Politički triler u Beogradu - ubistvo po narudžbi

Frankfurter Allgemeine Zeitung piše: "Često je do ubistava dolazilo u sred bijelog dana na ulici, kao što se desilo toga prijepodneva 12. marta 2003. kada je bivši premijer Srbije ubijen snajperskim metkom ispred zgrade vlade u Nemanjinoj. Metak je ispalio pripadnik Jedinice za specijalne operacije (JSO) MUP-a Srbije. Slične kategorije je i likvidacija novinara Slavka Ćuruvije. Kritičar režima i izdavač Ćuruvija ubijen je 11. aprila 1999. u vrijeme rata na Kosovu i u vrijema kada je NATO bombardovao Srbiju, i to ispred svog stana u Beogradu.

14 godina nakon ubistva Vlada Srbije je objavila da je uhapsila ubice. Ubistvo se stavlja na teret četvorici bivših pripadnika tajne službe. Ukoliko se dokaže njihova krivica onda je to pravi politički rez u istoriji Srbije. Herta Mueller, koja u to vrijeme još nije bila dobitnica Nobelove nagrade za književnost je tada napisala: 'Na sahrani Slavka Ćuruvije bilo je 11.000 ljudi. Mnogi od njih itekako zamišljaju u sebi budućnost bez Miloševića ali niko se ne usuđuje da to izgovori. Jer u tom slučaju ne bi preživjeli ratne zakone, a ni zakone linča srbijanskih ulica. Oni se ne oglašavaju i često razmišljam o njihovom ćutanju'.

Možda su riječi Herte Mueller pomalo pretjerane jer u čudnovatosti Miloševićevog režima, pored brutalnog potčinjavanja, spadaju i tzv. ostrva slobode, koja su postojala poput režimski kritičnog, Ćuruvijinog lista Dnevni telegraf, ili opozicionog B-92. Ćuruvija je bio primjer koji je pokazao da nisu samo susjedi već da su i sami Srbi bili žrtve terora primitivnih siledžija, koji su vladali beogradskim ulicama. Državni tužilac Mirko Radisavljević je objavio da su naredbodavci ubistva Radomir Marković, bivši šef srbijanske tajne službe za operacije u unutrašnjosti zemlje i Milan Radonjić, bivši šef njenog glavnog odjela. Druga dva agenta su izvršila ubistvo. Radonjić i pomagač lica koje je izvršilo ubistvo uhapšeni su u utorak. Sam ubica je još 2006. napustio Srbiju i posljednji trag ga vodi u Tanzaniju, gdje se u velikom stilu bavio organizacijom lova na divljač. Bivši šef tajne službe Srbije Marković već izdržava zatvorsku kaznu. Osuđen je na 40 godina robije zbog ubistva četiri opoziciona političara kao i otmicu i ubistvo Ivana Stamobilića."

Glavne informacije dao Legija

"Odlučujuće informacije o počiniocima dao je jedan drugi ubica: Milorad Ulemek Legija, ozloglašeni vođa Crvenih beretki koji je sedam godina proveo u Legiji stranaca. Crvene beretke, sastavljene od ubica puštenih iz zatvora, počinile su teške zločine nad muslimanima u BiH i na Kosovu i kao nagradu imali su dozvolu da opljačkaju napadnuta mjesta. Nakon Miloševićeve smrti preorjentisali su biznis na izvršenja naručenih ubistava, trgovinu drogom, krijumčarenje ljudima i bijelim robljem i otmice.

Ulemek je 2007. za organizaciju atentata na Đinđića osuđen na 40 godina zatvora. To što je progovorio u slučaju ubistva Ćuruvije neće mu donijeti olakšice u pogledu izdržavanja kazne zatvora, naglasio je tužilac Radisavljević. Najmoćniji čovjek u Srbiji, zamjenik premijera Aleksandar Vučić je u intervjuu ovom listu u nedjelju rekao: 'Ništa ne skrivamo. Priznajemo da je dio države ubio Ćuruviju". Vučić je u vrijeme ubistva Ćuruvije bio ministar informisanja. A sada je Vučić čovjek koji će dovesti krivce iza rešetaka. To je Srbija.

Bivša Ćuruvijina životna saputnica, koja je stajala pored njega u momentu ubistva, kaže da je ubica izgledao drugačije od čovjeka koji organizuje lov na divljač u Tanzaniji za kojeg se tvrdi da je neposredni izvršilac. Vesna Pešić, koja je devedestih bila u opoziciji protiv Miloševića, kaže da šef tajne službe nije mogao narediti ubistvo bez naređenja odozgo. Ona je podsjetila da je Radomir Marković kratko prije ubistva Ćuruvije postavljen na mjesto šefa tajne službe kao i da je bio blizak saradnik Miloševićeve supruge Mire Marković. A ona je Ćuruviju nekoliko dana prije ubistva otvoreno optužila da podržava napad NATO-a na Srbiju. Mira Marković se međutim ne može saslušati jer živi u Moskvi a Rusija je štiti od izručenja Beogradu", zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Nije znao da ga prate agenti

Tageszeitung o ubistvu Ćuruvije piše: "11. april 1999. NATO pojačava napade na Srbiju. Dani prolaze uz zvuke sirena za vazdušnu opasnost. Mediji u Srbiji (bliski Miloševićevom režimu - prim. red.), izdavača listova Dnevni telegraf i Evropljanin Slavka Ćuruviju stavljaju na stub srama, optužujući ga da je izdajnik i plaćenik NATO-a. On je svjestan opasnosti koja mu prijeti. Ne zna međutim da su mu agenti tajne službe već danima za petama.

Kasno poslijepodne sa svojom suprugom Brankom Prpom stajao je ispred svog stana u sred Beograda. Prilaze im dvojica napadača. Jedan, drškom revolvera, zadaje Branki udarac u glavu i ona pada u nesvijest. Drugi iz pištolja marke Škorpion M-84 ispaljuje 17 metaka u Ćuruviju.

Utorak 14. januar 2014. Srbijanski državni tužilac za organizovaki kriminal objavljuje imena ubica. To su Rade Marković, bivši šef srbijanske tajne službe koji izdržava kaznu zatvora od 40 godina, Milan Radonjić koji je u vrijeme ubistva Ćuruvije bio šef beogradskog odjela Državne bezbjednosti i Ratko Romić, službenik Državne bezbjednosti. Obojica su uhapšeni u Beogradu. Četvrti osumnjičeni Ratko Romić je u Tanzaniji. Tamo se bavi organizacijom safarija.

Po prvi put je jedan srbijanski državni tužilac potvrdio je ono što svi već znaju, a to je da su se u vrijeme Miloševićevog režima naručivana politička ubistva i to po nalogu države Srbije. U slučaju Ćuruvija trag vodi direktno ka Miloševićevoj supruzi Miri Marković, koja ima azil u Rusiji.

Narednog utorka počinju pregovori Srbije sa EU o učlanjenju. Ova zemlja je međutim i dalje pod sjenkom mračne prošlosti ratnih devedesetih. Koliko je ona mračna potvrđuje podatak da je tog aprila 1999. kada je ubijen Slavko Ćuruvija, sadašnji premijer Srbije Ivica Dačić bio portparol Slobodana Miloševića a vicepremijer i ministar odbrane Aleksandar Vučić, ministar informisanja. Sadašnji predsjednik Srbije Tomislav Nikolić više puta je ranije izjavljivao da mu nije žao zbog ubistva Ćuruvije. Od kako se prije nekoliko godina prebacio na evropski kurs, on to više ne spominje", zaključuje Tageszeitung iz Berlina.

Autorka: Jasmina Rose
Odgovorni urednik: Svetozar Savić