1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Pisci jugoslavenskih zemalja - družite se!

24. septembar 2010

Književnicima Balkana su uski prostori u kojima stvaraju samo za čitaoce iz svoje avlije. Tako se sve više razvija saradnja književnika Beograda, Zagreba i Sarajeva. Led je probijala beogradska izdavačka kuća Rende.

https://p.dw.com/p/PLWT
Foto: DW/Arbutina

Povezivanje pisaca na području bivše Jugoslavije nekada se činilo Sizifovim poslom, međutim kako vrijeme odmiče sve je više autora koji objavljuju svoje knjige u susjednim zemlja. Sve je više i izdavača koji polako, 20 godina nakon rata, prodiru na tržišta zemalja u regionu. Najveći jaz, čini se, bio je između Srbije i Hrvatske, no njega je premostila prije deset godina izdavačka kuća Rende, koja je svojom edicijom Ledolomac otvorila vrata piscima sa one strane granica i počela da ih objavljuje na tržištu Srbije. Bio je to pionirski poduhvat, veoma rizičan. Društva su se oporavljala od tek završenih ratova, a nepovjerenje je bilo ogromno.

Slađana Novaković, glavna urednica izdavačke kuće Rende
Slađana Novaković, glavna urednica izdavačke kuće RendeFoto: DW

Glavna urednica izdavačke kuće „Rende“ Slađana Novaković kaže da je to bio iako pionirski, jedan potpuno normalan korak, pitanje je bilo ko će ga prvi napraviti. „Htjeli smo da približimo stvari koje su se vremenom udaljile i mislim da smo uspjeli. To je podrazumjevalo i regionalnu književnost. Nama je to bilo prirodno i normalno, bila je to vrsta izazova jer smo te 2000. živjeli u zemlji koja je sticajem svih tih okolnosti devedesetih bila izolovana i posvađana sa svima. To mi je bila inspiracija, da pokažemo ljudima da ima sjajnih ljudi sa raznih strana i to sve naravno kroz književnost“, pojasnila je Novaković .

Bila su to dva svijeta

Od te 2000 godine do danas u knjižarama Srbije postali su redovni autori poput Miljenka Jergovića , Borisa Dežulovića, Vedrane Rudan, Muharema Bazdulja, Emira Imamovića Pirketa, Aleksandra Hemona, Andreja Nikolaidisa. Već drugu godinu za redom održava se i književni festival Krokodil, koji mahom okuplja pisce iz regiona, a tri velike kuće iz Zagreba, VBZ, Algoritam i Profil, otvorile su svoje podružnice u Beogradu.

Miljenko Jergović, kao redovan gost Beograda, kaže da je kulturno povezivanje u regionu davalo i daje nadu da se stvari normalizuju, iako još uvijek ima određenih problema i prepreka. „Ja sam prvi put nakon rata dolazio u Beograd 1999. godine.

"Ledolomac" Miljenko Jergović
"Ledolomac" Miljenko JergovićFoto: C. C. Kelcec

Dolazio sam vozom koji je vozio između Zagreba i Beograda. Taj voz je bio strašan i užasno tužan. Nakon što bi prošao Slavonski brod, on bi se gotovo potpuno ispraznio i u njemu su bili samo neki užasno uplašeni i jako siromašni ljudi, to se vidjelo na njima. I bilo je nas troje pisaca. Mi smo bili opušteni i veseli i nije nas se previše ticala ta atmosfera voza između Beograda i Zagreba, znali smo da nam policija ne može ništa, da nismo nikome ni za šta krivi, ovi drugi ljudi su se tresli jer su bili krivi, bili su krivi što putuju u Srbiju, jer u Srbiji imaju neku rodbinu. To je izgledalo kao prijelaz iz jednog svijeta u drugi.

Danas 2010. godine ta granica gotovo da i ne postoji, ljudi vrlo slobodno komuniciraju, u Beograd iz Hrvatske putuju svi uključujući i kojekakve ustašoide, i sve je skoro normalno. Kakva je tu bila uloga knjiženosti? Mislim da je tu uloga književnosti i posebno pojava malih izdavača bila vrlo slična pojavi nas troje u vozu 1999, nas troje u koje su ovi uplašeni ljudi gledali kao u svoju nadu, jer ako se mi ne bojimo šta će se desiti onda će možda sve biti u redu. To je ono što su ta regionalna kulturna i književna povezivanja najviše proizvela“, pojašnjava Jergović.

Na sljedećoj stranici: Ustašoidni pisci na ćirilici

Ustašoidni pisci na ćirilici

Pisci iz BiH i Hrvatske pišu povremeno i za beogradske listove i internet portale. Na taj način, ukazivanjem na određena društvena dešavanja i detektovanjem sličnih pojava u zemljama iz kojih dolaze, pisci približavaju probleme u kojima se manje više nalaze sve zemlje bivše SFRJ. Prema mišljenju Miljenka Jergovića, književnost jeste uticala na određene pozitivne promjene u društvu.

