(Pobunjeni) mladi u Srbiji bez osnovnih sloboda

Nevladina organizacija Beogradski centar za ljudska prava (BCLjP) predstavila je u utorak (23. jun) u Beogradu izvještaj „Ljudska prava mladih u Srbiji u 2025. godini“. To je njihov sedmi godišnji izvještaj, a fokusiran je na pet tema: slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruživanja, pravo na obrazovanje, prekomjernu upotrebu sile i političku participaciju mladih.

Na predstavljanju izvještaja govorili su izvršna direktorka BCLjP Sonja Tošković, programski direktor Dušan Pokuševski, autori izvještaja Goran Sandić, Petar Vidosavljević i Natalija Rosić, a razgovor je moderirala Milica Mutavdžić.

Ugrožene osnovne slobode

„Osnovni utisak (u odnosu na prethodne izvještaje BCLjP) jeste da smo se sa ekonomskih i socijalnih prava mladih vratili na osnovne postulate ljudskih prava, a to su građanska i politička prava. Izvještaj za 2025. godinu se, nažalost, odnosi na nedovoljno poštovanje osnovnih sloboda mladih“, rekao je Dušan Pokuševski.

Precizirao je da misli na slobodu okupljanja, izražavanja i slobodu udruživanja i podsjetio da su mladi bili nosioci masovnih protesta koji su počeli poslije pada nadstrješnice u Novom Sadu, gdje je u novembru 2024. godine stradalo 16 ljudi.

„Mladi su donijeli jedan drugačiji vid udruživanja koji je bio specifičan za 2025. godinu. Kada govorimo o slobodi izražavanja, mladi su nam slali jasne poruke kakvo društvo žele. Željeli su da pokrenu određene procese u ovoj zemlji, ali sa druge strane nisu imali adekvatnog sagovornika”, naveo je programski direktor BCLjP.

Dodao je da je „kriza u koju je društvo u Srbiji zapalo 2025. godine kulminacija nepostojanja dijaloga u društvu”.

Stanje ljudskih prava mladih 2025. godine je „alarmantan signal”, naglasio je, ali je i dodao da je prošla godina pokazala i „jednu pozitivnu tendenciju“.

„Pokazala je nešto suprotno u odnosu na etikete pripisivane mladima – letargičnost, nezainteresovanost za društvene procese, za donošenje odluka u društvu. Iako su se suočili sa kršenjima prava, od ugrožavanja fizičke i psihičke bezbjednosti do drugih fundamentalnih prava koje sam pomenuo, mladi su dali sliku društva kakvo žele i odlučili da utiču na procese u društvu“, rekao je Pokuševski.

Fakultet – polje finansijskog i pravnog pritiska

Goran Sandić, koji je i urednik izvještaja, rekao je da je jedno od ključnih kršenja prava mladih u Srbiji 2025. to što su, pošto su poslije pada nadstrešnice u Novom Sadu izašli na ulicu, naišli na „nesrazmjernu silu“ policije.

„Njihov fakultet, njihova druga kuća postao je polje finansijskog i pravnog pritiska. Kada su pokušali da se organizuju izvan institucija, dočekao ih je progon. Kada su svoje zahtjeve ponovo usmjerili na institucije i tražili vanredne izbore, institucije su zatvorile vrata“, podsjetio je Sandić.

Ukazao je i da su, zbog žestokog kršenja prava mladih u Srbiji, prvi put za posljednjih šest godina reagovale međunarodne institucije, među kojima i Evropski sud za ljudska prava, kao i da se tim povodom oglasilo šest specijalnih izvjestilaca UN-a.

„Visoki komesar Ujedinjenih nacija boravio je u Srbiji, a oglasili su se i komesar Savjeta Evrope i Evropski parlament", naveo je Sandić.

Nezaštićeni od nasilja

Petar Vidosavljević je podsjetio da je sloboda mirnog okupljanja zaštićena i domaćim i međunarodnim pravom, kao i da to pravo garantuje i Ustav Srbije.

