odnos prema inicijativi.

„Crnogorska vlada je usvojila posebnu informaciju prošle godine kojom je podržala osnivanje REKOM-a čime je postala jedina država u regionu koja je ovoj inicijativi dala punu političku podršku na ovom nivou", kaže Milaš u razgovoru za DW.

Ona, ipak, napominje da treba razdvojiti podršku REKOM-u od procesuiranja ratnih zločina u Crnoj Gori. „Crnogorske vlasti sistemski rade na uspostavljanju zaborava kad je riječ o ratnim zločinima koji su se desili na teritoriji Crne Gore ili u kojima su učestvovali crnogorski građani."

Ulaganje u budućnost

Sagovornice DW se slažu da jačanje populizma i nacionalizma posljednjih godina utiču da suočavanje sa prošlošću padne u zapećak, da se zanemaruju sopstvena krivica i tuđe žrtve.

Vesna Teršelič smatra da bi REKOM bio put za „simboličko okončanje ratova" i prevladavanje traume. „Umanjio bi šanse za poricanje zločina, a umjesto sadašnje atmosfere netrpeljivosti stvorio prostor za kritičko sagledavanje pogrešnih politika i razvoj zdravog društva."

Teršelič dodaje da kako godine prolaze učesnici ratova stare i umiru. „Ipak, istina ne treba samo njima i sadašnjim društvima već i novim generacijama."

Mezarje u Ahmićima

Masakr u Ahmićima je bio ratni zločin i vrhunac etničkog čišćenja u ratu između Bošnjaka i Hrvata

„Bez pune istine nema ni istinskog pomirenja. Nama je suštinski suočavanje sa prošlošću važno zbog suočavanja sa budućnošću", kaže Milaš.

Ona kaže da bi države mogle i drugim mehanizmima da priznaju prošlost, recimo kroz obuhvatne programe obeštećenja. „Njih bi trebalo uspostaviti kao jedinstven sistem u cijelom regionu. To bi moralo podrazumijevati utvrđivanje činjenica o stradalima i mjestima stradanja, adekvatne odštete, kulturu sjećanja kroz memorijale i spomen-obilježja i kreiranje objektivnih obrazovnih materijala, ali i aktivnosti kojima bi se preduprijedili takvi zločini u budućnosti", kaže Milaš.

Kandić, pak, poručuje da im ne preostaje ništa drugo nego da uporno vrše pritisak na političare. „Ipak, bez pomoći EU teško da možemo da računamo na njihovu svijest o obavezama prema prošlosti i budućnosti. Naši političari ne razumiju da je ulaganje u pomirenje – ulaganje u budućnost."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije