Policija tragala 30 godina, AI 30 minuta

Majkl Kolborn je bio i više nego iznenađen kada su prvi rezultati na njegovom ekranu počeli da se pojavljuju poslije samo pet do deset minuta. Kompletna pretraga bila je gotova za pola sata.

Kolborn je istraživač u globalnoj mreži „Bellingcat" sa sjedištem u Amsterdamu. Vodi projekat o desničarskim ekstremistima u Evropi. Za autore podkasta „Legion", koji se emituje na njemačkom javnom servisu RBB, prošle jeseni je istraživao slučaj Danijele Klete.

Ona danas ima 65 godina, a bila je pripadnica tzv. treće generacije RAF-a. Za njom se tragalo punih 30 godina.Uhapsila ju je policija Donje Saksonije prošlog ponedeljka, 26. februara, u Berlinu. Nešto kasnije u njenom stanu pronađena je i municija.

„Ja nisam dao nikakve informacije policiji. A nisam ni jedini koji ju je tražio", rekao je Kolborn za berlinski „Tagescajtung".

Pretraga interneta – samo pola sata

Istina je da je posljednjih godina bilo više pokušaja da se uđe u trag Danijeli Klete. U novembru prošle godine istražitelji su, nakon jedne dojave, držali na oku njen stan u Berlinu. Istovremeno su i novinari podkasta „Legion" tragali za Klete, a u oktobru su zamolili Kolborna da analizira fotografije iz 2017. na kojima je navodno bila Klete.

Kolborn je za pretragu koristio vještačku inteligenciji, odnosno program koji poredi lice na fotografiji s fotografijama na internetu, prije svega na društvenim mrežama. „Cijeli proces je trajao oko 30 minuta. Dakle, od potrage za licem Danijele Klete, do hipoteze da su fotografije starije žene snimljene u jednom brazilskom kulturnom centru, najvjerovatnije fotografije Danijele Klete", kaže Kolborn.

Da bi bio siguran, rezultate je provjerio uz pomoć još jednog programa. „Prema softveru, na obe slike je bila ista osoba. Smatrao sam da je rezultat vjerovatan i to sam rekao novinarima podkasta. Preporučio sam im da prate taj trag."

Kontroverzni softver iz Dubaija

Jedan od programa koji je Kolborn koristio zove se „PimEyes". Svima je dostupan, a on ga je, kaže, platio samo 30 evra. Program koristi vještačku inteligenciju da pronađe veze između različitih fotografija na internetu i tako prati ljude na različitim slikama. Ako je fotografija javno dostupna, „PimEyes" može da je čita i analizira.

Taj start-ap je osnovan 2017. u Poljskoj, a danas je u vlasništvu jedne kompanije iz Dubaija. Zbog svoje netransparentne poslovne prakse i kontroverznog postupanja po pitanju zaštite podataka, „PimEyes" je više puta kritikovan, a protiv kompanije je u Baden-Virtembergu krajem 2022. čak pokrenut i krivični postupak.

Ovo nije prvi put da upotreba softvera za prepoznavanje lica dospijeva na naslovne strane, o čemu je i DW više puta izvještavao u posljednjih nekoliko godina. Posljednji slučaj je iz jeseni prošle godine, kada je jedan nalog na TikToku privukao pažnju nakon što je snimke sa koncerata Tejlor Svift ubacio u takav program i identifikovao ko su bili posjetioci koncerta. To su gledali milioni korisnika te mreže.

Za i protiv upotrebe spornog softvera

Postavlja se pitanje kako je Majkl Kolborn, čovjek koji čak i ne zna njemački jezik, mogao za pola sata da pronađe teroristkinju, a njemačka policija za 30 godina nije? Odnosno, zašto policija nije koristila takav program u potrazi za Danijelom Klete?

Zato što ih koči Zakon o zaštiti ličnih podataka. „Programe koje su koristili novinari i istraživači, policija smije da koristi samo u ograničenoj mjeri ili pod posebnim uslovima, objašnjava Danijela Berens, ministarka unutrašnjih poslova Donje Saksonije. Ona pritom naglašava da je policija samostalno ušla u trag Danijeli Klete, da „uspjeh potrage nema nikakve veze s istraživanjem podkasta".

Ministarka Berens (SPD), ujedno kaže: „Već dugo se zalažem da našim bezbjednosnim organima obezbijedimo modernije metode nadzora, omogućimo upotrebu vještačke inteligencije i naoružamo je ovlašćenjima koja su kompatibilna s vladavinom zakona i slobodnim društvenim poretkom", rekla je Berens za „Tagesšpigel".

S njom se slaže i predsjednik Saveznog sindikata policije Johen Kopelke. „Nije nam jasno zašto policiji nije dozvoljeno da koristi tako koristan softver u doba vještačke inteligencije, automatizacije i digitalizacije", rekao je Kopelke i ukazao da su policije u drugim, susjednim državama EU u tom pogledu već daleko napredovale. On se, kaže, zalaže da se tehnologija za prepoznavanje lica koristi na željezničkim stanicama, aerodromima i fudbalskim stadionima.

Oglasila se i opozicija. Aleksander Trom iz redova Hrišćansko-demokratske unije (CDU) rekao je da vladajuća koalicija „konačno mora da prestane da ne vjeruje našim policajcima i mora da ih opremi vještinama koje su u 21. vijeku neophodne".

Poslanik vladajućih Liberala (FDP) Konstantin Kule smatra, međutim, da je policijska upotreba softvera za prepoznavanje lica „veoma problematična". „Građani moraju biti u mogućnosti da se kreću u javnom prostoru, a da se ne mogu da budu identifikovati na svakom koraku", kaže on.

Orvelova 1984?

Istraživač Mihael Kolburn smatra da je u svakom slučaju neophodna društvena debata o tome da li i kako koristiti takve programe. „Mislim da organi za sprovođenje zakona ne bi trebalo da postavljaju kamere u stilu Orvelove '1984.' i da svuda koriste softver za prepoznavanje lica. To bi bilo strašno. Ali, mislim da policija treba bolje da se upozna s digitalnim tehnologijama."

A na pitanje da li ga muče etičke sumnje zbog toga što je njegovo istraživanje možda posljedično dovelo do hapšenja Danijele Klete, Kolburn odgovara: „Ne. Za njom se već tragalo i to ne zbog lažnih optužbi. Ali, možda bih više volio da sam umjesto toga pronašao nekoliko odbjeglih neonacista."