1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

'Pobjeda nad pucnjavom i smrću'

Svetozar Savić 17. oktobar 2015

'BiH - 20 godina nakon rata' jedna je od tema kojom se bavi štampa na njemačkom jeziku. Listovi pišu i o izmjenama, tačnije pooštravanju Zakona o azilu u Njemačkoj.

https://p.dw.com/p/1Gpjo
Foto: picture-alliance/dpa

„Tokom rata u Bosni i Hercegovini Alma Catal Hurem bila je dijete. 20 godina kasnije, kao odrasla žena, hoda jednom ulicom u Sarajevu kad odjedanput zastane. ‚Tokom rata na ovom mjestu nije bilo moguće stajati‘, kaže i nastavi da hoda do sljedeće ulice i kaže: ‚Ovdje je bilo moguće stajati.‘“, piše Noje cirher cajtung (Neue Zuercher Zeitung) u tekstu pod naslovom ‚Slike koje nas ne napuštaju‘. Riječ je zapravo o seriji dokumentarnih filmova ‚BiH – 20 godina nakon rata‘ koja se prikazuje na Bajeriše rundfunku (Bayerische Rundfunk).

NZZ piše da je u tadašnjem Sarajevu opasnost od snajperskih hitaca bila ogromna, da je u Sarajevu tokom srpske opsade grada stradalo 10.000 a u cijeloj BiH više od 100.000 ljudi. „Alma, tada djevojčica, pitala se: ‚Ko je neprijatelj? Šta se uopšte dešava?‘“

Žene Sarajeva

List piše kako je Alma jedna od 10 žena, protagonistkinja dokumentarnog filma ‚Hrabre, zlostavljane, moćne: žene Sarajeva‘, koji je uradila Natalie Amiri (novinarka ARD-a prim.red.), u kojem žene pričaju svoje priče.

„Jedan video zapis iz ljeta 1993. postoji i danas na kojem se vidi Alma sa svojim društvom u jednoj staroj ‚bubi‘. Igraju, pjevaju, smiju se dok se u pozadini čuju pucnji. No, djeca to ne uzimaju za ozbiljno, barem tako izgleda. Igraju se, kao da tim autom hoće da odu van grada, na more. (…)

20. Jahrestag des Bosnien-Kriegs
Foto: Reuters

NZZ piše kako je za Inelu Nogić, još jednu protagonistkinju filma, to vrijeme bilo kao san. “17-godišnjakinja je bila pred izborom za ‘Mis Sarajeva', sijala je sa bine dok je publika klicala. Ništa nije upućivalo na to da napolju bjesni rat. Sve do trenutka dok Inela i druge kandidatkinje nisu razvile transparent sa natpisom: ‚Don't let them kill us‘ (‚Nemojte dopustiti da nas ubiju‘). Inela je kazala kako nisu željeli da odustane od rutine u životu.

Slično je situaciju opisala i Gordana Božinović. Ona je i u ratu u orkestru svirala violinu. Koncerti su se održavali i svi su bili rasprodati. ‚Ljudi su doalzili da nas slušaju.“ List piše kako je orkestar na ruinama Nacionalne biblioteke 1994. svirao Mocartov Rekvijem. (…) „‘Za mene je ta muzika bila pobjeda nad svim‘, kaže Gordana. Pobjeda nad pucnjavom i smrću“, piše NZZ.

Ćutljiva većina nepegisdista

Štampa piše i o jučerašnjem glasanju u njemačkom Bundesratu, tačnije o usvajanju promjena u Zakonu o azilu. Noje osnabriker cajtung (Neue Osnabruecker Zeitung) smatra da je reforma u osnovi ispravna. „Dramatična situacija sa prilivom izbjeglica u Evropsku uniju, a posebno u Njemačku, zahtjeva jednu sprovodljivu politiku. Tako da je pooštravanje Zakona o azilu, koji je sada izglasao i Bundesrat, logična posljedica. A to otvara neke dodatne opcije za djelovanje unutar same Njemačke”, piše Noje osnabriker cajtung.

Frankfurter rundšau (Rundschau) pak ima potpuno suprotno mišljenje i drži da je u pitanju – citat: „nagrada za Pegidu“ i objašnjava: „Reforma Zakona o azilu zvuči bezazleno. Ali, pravo ime za upravo pozdravljene zakone bi bilo: paket za sprečavanje integracije. Izbjeglice će tako od novembra samo još duže ostajati u kolektivnim centrima, umjesto nešto malo novca što su ranije dobijali dobijaće pakete s hranom i biti još dalje od tržišta rada. To će pak koštati još više nego do sada. To obeščašćuje pogođene ljude, usporava njihovu integraciju u lokalnu zajednicu i time se u stvari ne postiže ništa. Jer, paket je u osnovi donesen na prevaru i bez dovoljno dobre pripreme. Profiteri ovih reformi s pravom likuju. CSU već poziva na još drastičnija pooštravanja. Dakle, osnovno ljudsko pravo na azil prijeti da bude srušeno. Čak su i Zeleni prestali da se za to zalažu. Tako da se u parlamentu više nije ni mogao očekivati nikakav otpor. Ostaje samo društvo, ostaje - ćutljiva - većina nepegidista“, zaključuje Frankfurter rudnšau.