Podgrijavanje Hladnog rata | Politika | DW | 03.03.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Podgrijavanje Hladnog rata

Nuklearno naoružavanje, ratoborna retorika i zamjenski ratovi: mnogo toga trenutno podsjeća na Hladni rat. Kako Zapad reagira na Putinovo pokazivanje mišića?

Na svijetu ne postoji mjesto koje je sigurno od ruskih raketa. Nova raketa na atomski pogon testirana krajem 2017. može doseći svaki kutak Zemlje. Sve je to u četvrtak objasnio ruski predsjednik Vladimir Putin pred zastupnicima. „Svi postojeći obrambeni sustavi su jednostavno nemoćni pred novom ruskom interkontinentalnom raketom. Isto kao i pred novom superbrzom raketom Kinšal. Oba sustava su prebrza za protureakciju", objasnio je ruski predsjednik.

On je istodobno objasnio motive za razvoj ovog oružja. „Radi se o novim strateškim raketnim sustavima koje smo razvili kao reakciju na jednostrani izlazak SAD-a iz ugovora o raketnoj protuobrani i stacioniranju istih kako na području SAD-a tako i diljem svijeta", objasnio je Putin.

Pročitajte i: Rusija želi "vlastiti" internet?

Vanjska politika „bez rukavica"

Možda je motiv ovog ratobornog govora činjenica da se u Rusiji za dva tjedna održavaju predsjednički izbori. Jer SAD je svoj izlazak iz ABM-ugovora objavio još 2002. Ono što je novijeg datuma je to da je predsjednik SAD-a Donald Trump prije mjesec dana najavio razvoj „malih" atomskih bombi kao dodatnu opciju protiv Rusije i ostalih zemalja. Putinov govor se dobro uklapa i u trenutnu rusku vanjsku politiku koja je sve samo ne suzdržana i u rukavicama. U Siriji je Rusija stalno prisutna i zahvaljujući suradnji s Iranom vrši ogroman utjecaj u regiji. Agresivnom politikom u Ukrajini Moskva je zaustavila prodor Europske unije i NATO-a na istok. Rusija je isto tako prisutna i u Latinskoj Americi, istočnoj Aziji i Africi. U tu vanjsku politiku se dobro uklapa i aktualni hakerski napad na Njemačku vladu, kojeg su, kako se pretpostavlja, naredile ruske tajne službe. Sve to pokazuje nastojanja Rusije da se ponovno profilira kao svjetska sila. „2018. je godina u kojoj će se Rusija definitivno etablirati kao global-player", smatra Liana Fix koja je pri zakladi Koerber zadužena za njemačko-ruski međunarodni dijalog. „Ruska ekspanzionistička agenda nije samo trenutni izlet ili manevarski potez nego realnost", piše Fix za „Neue Zürcher Zeitung". Politologinja Susanne Spahn u novoj situaciji prepoznaje stare elemente. „Glavni neprijatelj je SAD. Puno se vremena troši na predstavljanje novih oružja. Putin se koristi vrlo prijetećom retorikom naspram Zapada. Sve u stilu: prije nas niste htjeli slušati sad barem imamo vašu pozornost".

Russisches Raketenabwehrsystem S-400 (Getty Images/AFP/N. Kolesnikova)

Demonstracija moći na vojnoj paradi u Moskvi u maju 2017.

Ciljevi Moskve

Na koji način Rusija želi povećati svoju vanjskopolitičku težinu najbolje pokazuje primjer Sirije. Bivši američki predsjednik Barack Obama je govorio o „crvenim crtama" koje režim Bašara al Asada ne smije prijeći. Crvena crta je upotrebom bojnih otrova bila prijeđena. No Obama nije učinio ništa. Preveliki je bio strah od ruske reakcije.

Prema procjeni Stefana Meistera iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP) razlozi za sve samosvjesniju rusku vanjsku politiku i ostvarivanja strateških ciljeva su višestruki. „S jedne strane je tu i činjenica da Washington sve više Moskvu priznaje kao ravnopravnu silu koju se ne može ignorirati kad su međunarodni sukobi u pitanju. Prihvaćanje ograničene suverenosti svojih post-sovjetskih susjeda, a time i ruski utjecaj. Kao i kraj ‚zapadnjačke‘ politike demokratizacije u ruskoj okolici", kaže Meister.

Pročitajte i: Ratne igre u Siriji: Ko ima kakve interese?

Putinova strategije seže, po mišljenju francuskog autora i stručnjaka za Rusiju Michela Eltchaninoffa do početka ovog tisućljeća. Već tada su stratezi u Rusiji zaključili da se moć jedne svjetske sile ne mjeri samo stupnjem branjenja interesa vlastitih građana nego i građana drugih zemalja. „Što više građana drugih zemalja trebaju Rusiju, to će pozicija Rusije biti stabilnija", stoji u Eltchaninoffovoj knjizi „U Putinovoj glavi". Meister smatra da je Rusija puno bolje pripremljena na novi svjetski poredak koji, u očima ruskog vodstva, sve više funkcionira po principu jačega, a ne na temelju međunarodnih sporazuma jer ima više iskustva s „kaosom, nesigurnostima i zonama slabe i nepostojeće državnosti".

Vietnam | APEC-Gipfel | Trump und Putin (picture-alliance/dpa/AP)

Rivali: Vladimir Putin i američki predsjednik Donald Trump

Nova Rusija na vidiku

Dugi niz godina je vanjskopolitički kurs Kremlja slovio i kao neka vrsta kompenzacije za tešku unutarnjopolitičku situaciju. Uspjesi izvan granica bi trebali smiriti nezadovoljstvo stanjem kod kuće. No Putin je u svom govoru ipak najavio i značajna poboljšanja u socijalnom sektoru kako u Rusiji više ne bi bilo 20 milijuna stanovnika koji žive u siromaštvu. Uspjeh politike bi trebao biti mjeren po tomu koliko je narodu dobro.

Zapad bi, kako smatra Stefan Meister, i dalje trebao polagati nadu i energiju u rusku demokratsku oporbu. „Trenutno, doduše, nema oporbe koja bi mogla konkurirati Putinu. No rastuća socijalna nepravda, birokracija i korupcija ne ostaju neprimijećeni i bez posljedica. Rastući broj spontanih prosvjeda diljem zemlje ukazuje na to da će sljedećih šest godina sve više čimbenika Putina vezivati za domaći teren", zaključuje Meister. Drugim riječima: trenutna glasna vanjska politika neće izdržati promjene na unutarnjem planu. Jedna drugačija Rusija je na vidiku, a kakva će ona biti na to može i Zapad utjecati inteligentnom politikom.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

 

Preporuka redakcije