Paraolimpijada: povratak korijenima

Nije pretjerano Evu Löffler nazvati živom enciklopedijom paraolimpijskog sporta. "Gradonačelnica" Paraolimpijskog sela kaže kako bi na ove igre posebno ponosan bio njen otac, sir Ludwig Guttmann, koji je bio pokretač igara na kojima su se nadmetali hendikepirani sportisti.

U srijedu (29.8.2012.) počinju 14. Paraolimpijske igre. 4200 sportista se takmiči u dvadeset sportskih grana. Iz Njemačke je u London otišlo 150 takmičara. Britanci žele da prirede pravi sportski festival, ali i da se prisjete korijena Paraolimpijade, koja je prvi put održana upravo u Londonu prije 60 godina.

Izlazak iz bolesničkih soba

Njemački neurolog Ludwig Guttmann, sin jednog jevrejskog gostioničara, tokom takozvane Kristalne noći nacista (9.11.1938.) je u kliniku u Vroclavu sklonio 60 Jevreja. "Kada je došao Gestapo, moj otac je za te Jevreje izmislio razne dijagnoze bolesti", kaže Eva Löffler. I sam Guttmann je 1939. pobjegao u Englesku - sa ženom, dvoje djece i sa 40 maraka u džepu. U bolnici u gradiću Mandeville, sjeverozapadno od Londona, revolucionirao je tretman liječenja osoba koje su imale povrede kičmene moždine.

"Guttman je brzo spoznao koliko je za invalide važna fizička aktivnost", kaže Rickie Burman, direktorica Jevrejskog muzeja u Londonu, koji je ovom ljekaru posvetio cijelu izložbu fotografija.

U jesen 1944. Guttmann je obilazeći bolnicu vidio invalide koji su u kolicima i sa štapovima u rukama igrali svoju verziju pola - sporta koji se inače igra na konjima - pa je sam sjeo u kolica kako bi igrao s njima.

Premijera s lukom i strijelom

Uskoro su mnogi pacijenti igrali taj sport. Kretanje je jačalo imuni sistem, ali i samopouzdanje invalida. 1948. Guttmann je u bolnici ubrzo organizovao takmičenje ratnih invalida u gađanju lukom i strijelom te u stonom tenisu. "Igre" u bolnici Stoke Mendeville počele su krajem jula 1948. na isti dan kad i Olimpijske igre u Londonu.

"Kao Jevrej, moj otac je suosjećao s ljudima koji su također bili u manjini", kaže Eva Löffler. Kao jedanaestogodišnja djevojčica ona je pomagala na ovim "igrama" pripremajući lukove i strijele i sakupljajući teniske loptice.

Chris Holmes također s poštovanjem govori o Guttmannu: "On je imao viziju u koju ni danas mnogi ljudi ne vjeruju - da sport može ujediniti invalide iz cijelog svijeta." Holmes je bivši plivač i jedan od najuspješnijih paraolimpijaca u istoriji Velike Britanije, a danas radi u Organizacionom komitetu Olimpijade u Londonu.

Paraolimpijada rekorda

Četverogodišnji ritam održavanja Paraolimpijada uspostavljen je 1960., od Olimpijade u Rimu. 1984. su se igre nakratko vratile u Stoke Mendeville. Tadašnji domaćin Ljetnih olimpijskih igara, Los Angeles, nije htio da organizuje takmičenja za invalide.

"Ta vremena su prošla", kaže Holmes i dodaje: "Ne postoji više podjela između Olimpijade i Paraolimpijade, mi smo jedan Organizacioni komitet." Njegovi saradnici se tako brinu za transport, smještaj, ishranu i funkcionisanje oba velika sportska događaja i to je prvi put u istoriji da je tako.

Paraolimpijada je već postavila više rekorda. Prodato je 2,2 miliona od ukupno 2,5 miliona ulaznica. O takmičenjima izvještava 6000 novinara, svih 55 sponzora Ljetne olimpijade podržalo je i drugu sportsku manifestaciju. Britanska televizija Chanel 4 će emitovati 150 sati sportskog programa.

Visoki standardi

U Pekingu 2008. zabilježeno je još nešto. Uz održavanje Paraolimpijade je 2000 autobusa i 120 tramvajskih i autobuskih stanica dobilo opremu koja je omogućila da ih koriste i invalidi na kolicima. Iako visoki standardi već postoje i u Londonu, gradske vlasti su se potrudile da naprave još liftova i prilaznih staza za invalide koji žele da koriste javni saobraćaj.

BBC je osim toga snimio jednu TV-dramu o Ludwigu Guttmannu, a jedna od maskota Olimpijade se zove Mandeville. Ludwig Guttmann je umro 1980. Spasio je život brojnim invalidima iz rata. Prije nekoliko nedjelja je u blizini Stoke Mandevilla otkrivena njegova statua izlivena u bronzi. "Sličnost je zapanjujuća", kaže njegova kćerka Eva Löffler: "Paraolimpijada kao da ga je oživjela."

Autori: Ronny Blaschke / Azer Slanjankić

Odgovorna urednica: Marina Martinović