Plastični otpad u BiH - ozbiljan ekološki problem

Prema podacima iz Agencije za statistiku BiH i Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prošle godine uvezeno je više od 2,2 miliona kilograma PVC vrećica. Ta ogromna količina plastike koja se uveze svake godine većinom završava pored puteva, u rijekama, na deponijama.

Nakon smanjenja nabujalih rijeka koje su širom Bosne i Hercegovine poplavile velike stambene površine kao i obradiva zemljišta, bh gradovi se suočavaju s novonastalim problemom – tonama nagomilanog ambalažnog otpada: plastičnih boca, kesa i limenki „nasukanih“ na obale rijeka.

Tone ambalažnog otpada u rijeci Neretvi prijete ekološkom katastrofom

Centri civilnih inicijativa (CCI) uputili su otvoreno pismo kritike i upozorenja Ministarstvu za okoliš i turizam Federacije Bosne i Hercegovine, povodom kritične ekološke situacije na akumulacijama hidroelektrana na Neretvi. Kako navode iz ove nevladine organizacije, tone nakupljenog ambalažnog otpada u ovoj rijeci mogle bi prouzrokovati ekološku katastrofu ne samo za Mostar, nego i za sve ostale gradove kroz koje Neretva prolazi. "Svaki građanin BiH, ili u gorem slučaju svaki turista, može primijetiti da BiH nema kvalitetne strategije, a posebno ne povlači kvalitetne poteze na terenu, koji bi umanjili prisustvo otpada u okolini. Značajan dio nezbrinutog otpada jeste i ambalažni. Na različitim nivoima vlasti postoje određeni dokumenti koji bi trebali imati funkciju strateškog okvira, ali nema naročito vidljivih rezultata", kažu u CCI.

Adis Arapović, projekt menadžer u toj NVO, smatra da najveća odgovornost leži na dva entitetska resorna ministarstva, Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS i Federalnom ministarstvu okoliša i turizma. "Od njih se već dugo očekuje uspostavljanje adekvatnog zakonskog okvira, a paralelno s tim i konkretni i strateški potezi u adekvatnom upravljanju otpadom. Međutim, sa razočarenjem možemo konstatovati da je BiH jedna od najzagađenijih zemalja regiona, da je otpad i dalje ozbiljan ekološki problem, a da njegovo tretiranje resursom nadležnim ministarstvima još nije na listi prioriteta", naglašava Arapović.

Prema riječima glasnogovornice CCI-a Majde Behrem Stojanov, Federacija Bosne i Hercegovine već sada trpi golemi novčani gubitak zbog neusvajanja potrebnih zakonskih rješenja kojima bi se regulisao ambalažni otpad. Kaže kako se već godinama izbjegava usvajanje tih prijeko potrebnih propisa, od kojih bi zasigurno najznačajniji bio pravilnik o upravljanju ambalažnim otpadom. "Njegovim usvajanjem osiguralo bi se trajno rješenje za problem ambalažnog otpada, ali bi se osigurali i prihodi u iznosu koji bi se kretao između 10 i 20 miliona maraka godišnje", kazala je Behrem Stojanov. Navodi kako bi to automatski značilo i otvaranje novih radnih mjesta, pa bi se barem kada je u pitanju područje Mostara, ublažila dva iznimno velika problema – nečistoća i nezaposlenost. "Nas, kao nevladinu organizaciju, kontaktirale su zainteresirane strane iz Švedske za otkup kompletnog papirnog, plastičnog i staklenog otpada u Bosni i Hercegovini. No, upravo zbog nedostatka zakonskih propisa, to nije bilo moguće", ustvrdila je Behrem Stojanov.

Ministarstvo okoliša tek na početku rješavanja problema

U Ministarstvu okoliša i turizma FBiH kažu da su njihove aktivnosti na rješavanju problema proizvodnje i upotrebe plastičnih kesa tek na početku. "Zaštita okoliša je vrlo skupa! Trenutno u saradnji s firmom BiH pak provodimo model upravljanja ambalažnim otpadom u sistemu integralnog upravljanja, gdje je sva odgovornost prebačena sa potrošača na proizvođača. Dakle, da proizvođač tj onaj ko stavlja u promet otpad i upravlja njim“ ističe Lukić. „Naša se razmišljanja u ovom trenutku kreću od mogućnosti uvođenja organiziranog prikupljanja i reciklaže, koja je jako skupa, do uvođenja poreznih opterećenja po uzoru na neke evropske zemlje", kažu u Ministarstvu okoliša.

U nevladinim organizacijama ističu da nema vremena za čekanje, te da postoji rješenje. "Postoji nekoliko načina. Prvi od njih je da se potpuno zabrani proizvodnja i stavljanje u promet najlonskih vrećica, druga opcija je da iste ne smiju biti distribuirane besplatno, odnosno da im se odredi minimalna cijena, što bi automatski i ekstremno reduciralo njihovu upotrebu, i treća, da se napravi mehanizam reciklaže najlonskih vrećica, gdje bi onda pojedinci ili kompanije imali interes za prikupljanje i pretvaranje otpadnih vrećica u repromaterijal", kažu u Centrima civilnih inicijativa.

Niko ne traži papirnu ambalažu

Ni građani nisu dovoljno ekološki osviješteni, i malo je onih koji razmišljaju o očuvanju životne sredine. U jednom od velikih bh. tržnih centara kažu da kupci ne zahtijevaju da im se artikli koje kupe pakuju u biorazgradivu ambalažu. "Mi na kasama koristimo standardne, plastične kese, osim na određenim odjelima, poput pekare, gdje se artikli pakuju u kese od papira. Nije bilo kupaca koji, iz ekoloških razloga, žele isključivo papirnu ambalažu", kaže Armina Dedić, portparol Tržnog centra.

Mnoge zemlje smatraju problem zagađenja plastičnim kesama jednim od najvećih ekoloških problema i temeljno rade na eliminisanju plastične ambalaže iz svakodnevnog života. Tog otpada štetnog po okolinu, kako kažu ekolozi, mogli bismo se osloboditi zabranom proizvodnje i upotrebe, ali u BiH malo se radi na tome da što prije započne upotreba biorazgradive ambalaže.

Autor: Sanel Kajan

Odg. urednica: Jasmina Rose