Pobuna u zemlji reformacije

Na ovogodišnjem Ekumenskom crkvenom kongresu sve je bilo drugačije.

Možda je to posljedica šoka s kojim je pandemija korone pogodila dvije velike crkve. Možda je to i zbog toga što crkve očito više nisu "društvena sila", a ovo je bio posljednji kongres ekumenske crkve u vrijeme kada više od polovice Nijemaca pripada jednoj od dvije velike crkve.

- pročitajte još: Katolička crkva na putu da postane sekta

Ili su mnogi članovi crkve jednostavno prepoznali znakove vremena i pokazali hrabrost. U svakom slučaju, na Kongresu ekumenske crkve, ti bi se znakovi i promjene, čak i mahom digitalni, mogli nepogrešivo osjetiti.

Novi predsjednica 25 godina

U protekle dvije sedmice bilo je nekoliko spektakularnih crkvenih događaja u Njemačkoj: Sinoda Evangelističke crkve u Njemačkoj (EKD), najvažnije tijelo protestantizma, izabrala je 25-godišnjakinju, Anna-Nicole Heinrich, za svoju predsjednicu. Dvadesetpetogodišnjakinja nakon sedamdesetdevetogodišnjakinje. 

I život je nastavljen. Sa njom, studenticom Anna-Nicole Heinrich, veliki broj ljudi povezuje mnogo toga. U svakom slučaju da će biti drugačije. Možda i hrabrije i opuštenije.

Na katoličkoj strani, nakon laika, svećenici su uvježbavali ustanak: Unatoč zabrani iz Rima, više od 100 duhovnika je blagoslivljalo homoseksualne parove, što je dobilo svjetsku pozornost. Svećenici i drugi župnici su ljudima i njihovoj ljubavi dali božiji blagoslov. Do sada ih je crkvena hijerarhija uglavnom odbacivala. 

- pročitajte još: Vatikan: Nema blagoslova za istospolne parove

Zajednička euharistija

Istodobno su paralelno sa Danom crkve u nekim katoličkim župama propovijedale žene. I na samom Danu crkve katolički učesnici, uključujući predsjednika Središnjeg odbora njemačkih katolika, su prihvatili zvanični poziv na protestantsku večeru, a protestantski učesnici, uključujući predsjednicu Njemačkog evangelističkog dana crkve, su prisustvovali katoličkoj euharistiji.

Snažan znak - posebno u smjeru Vatikana. Znak da katolički i protestantski kršćani žele prevladati razdvajanje vjerskog života koje provode službene crkve. Znak moći laika koji više ne žele prihvaćati dogmatske smjernice, posebno ne iz Rima, a da im se ne proturječi.

To su momenti koji će ostati od ovog 3. Kongresa ekumenske crkve u Njemačkoj. Ono što je započelo u Berlinu 2003., a ponovilo se u Münchenu 2010., nastavilo se i nakon jedanaest godina.

I trenuci koje će kršćani u župama zasigurno iskoristiti. I sve to u zemlji reformacije. Za rimske kontrolore Njemačka je već 500 godina pod sumnjom da je izgubila vjeru. Ali istodobno je Njemačka zemlja s najdužim iskustvom suživota crkava.

Pomireno zajedništvo

Pri tome na ekumenski dijalog između katolika i protestanata može se posmatrati tokom daleko duže povijesti. Za nekoliko dana bit će 50. godišnjica "Ekumenskog susreta Whitsuna", koji je održan od 3. do 5. juna 1971. u Augsburgu. Na završnu službu došlo je tada oko 18 000 vjernika.

U vrijeme sukoba pomireno zajedništvo nekoć omraženih konfesija predstavlja znak svjetskim religijama. Pri tome nije riječ prvenstveno o službenoj razini: ne, to započinje međukonfesionalnim brakovima i obiteljima, koji se danas u Njemačkoj podrazumijevaju.

"Putovanje zajedno" sada je vjerodostojnije od dosadašnjeg simbola koji je sa sobom nosio Dan crkve. Crkve mogu pobijediti na ovaj način. Na kraju ceremonije u Frankfurtu poslan je poziv na sljedeći Dan katolika u Stuttgartu 2022. i na sljedeći evangelički Dan crkve u Nürnbergu 2023. godine. Poziv je namjerno otišao svim konfesijama. Tu više neće biti povratka natrag.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu