"Patrioti": Stranka u potrazi za programom

Prvi i najvažniji zadatak predsjedavajućeg jedne nove partije je objelodaniti postojanje svoje nove stranke. To će se desiti na Kongresu u nedjelju u gradiću Arras, koji pripada okrugu Pas-de-Calais, na sjeverozapadu zemlje. Ovdje se "Patrioti"  -"Les Patriotes" predstavljaju javnosti. Francuska javnost ne zna šta da misli o ovom novom pupoljku na političkoj sceni, niti zna šta "Patrioti" uopšte hoće.

Trenutno je malo onih, koji su otkrili svoje srce za "Patriote". Njih je okruglo 3.000, što je veoma pregledan broj - premalo kako bi se stvorila solidna ekonomska baza za partiju. I tako delegati na prvom Kongresu nisu mogli izbjeći da otvore novčanike. Učesnici su pozvani da odriješe kesu, jer drugačije se nije mogla platiti iznajmljena sala, koja je koštala 15.000 eura. Ni u internetu prodavani okviri za mobilne telefone sa logom nove partije, koji su koštali 24 eura po komadu, nisu baš mogli napuniti partijsku kasu. To je imalo za posljedicu da partijska centrala, koja je doduše sama osmislila i kreirala flyere, nije imala novca da ih odštampa. To sada moraju, na sopstveni trošak, platiti članovi partije.

Šarm povoljno iznajmljene sale

Svaki početak je težak. Ali nije lako ni etabliranoj političkoj konkurenciji, objašnjava Florian Philippot, predsjednik Patriota. Jer ako za nekoliko sedmica Front National drži svoj Kongres u obližnjem Lilu, on to čini iz praktičnog razloga: na sjeveru su dvorane jeftinije nego u Parizu.

Philippot, koji je rođen 1981. godine,  dobro zna o čemu govori: On je bio zamjenik vođe stranke Nacionalnog fronta, što je u hijerarhiji stranke odmah iza predsjednika.  Mjesecima se vukao spor između njega i Marine Le Pen.  U septembru prošle godine je Philippot konačno izjavio da  je njegov prethodno stvoreni savez "Patriota" sada pretvoren u političku partiju.  Najkasnije tada su Philippot i Le Penova bili razvedeni ljudi.

Predistorija formiranja stranke

Razlog neslaganja, kao što su dijagnosticirale francuske novine, vjerovatno je Philippotova velika, nadasve ogromna ambicija. Dugo je igrao ključnu ulogu u oblikovanju ideološke i kadrovske orijentacije Nacionalnog fronta. On je vukao sve konce po pitanju isključenja osnivača ove partije Jean-Marie Le Pena. Stranka se mora otvoriti buržoaskim klasama, stalno je ponavljao Philippot. Ali to ne bi bilo moguće sa desničarskim ekstremističkim utemeljiteljem. Argument je uvažen, prihvatila ga je i Le Penova kćerka Marina, koja je od 2011. godine došla na čelo ove partije. Ona je čak nešto kasnije preuzela zadatak da iz partije potpuno izbaci svog oca 2015. godine.

Prije toga, Philippot je oblikovao partiju. Kada je vlada bivšeg francuskog predsjednika Hollandea u novembru 2012. godine usvojila nacrt zakona o istospolnim brakovima, Le Penova je odlučila ne dopustiti većini svojih članova da demonstriraju protiv toga. To je također bila koncesija, odnosno ustupak građanskim slojevima, koje je stranka nastojala pridobiti. U isto vrijeme to je bila i osobna koncesija, možda čak i prijateljska gesta prema Philippotu. U decembru 2014. je jedan bulevarski magazin obznanio svojim čitateljima da je Philippot homoseksualac. Dva dana kasnije on se žalio na indiskreciju časopisa, ali istodobno potvrdio ispravnost te informacije. Konzervativno krilo ekstremno desnog biračkog tijela Nacionalnog fronta je to iskoristilo.

Put prema desnom političkom centru

Odstupiti od krajnje desničarskog u pravcu političkog centra: taj je put Philippot slijedio kada je za vrijeme kampanje za izbore u Francuskoj u proljeće 2017. godine htio dovesti Marine Le Pen na grob Charlesa de Gaullea, kako bi mu iskazala počasti. Na ovaj korak se, međutim Le Penova nije mogla odlučiti: Umjesto da ukaže čast ubijeđenom Evropljaninu, radije je otišla na hodočast u katedralu u Reimsu, gdje su sahranjeni  francuski kraljevi, što je za konzervativne Francuze simbol „vječne Francuske”.

Reims ili de Gaullea: izbor između ova dva mjesta odslikava dilemu Nacionalne fronte. Ona se uostalom kao i sve desničarske stranke u Europi, mora odlučiti između tvrdog krajnjeg desnog političkog spektra i onih koji se više vide u desnom političkom centru. Tu dilemu nije mogao riješiti ni Philippot, najznačajniji izborni strateg Nacionalne fronte: Le Penova je na kraju  izgubila  protiv Emmanuela Macrona, karizmatičnog vođe pokreta „En Marche”.

Poraz i njegove posljedice

Šta poraz može značiti za Nacionalni front, Philippot je nagovijestio prije nekoliko godina. Stranka je sredstvo moći, objašnjava on početkom 2015. „Ako stranka ne vodi na vlast, onda ...” Iz današnje perspektive se može zaključiti što je Philippot mislio sa ovom rečenicom: U maju 2017. godine, prije objave rezultata predsjedničkih izbora, on je osnovao Savez "Les Patriotes" - "Patrioti",  što je bio početak kraja u odnosima s Marine Le Pen i Nacionalnim frontom.

U januaru 2018. godine, Philippot, član Evropskog parlamenta, mogao se vidjeti kako vrbuje birače u gradiću Belfort na sjeveroistoku Francuske. Bilo mu je vidno neugodno da učestvuje u ovoj uličnoj kampanji, s obzirom da je bio naviknut na velike pariške političke pozornice, piše list Le Monde.

To je vjerovatno zato što još mora objasniti što zapravo predstavljaju "Patrioti". Philippot je oduvijek bio odlučan protivnik eura i poticao je izlazak svoje zemlje iz zajedničke evropske valute. I u svemu drugom on se malo razlikuje od sada mnogo manje prema euru-neprijateljski nastrojenog Nacionalnog fronta, koji se pod Phillipotovim kursem, također pomaknuo prema političkom centru. Za sada su "Patrioti" stranka, koja je ne samo u potrazi za biračima, već i za političkim programom.