Policija otkriva više slučajeva dječje pornografije

Miguel Abrantes Ostrowski ima 42 godine. Riječ je o zgodnom, jačem muškarcu obrijane glave. Abrantes je kao dijete išao u Aloisiuskolleg u Bonnu, internat koji vode jezuiti. Abrantesa je 80-ih godina 20. stoljeća tadašnji ravnatelj internata slikao golog pod tušem i u parku. Posljedice seksualnog nasilja su velike, kaže Abrantes: „ I danas radim na tome da se mogu napokon vezati i dopustiti blizinu drugih ljudi.“ Trebalo mu je mnogo snage i hrabrosti da javno progovori o onome što je proživio.

Slike gole i seksualno zlostavljane djece poput Abrantesa često kruže godinama, ako ne čak i desetljećima, u dotičnim krugovima. 80-ih godina su se izmjenjivale samo u privatnim krugovima ili su prodavane u sex-shopovima ispod tezge. Danas je pristup dječjoj pornografiji jednostavniji. Ponuđači i osobe koje gledaju filmove i slike, na kojima se vide odrasli kako siluju djecu, koriste se internetom. Istomišljenici se nalaze na društvenim mrežama, chatu ili forumima.

Udarac protiv mreža

Prema kriminalističkoj statistici kojom je obuhvaćena cijela Njemačke i koju je njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière predstavio u srijedu (04.06.) zabilježen je rast kaznenih djela zbog dječje pornografije od čak 28 posto. Ukupno je otkriveno 4.144 slučajeva, što znači da je ukupna brojka porasla za više od 900 slučajeva.

Taj je rast prije svega posljedica pojačanog pritiska na rad policije i velikih sudskih postupaka s nekoliko stotina okrivljenika. Osim toga, njemačke savezne države poput Bavarske ili Sjeverne Rajne-Vestfalije su osnovale vlastite centre za borbu protiv kriminala na internetu. U njima sjede i stručnjaci koji se bave dječjom pornografijom.

Vrh ledenog brijega

Rainer Wendt, predsjednik sindikata policije, smatra da zabilježeni slučajevi dječje pornografije i dalje predstavljaju samo vrh ledenoga brijega. „Procijenjeni broj neregistriranih slučajeva je golem. Mnogi će slučajevi zbog nedovoljnog broja ljudi u policiji ostati neriješeni. Njemačka politika taj problem još uvijek ne shvaća dovoljno važnim. Posvuda nedostaje novca i osoblja.“

Jedan su primjer, navodi Wendt, nepostojeće analize kompetencija. Bilo je čak slučajeva da su tvrdi diskovi računala, koje smo zaplijenili od osoba koje su navodno širile dječju pornografiju, stajali godinama, kaže Wendt. „Morali smo ih čak vratiti okrivljenim osobama jer ih nismo mogli analizirati.“ André Schulz, šef Udruge njemačkih kriminalista, rekao je u intervjuu za njemački dnevni list „Die Welt“ da policija u mnogim njemačkim saveznim državama mora već unajmljivati privatne tvrtke kako bi analizirala zaplijenjene tvrde diskove.

Dodatni problem, naglašava Wendt, predstavlja nedostatak čuvanja podataka. Pružatelji internetskih usluga ne moraju na duže vrijeme pohranjivati IP-adrese i podatke o spajanju svojih korisnika. Kad policija želi otkriti tko se skriva iza neke IP-adrese i tko je, npr. prije nekoliko mjeseci stavio neku sliku na internet, često pliva na suhom. Wendt zato zahtijeva da se pohranjivanje podataka o spajanju što brže ponovno regulira.

Pooštrenje kaznenog zakona

Njemački ministar pravosuđa Heiko Maas (SPD), s druge strane, zasad ne vidi razloga za žurbu kad je riječ o pohranjivanju podataka. Europski sud je srušio odgovarajuću smjernicu Europske unije. Pohranjivanje podataka o spajanju na mrežu, koje se vrši bez opravdane sumnje, mora se ograničiti na ono „što je apsolutno nužno“, procijenili su suci.

No Maas zato želi pooštriti kazneni zakon na području dječje pornografije. Trgovanje fotografijama gole djece bi se trebalo zabraniti. Maas želi zabraniti i kompromitirajuće snimke gole djece. Miguel Abrantes Ostrowski, koji je bio zlostavljan kao dijete, pozdravlja planirano pooštrenje kaznenog zakona: „ Mora se probuditi znatiželja državnih odvjetnika kad vide djecu koju tjeraju gole po parku i fotografiraju ih, kao što je to bilo kod nas.“