Početak kraja atomskog naoružanja? | Politika | DW | 22.01.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Njemačka i ugovor o neširenju atomskog oružja

Početak kraja atomskog naoružanja?

22.1.2021. na snagu stupa novi Ugovor o neširenju atomskog oružja (NPT). Ugovor je već ratificirala 51 zemlja, ali ne i Njemačka. Zašto ga Berlin odbacuje?

Protest protiv nuklearnog oružja u Berlinu (18.11.2017.)

Protest protiv nuklearnog oružja u Berlinu (18.11.2017.)

Za protivnike nuklearnog naoružanja je 22. januara/siječnja povijesni dan. Ugovor o neširenju atomskog oružja (engleski: Treaty on the Non-Proliferation of Nuclear Weapons, skraćeno: NPT) koji je usvojen 2017. uz „posredovanje Ujedinjenih naroda, u petak bi trebao stupiti na snagu. Zemljama potpisnicama (koje su ratificirale NPT) on zabranjuje proizvodnju atomskog oružja, njegovo skladištenje, prodaju i korištenje.

"To je prekretnica", tvrdi ICAN, Međunarodna kampanja za zabranu atomskog naoružanja. Na web-stranici ICAN-a već odavno stoji sat koji „odbrojava” vrijeme do trenutka kada Ugovor počinje vrijediti i u praksi. Sada će se, tvrde protivnici nuklearnog oružja, „moći izvršiti više pritiska na zemlje koje posjeduju atomsko oružje, kako bi one konačno ispunile stara obećanja o nuklearnom razoružanju”, kaže za DW Leo Hoffmann-Axthelm, predstavnik ICAN-a u Bruxellesu. Za svoj angažman u borbi protiv nuklearnog oružja ICAN je dobio Nobelovu nagradu za mir.

Usvajanje NPT-a 2017. u zgradi Ujedinjenih naroda

Usvajanje NPT-a 2017. u zgradi Ujedinjenih naroda

Zastoj u denuklearizaciji

Posljednjih godina proces denuklearizacije zapinje, u svijetu po navodima znanstvenika u ovom trenutku još uvijek egzistira oko 13.400 komada nuklearnog oružja. Oko 90% tog oružja je u vlasništvu SAD-a i Rusije. Osim te dvije zemlje, atomsko naoružanje posjeduju Kina, Francuska, Velika Britanija, Pakistan, Indija, Sjeverna Koreja i Izrael. Nuklearne sile trenutno investiraju puno novca kako bi modernizirali svoje atomsko naoružanje – a time i ojačali svoje arsenale.

Modernizacija umjesto razoružanja, taj kurs brojne zemlje koje ne posjeduju atomsko oružje ne žele više tolerirati. U okviru Ujedinjenih naroda oni su vodili pregovore oko ugovora kojim bi se zabranilo širenje atomskog oružja, a posjedovanje zabranilo. U julu/srpnju 2017. godine 122 zemlje su u New Yorku usvojile taj ugovor. Nakon što ga je u međuvremenu ratificirala 51 država, NPT može stupiti na snagu.

Nuklearne sile odbacuju NPT

Ugovoru su do sada pristupile prije svega afričke zemlje, zemlje Latinske Amerike i Azije. U Europi je odaziv bio slab. Za sada su NPT prihvatile samo Irska, Austrija i Malta. Nuklearne sile odbacuju taj ugovor, u tome su sve te zemlje jedinstvene.

Ista stvar vrijedi i za 30 zemalja članica NATO-a. To ne čudi: atomsko naoružanje je od ključnog značaja za obrambenu strategiju transatlantskog saveza. „Sve dok postoji atomsko naoružanje, NATO će biti nuklearni savez”, priopćeno je iz NATO-a 15. prosinca/decembra 2020. S obzirom da je NPT pravno obvezujući za zemlje koje su ga prihvatile, NATO smatra da ga NPT u stvari ne obvezuje ni na što.

Bojkot iz Berlina

Taj stav dijeli i njemačka vlada. Na tlu Savezne Republike je stacionirano američko nuklearno naoružanje – takoreći kao sredstvo zastrašivanja potencijalnih neprijatelja. Po procjenama, u vojnoj bazi Büchel na jugozapadu Njemačke se nalazi 20-tak američkih nuklearnih bombi. U situaciji u kojoj to bude potrebno, piloti njemačkih zračnih snaga moraju te bombe „prebaciti” na lokaciju koja je označena kao cilj, te ih – baciti. Bundeswehr taj scenarij „trenira" u okviru vježbe "Steadfast Noon", zajedno s europskim partnerima.

I baš zbog toga njemačka savezna vlada niti ne razmišlja o tome da pristupi Ugovoru o neširenju atomskog oružja. Neke zemlje još uvijek atomsko oružje smatraju sredstvom koje se koristi u okviru vojnih sukoba, tako je vladin glasnogovornik Steffen Seibert u jesen 2020. obrazložio stav Njemačke u vezi NPT-a. „Sve dok je to tako, sve dok su Njemačka i Europa zbog toga ugrožene, po našem mišljenju postoji i potreba egzistencije nuklearnog zastrašivanja.”

