"Pjesme koje liče na nas"

U vozilima pariškog gradskog saobraćaja, kao i na stanicama metroa ovih dana se može zapaziti  panoe na kojima su stihovi Žaka Prevera (Jacques Prévert) ili dijelovi iz njegovih scenarija za filmove u kojima su glavne uloge igrali legendarni Žan Gaben (Jean Gabin) i Simon Sinjore (Simone Signoret). Pariz, uz mnoge druge prigodne manifestacije i na taj način odaje počast svom pjesniku četrdeset godina nakon njegove smrti.

Godišnjica je propraćena i novim izdanjima kako knjiga tako i muzičkih albuma sa pjesmama u interpretaciji najslavnijih pjevača prošlog stoljeća. I u jednoj i u drugoj formi, u knjigama ili na CD, njegova poezija osvaja čitaoce i u ovom stoljeću i posvud po svijetu. U godini Prevera izišlo je i mnogo knjiga o samom pjesniku, ali su najzapaženija dva toma njegovih sabranih djela na 4500 stranica koje je u svojoj elitnoj ediciji Plejada štampao izdavač Galimar (Gallimard).

Preverove čari u poeziji i na filmu

Rodjen 1900. Prever je doslovno dijete XX. stoljeća. Umro je u aprilu 1977. u malom mjestu Omonvil la Ptit (Omonville-la-Petite), daleko od rodnog Pariza čiju svakodnevicu i čari je iskazao kako poezijom tako i filmskim stvaralaštvom. Neodvojiv je i od istorije francuskog filma kao scenarista i pisac dijaloga, prije svega za ostvarenja čuvenog reditelja Marsela Karnea (Marcel Carné) "Obala u magli", "Djeca raja", "Hotel Sjever", "Noćni posjetioci". Uspješnosti tih ostvarenja kao i filmova Žana Renoara (Jeana Renoira) doprinio je značajno umijećem stvaranja filmske priče i britkim, duhovitim i ironičnim, ali i dramatičnim i poetskim dijalozima u svojim scenarijima. Koliko reditelji, toliko i Prever kao scenarista je zaslužan za to što je filmsko stvaralaštvo te epohe u Francuskoj označeno kao poetski realizam. 

Pripadao je nadrealističkom pokretu, objavljivao je pjesme po književnim listovima i časopisima, ali prva knjiga njegove poezije, pod naslovom "Riječi" pojavila se tek u njegovoj 46-oj godini, po završetku Drugog svjetskog rata. Nije, dakle, bio nepoznat pjesnik, ali nije mnogo mario da objavi svoja ostvarenja u knjizi, tim prije što su imale svoj život na ulicama i pozornicama, u filmovima i kafanama, i što su se pjevale i u društvu i u usamljenosti.

Međutim, kad su se 1946. pojavile "Riječi", bio je to šok u književnom životu Pariza. Štampana u tiražu od 5000 primjeraka, knjiga je rasprodata za nedjelju dana, a potom za kratko vrijeme u 150000 primjeraka, što nije doživio nijedan pjesnik XX. stoljeća. Takav uspjeh ni on sâm nije očekivao ni slutio, pogotovo ne da će "Riječi" potom biti jedna od najprevođenijih i najprodavanijih knjiga poezije na svijetu.

O Barbara, rat je svinjarija velika

Porijeklom iz veoma skromne sredine, bio je osjetljiv na socijalnu nejednakost i društvenu nepravdu i, koliko ljubavnim osjećanjima, njegovo pjesme su osjenčene buntom protiv siromaštva, izrabljivanja, nepravednosti i odstranjenosti. Uz to, glasi se u njegovim stihovima antiklerikalizam i antimilitarizam, zbog čega je stekao široku popularnost ne samo u Francuskoj nego u cijelom svijetu. U gotovo svakoj njegovoj pjesmi, koje se pretežno prihvataju kao ljubavne, u pozadini će se osjetiti i te druge teme. Tako se i "Barbara", koja se smatra jednom od najljepših ljubavnih pjesama svjetske poezije, završava kao antiratni poetski protest. Istina, počinje evokacijom romantičnog susreta:

Sjeti se Barbara

Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana

A ti si hodala nasmijana

Pokisla radosna očarana

 