Masovna okupljanja tokom 2025. obilježena su, rekao je, izostankom postupanja policije kako bi demonstranti „bili zaštićeni od nasilja koje je dolazilo od trećih lica“.

„Država ima obavezu da učini sve kako bi učesnici mirnih okupljanja bili zaštićeni. Ta zaštita je izostala – zabilježeno je mnogo incidenata, napada i ugrožavanja učesnika protesta“, naveo je Vidosavljević.

Skrenuo je pažnju da su krajem januara prošle godine u Novom Sadu napadnuti studenti dok su u blizini prostorija Srpske napredne stranke (SNS) lijepili naljepnice s porukama koje su se mogle čuti na protestima.

„Napali su ih aktivisti SNS-a i tada je jedna djevojka dobila ozbiljne tjelesne povrede. Te osobe (napadače) predsjednik republike je pomilovao“, podsjetio je Vidosavljević.

Kao jedan od najtežih oblika kršenja prava na okupljanje 2025. godine Vidosavljević je pomenuo navodnu upotrebu soničnog oružja na protestu 15. marta u Beogradu.

„Iako su državni organi negirali upotrebu tog oružja, nevladine organizacije su u vezi s tim sakupile više od 3.000 svjedočenja učesnika protesta koji su se našli na tom mestu“, rekao je Vidosavljević.

Drugi tipovi represije

Petar Vidosavljević je istakao i da su 2025. godinu obilježili i „institucionalni tipovi represije prema mladima“.

„Masovna privođenja, krivični i prekršajni postupci, pozivanje na informativne razgovore – sve to otvara pitanje koliko ovakvi pritisci služe da odvrate mlade da budu društveno aktivni i učestvuju u protestima“.

Istakao je da je prošle godine zabilježen veliki broj „medijskog targetiranja studenata koji su učestvovali u protestima“.

„Mislim na tabloidne medije, medije bliske vlastima koji su kreirali negativan sadržaj, neistinito izvještavali o protestima, targetirali učesnike sa ciljem da se protesti delegitimizuju“.

Pravo na obrazovanje

Goran Sandić je rekao da je obrazovanje 2025. godine „prvi put postalo polje na kome se kažnjava“, misleći i na kažnjavanje profesora koji su stali uz pobunjene studente.

„Vlada je smanjila radne časove naučnog rada sa 20 na pet, a časove nastave povećala sa 20 na 35 i time drastično umanjila zarade nastavnika“, ukazao je Sandić.

Podsjetio je i da je za 11 dana rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić bio meta više od 60 tabloidnih tekstova, dok je dekanku Univerziteta u Nišu, koja je podržala studente, predsjednik nazvao „jednim od tri najveća zla“ u tom gradu.

Neizdrživ pritisak na univerzitete

Prošireni rektorski kolegijum Univerziteta u Beogradu je 22. juna izrazio protest povodom najavljenih izmjena sistema visokog obrazovanja koje se u javnosti predstavljaju, kako je navedeno, „u atmosferi otvorenog političkog obračuna sa akademskom zajednicom“.

Odgovarajući na molbu DW da to prokomentarišu i kažu šta nevladin sektor tim povodom može da učini, Sandić je rekao da je činjenica da djelovanje države za posljedicu ima „sužavanje prostora djelovanja Univerziteta“.

„I to najkasnije od kada je policija upala u zgradu Rektorata", naveo je Sandić i dodao da se od tada može reći da je „pritisak na univerzitete neizdrživ“.

Tošković je rekla da su predstavnici akademske zajednice jedna od grupa koja je „neviđeno napadana i diskreditovana“.

„Nevladin sektor može da prati kako se situacija razvija i da o tome izvještava. Mislim da će u narednom periodu ti napadi, pritisci i sužavanje prostora za ljude iz akademske zajednice biti sve veći“, zaključila je Sonja Tošković.