Heiko Maas

Heiko Maas

Posebna kategorija

Što uopće Ugovor o neširenju atomskog oružja može postići i kakav je njegov smisao – ako ga odbacuju zemlje koje posjeduju atomsko oružje? Ne baš puno toga, pretpostavlja Jonas Schneider, stručnjak za atomsko oružje iz berlinske Zaklade za znanost i politiku. Ugovor je, kaže on, dobio brojne pohvale, ali on neće rezultirati promjenom paradigme po pitanju nuklearnog oružja, odnosno razoružanja. „Države koje posjeduju nuklearno oružje, od toga znatno profitiraju, i obrambeno-politički, a i po pitanju njihovih veza s drugim zemljama", napominje Schneider i dodaje: "Te su zemlje primjerice atraktivni partneri za suradnju s drugim državama."

K tome treba naglasiti da konvencionalno oružje, pa i u većoj količini, jednostavno ne može zamijeniti atomsko naoružanje. „Njihov potencijal zastrašivanja je u principu singularno." Nuklearno razoružanje se može dogoditi samo korak po korak, i to u kooperaciji s nuklearnim silama", argumentira atomski stručnjak u razgovoru za DW.

"Svi moraju sjesti za stol"

Taj stav ne podržavaju zemlje koje su pristupile NPT-u. One argumentiraju da atomsko naoružanje predstavlja tako veliku opasnost za čovječanstvo da se rješavanje tog pitanja ne może prepustiti samo atomskim silama. "Potreban nam je taj Ugovor, kako bi svima postalo jasno da se pitanje atomskog oružja tiče svih, odnosno da svi moraju sjesti za stol”, naglašava Leo Hoffmann-Axthelm (ICAN). Protivnici atomskog naoružanja se nadaju da bi NPT mogao trajno promijeniti diskurs o atomskom oružju. „Za deset godina će političari, novinari, akademski građani i stanovništvo biti svjesni toga da međunarodno-pravno gledajući atomsko oružje nije dobrodošlo. I zato ono tada više neće biti statusni simbol, već nešto zbog čega se mora sramiti.”

Pristup za 5-10 godina?

Po navodima Hoffmann-Axthelma je „samo pitanje vremena" kad će i Njemačka pristupiti NPT-u. On očekuje da bi se to moglo dogoditi u idućih 5-10 godina. To bi teoretski bilo moguće, čak i one zemlje na čijem je tlu stacionirano nuklearno oružje, mogu ratificirati Ugovor. Ali bi se u tom slučaju morale obvezati da će atomsko oružje biti uklonjeno u određenom vremenskom roku.

Naš sugovornik iz Zaklade znanost i politika je ipak znatno skeptičniji. Ako se Njemačka ili neka druga članica NATO-a budu htjele pridružiti Ugovoru, te zemlje bi „unutar Sjevernoatlantskog saveza bile izolirane i politički stigmatizirane”, prognozira Schneider.

Većina protiv nuklearnog oružja

Pogledajte video 06:33

Bjelorusija: život u kontaminiranoj zoni

Dok njemačka vlada odbacuje Ugovor, podrška stanovništva je prilično velika: u anketama više od dvije trećine ispitanika podržava pristup Njemačke Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja. Oko 170 zastupnika Bundestaga, više od 100 njemačkih gradova i četiri savezne zemlje već su od vlade zatražile da podrži NPT. Među njima je i Rheinland-Pfalz, u kojoj je i stacionirano američko nuklearno oružje.

Njemačka vlada na to uzvraća da u načelu podržava viziju svijeta bez atomskog oružja, ali i napominje da NPT nije pravi način za ostvarenje tog cilja. Ništa tu ne koristi ugovor kojim se želi postići nuklearno razoružanje, ako u njemu ne sudjeluju i zemlje koje posjeduju nuklearno oružje, smatra šef njemačke diplomacije Heiko Maas.

Maas puno prikladnijim u pokušaju atomskog razoružanja smatra stari Ugovor o neširenju atomskog oružja iz 1970. Njemu se priključila 191 zemlja, među njima i pet država koje posjeduju atomsko naoružanje. Njemačka je također potpisnica.

Ugovor bez ikakvog efekta?

Novi Ugovor o zabrani širenja nuklearnog naoružanje će tako na snagu stupiti kao jedan – sporan ugovor. Skeptici su uvjereni da on neće imati nikakav značajniji efekt, odnosno da zbog njega s lica Zemlje neće nestati niti jedan jedini komad nuklearnog naoružanja. 89-godišnji Setsuko Thurlow, čovjek koji je 1945. preživio napad nuklearnom bombom na Hirošimu je ipak drugačijeg mišljenja: on u Ugovoru vidi početak kraja atomskog oružja.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android!

Preporuka redakcije