Plašt šutnje - godišnjica masakra na Tienanmenu

Prema procjeni međunarodnih humanitarnih organizacija i danas se u zatvorima u Kini nalazi 60 do 100 ljudi koji su uhapšeni za vrijeme studentskih nemira juna 1989.

Danas je na Trgu Nebeskog mira gust saobraćaj, djeca puštaju zmajeve, turisti šetaju. Nigdje nema nikakvog znaka, table koja bi podsjećala da je 4. juna 1989. na ovom trgu krvavo ugušen pokret za demokratizaciju. Tenkovi su tada pregazili stotine ljudi. Istina o tim događajima je još uvijek tabu. Još uvijek je nepoznato koliko ljudi je uopšte ubijeno. Za staricu Ding Zilin je sramota što mladi danas ne znaju ništa o masakru: "To je zločin. Ali taj zločin se ne smije stavljati na teret omladini nego Komunističkoj partiji. Ona čini sve što može kako bi se ti događaji potisnuli iz sjećanja."

Istina je tabu

Ding Zilin neće nikada zaboraviti ono što se desilo. U noći između 3. i 4. juna 1989 ubijen je i njen sin. Imao je 17 godina. Zilin je u svom stanu uredila kutak u kojem stoje sinove slike sa demonstracija, ispod se nalazi urna s njegovim pepelom. Ona je predsjednica udruženja „Majke Tienanmena“ koje čine žene koje su izgubile svoje najmilje.

Vlasti su blokirale njihvu internet stranicu na kojoj su na karti Kine bila ucrtana sva mjesta na kojima su ubijani demonstranti, kaže Zilin i dodaje: "Zemljotres od prije nekoliko sedmica je pokazao da kineska vlada ima dva aršina. Ona se brine za žrtve zemljotresa, a za nas se ne brine nitko. Šta više, čak nas i nadziru. Ne želimo takvu vladu. Mi smo izgubile našu djecu, a sada smo viedjli kako djeca nestaju pod ruševinama slabo napravljenih kuća. Opet vidimo majke kako plaču i to nas čini tužnima, vrlo tužnima."

Vlada u Pekingu je nakon zemljotresa pokazala da može biti efikasna kad to želi, smatraju međunarodne humanitarne organizacije i ističu kako je vrijeme da učine isto kada je riječ o ljudskim pravima. Majke Tienanmena dosada nisu doživjele pravdu. Jedan prolaznik na ovom trgu kaže kako će vlastima jednog dana razbiti o glavu to što čine: "Vjerujem da će se narod postarati da pravde bude. Jednog dana će istina o masakru izaći na vidjelo. Kad rane zacijele ostaju ožiljci. Ti ožiljci ostaju zauvijek i oni će podjećati na istoriiju."