Izdavačka kuća Rende bila je "Ledolomac"
Izdavačka kuća Rende bila je "Ledolomac"Foto: DW

„S jedne strane bi se moglo reći nije doprinjela nimalo, jer na nacionaliste, rasiste, šoviniste i likove koji su naprosto napaljeni na rat i na mržnju ta činjenica nije nikako utjecala. Ta činjenica je utjecala na društvene manjine u svim zemljama i to veoma pozitivno. To više nije priča kakva je bila prije pet šest godina, nema više ledolomaca, nema više Igora Mandića koji prvi put dolazi u Beograd, sad Igor Mandić dolazi u Beograd kao što je dolazio uvijek, mi zapravo pričamo o nečemu što se dogodilo i što je već prošlo. Danas već i nacionalisti pa čak i radikalni ustašoidi objavljuju svoje knjige u Beogradu, recimo jedan od najradikalnijih ustaša u hrvatskom novinstvu, stanoviti Despot objavio je knjigu sa bivšim urednikom Večernjih novosti o Titu, u kojoj je Tito neki strašni demon. On je to uradio u Beogradu i čak mu je pošlo za rukom ono što meni ne polazi godinama, a to je da mu knjiga bude štampana na ćirilici“, pojasnio je Jergović.

Knjige i književnici ne poznaju granice
Knjige i književnici ne poznaju graniceFoto: DW

Ima pomaka, nema promjena

Međutim, Slađana Novaković iz izdavačke kuće Rende smatra da iako povezivanje pisaca jeste jedan potpuno normalan i prirodan proces, to je još uvijek na marginama, i nije donijelo, u globalu, veće promjene kad je politika u pitanju. „Nažalost, izgleda da smo na istom samo je situacija u društvu malo upeglanija. Neke promjene se vide na dnevnom nivou i za dnevno političke potrebe, ali suštinski, dubinski mislim da nema promjena, nažalost“, pojasnila je Novaković.

Ona smatra das svi „govorimo manje više iste jezike, mali smo svi ko dugmence i onda iz raznoraznih razloga normalno je da ćemo se se spajati. Izdavači zbog većih teritorija gdje prodaju knjige, što opet ide u korist piscima jer više će ih ljudi čitati, tako da mislim da je to prirodno i neminovno. Ranije su to sprječavale određene politike, ali sada vidimo da u Hrvatskoj više objavljuju srpske pisce, BiH je malo drugačija ali kreću se stvari, malim sitnim koracima, ali nešto se dešava“.

Na sljedećoj stranici: Zašto su izbori u BiH najdepresivniji do sada

Najdepresivniji izbori

Kada je BH u pitanju, Miljenko Jergović se osvrnuo i na predizbornu kampanju, u koju je na veoma angažovan način uključen veliki broj umjetnika, mahom muzičara, ali i pisaca i glumaca. Promatrajući ono što se dešava poslednjih mjesec dana u cijeloj BiH, Jergović kaže da je sve jako tužno.

„Meni su ovi izbori u BiH najdepresivniji od svih izbora do sad i to iz jendostavnog razloga što ja da glasam, a trenutno ne glasam iako imam pravo glasa u BiH, ja ne znam za koga bih glasao. Ovo su prvi izbori u BiH u kojima ja ne znam za koga bih glasao jer se bh. politička scena na toliko načina nacionalizirala da ne postoji ni minimumam prostora koji nije agresivno nacional-šovinistički. Nažalost, u tome su se nacionalne elite potpuno izjednačile. Ja ne padam na onu priču koja je jako draga ljudima u Sarajevu na koju padaju i meni neki bliski ljudi u Beogradu, da je Dodik sotona a da su Haris Silajdžić i njemu slični borci za BiH. Ja između njih dvojice vidim samo minimalne razlike. S tim da je izgubljena lijeva, socijaldemokrastka alternativa jer se SDP pretvorio u jednu bošnjačko muslimansku stranku.

Jedna od autorica koje se nikada nisu osvrtale na granice bila je i hrvatska književnica Dubravka Ugrešić
Jedna od autorica koje se nikada nisu osvrtale na granice bila je i hrvatska književnica Dubravka Ugrešić (u sredini)Foto: DW

Nacional-šovinistička politika

Namjerno kažem muslimansku zbog njihovog sve otvorenijeg koketiranja sa reis ul ulemom Islamske zajednice, Mustafom Cerićem. Zapravo stvar je jako tužna. Tužna zbog toga jer danas na cijeloj teritoriji BiH postoji samo jedno mjesto, još uvijek, gdje ljudi nisu ponižena i potlačena manjina. To je Tuzla. Jedino u Tuzli možete biti Srbin ili Hrvat i osjećati se ravnopravno i dostojanstveno. Takvo nešto u Sarajevu apsolutno nije moguće, naglašavam Sarajevo jer je opće mjesto da govorim takve stvari za Banjaluku ili Mostar“, rekao je Jergović.

Pisci iz zemalja bivše Jugoslavije na susjednim tržištima su još uvijek zahvaljujući malim privatnim izdavačima. Države nemaju interesa da u tome učestvuju na bilo koji način, što govori i o političkoj dimenziji cijele priče, koja je, nažalost, još uvijek prisutna. O tome koliko politika utiče na kulturnu razmjenu, trenutno je najbolji primjer kosovskih umjetnika za koje je Beograd potpuno zatvoren grad. Jedan od pokušaja da se kosovski pisac predstavi beogradskoj publici, bio je ovog maja na festivalu Krokodil, kada je pisac Beć Cufaj, inače državljanin Njemačke, trebalo da bude jedan od gostiju, no to se nije desilo zbog kosovskog pečata u pasošu.

Autorica: Žarka Radoja

Odg. ur.: Z. Arbutina