Sjećanje, melanholično i nježno, završava se surovom evokacijom rata i razaranja:

O Barbara

Rat je svinjarija velika

Što je sa tobom sada

Pod kišom kanonada ognja

Krvi i čelika

A onaj koji te je grlio

Zaljubljeno

Je li umro, nestao ili još uvijek živi

Oko 500 njegovih pjesama su uglazbljene i u izvođenju najvećih pjevača uoči i poslije Drugog svjetskog rata pa sve do ovog stoljeća bile su hitovi. Otud legendarna predrasuda da je Prever svoje pjesme pisao lako, za kafanskim stolom, i da one nemaju dubok smisao niti su prava moderna poezija. Kritičko izdanje Plejade otkriva suprotno: objavljene sukcesivne verzije njegovih pjesama, što je jedan od principa i metoda kritičkih izdanja, kakvo je ovo, pokazuju da ih je mijenjao, dopunjavao, minuciozno dotjerivao, da ni u kom slučaju nisu rezultat raspoloženja i takozvane inspiracije za kafanskim stolom, nego da su napisane sa punom pažnjom i sviješću o svakoj riječi i, kao i njegovi filmski scenariji, sadrže reference na cjelokupnu klasičnu i modernu francusku književnost, od Igoa (Victor Hugo) do Marsela Prusta (Marcel Proust).

Sve su to pjesme koje liče na nas, kako je sam rekao. Svaka od njih je mala priča koju danas čitaju djeca u čitankama za osnovnu i srednju školu, a poslije časova mogu je čuti bilo gdje, jer mnogo više od pola stoljeća od svog nastanka govore da običan život nije lišen poezije i da svakodnevica može imati privlačnost i čar koja je neprolazna, pogotovo u interpretaciji takvih legendi kao što su Iv Montan (Yves Montand), Edit Pjaf (Edith Piaf), Žilijet Greko (Juliette Gréco) ili na engleskom jeziku Bob Dilan (Bob Dylan). Ravno njihovoj vokalnoj interpretaciji je i recitovanje Simon Sinjore (Simone Signoret). Među mnogim pojedinačnim izdanjima o ovoj godišnjici izdvaja se kolekcija od tri CD na kojima su pjesme u produkciji dugogodišnjeg Preverovog saradnika Žaka Kanetija (Jacques Canetti).

Neizostavna cigareta među usnama

"Uvelo lišće" obišlo je svijet, mada je za nju sam Prever govorio da je prosta kao dobar dan. Bila je podjednako hit na zapadu, kao i u Japanu, Kini, Rusiji, arapskom svijetu. Prvi put je izvedena 1946. u filmu Marsela Karnea "Vrata noći", a u interpretaciji Iva Montana sluša se s ushićenjem ili melanholijom i danas. 

Umro je od raka na plućima, što je bila cijena neizostavne cigarete među usnama na svim fotografijama ovog pjesnika od mladih dana do starosti. Nije bilo dana bez tri kutije ispušenih cigareta. I danas, četrdeset godina poslije njegove smrti, na fotografije Prevera sa vječitom cigaretom u ustima nailazimo posvud po Parizu, od kafana koje je posjećivao do ulica i trgova kojima je prolazio i vozila gradskog saobraćaja u kojima možemo čitati njegove stihove koji su danas u kolektivnom sjećanju ne samo Francuza nego ljudi iz cijelog svijeta. Sjetimo se završnih stihova "Uvelog lišća":

Uvelo lišće slaže se po zemlji

K'o naša tuga i uspomene

Hladni vjetar odnosi ih

Zajedno sve u noć zaborava

Jeste, sve je jednostavno kao 'dobrojutro', kako je rekao. Čitajući ili slušajući njegove poeme imamo nerijetko osjećanje da smo i sami sročili neke od tih stihova, šapnuli ih nekom ili rekli samom sebi, ali to je varka: to su nezamjenjive Preverove riječi, jedino je on umio da ispuni emotivne prostore u svima nama, od Pariza, Njujorka, Tokija pa do Sarajeva ili Crikvenice. Jeste, on je bio naš pjesnik ljubavi, čežnje i ljepote, ali i boli i surovosti života.