Papin obračun s Europom | Politika | DW | 06.12.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

komentar

Papin obračun s Europom

Bio je to oštar govor. Ne zbog glasnoće kojom je izrečen, nego zbog izbora riječi. Pred izbjeglicama na Lezbosu papa Franjo ponovno je osudio izolaciju Europe. S pravom, smatra Christoph Strack.

Papa Franjo na Lezbosu

Papa Franjo na Lezbosu

Papa Franjo bira jasne riječi. Mediteran, ta "kolijevka brojnih civilizacija", postao je "hladno groblje bez nadgrobnih spomenika". On optužuje "gluhost” za potrebe bližnjeg, “smrtonosnu ravnodušnost” i “ciničnu nezainteresiranost”.

U gotovo devetogodišnjem mandatu pape Franje nije bilo ničega sličnog: po drugi put je on otišao na grčki otok Lezbos, po drugi put je tu održao govor - izbjeglicama i svijetu.

Sredinom travnja 2016. papa je samo kratko govorio. "Došli smo skrenuti pažnju svijeta na ovu tešku humanitarnu krizu i izmoliti njeno rješenje", rekao je tada. Objasnio je i zašto je otok posjetio zajedno s pravoslavnim carigradskim ekumenskim patrijarhom. Bila je to molitva i molba na koju nije bilo reakcija.

Christoph Strack

Christoph Strack

"To je svjetski problem"

Ovaj put sve izgleda očajnije nego prvi put. Gotovo 85-godišnji katolički poglavar crkve žali zbog neaktivnosti Europe u pomoći izbjeglicama i migrantima.

"Moramo s gorčinom priznati da je ova zemlja, kao i druge, još uvijek pod pritiskom i da u Europi još uvijek ima ljudi koji se pretvaraju da ih se ovaj problem ne tiče."

"To je svjetski problem”, rekao je papa, da bi potom najprije govorio o koroni: "Mi smo shvatili da se u današnjem svijetu uvijek moramo zajedno suočiti s velikim pitanjima, jer fragmentirana rješenja nisu dovoljna."

"Užasan zastoj"

U globalnoj borbi protiv zaraze virusom, suradnja je barem djelomično uspješna - ali papa vidi "užasan zastoj" kada je riječ o migracijama.

Nakon svake katastrofe u Sredozemnom moru s desetcima ili čak stotinama mrtvih, zaprepaštenost je velika. Ali na tome onda sve stane. Svakih nekoliko mjeseci stižu izvještaji o navodnim ilegalnim protjerivanjima, pushbackovima, izbjeglica u Tursku. Prije nekoliko dana "New York Times" je izvijestio da su grčki graničari vjerovali da je prevodilac agencije za zaštitu granica EU Frontex tražitelj azila, pretukli ga i nezakonito protjerali u Tursku.

Još uvijek ne postoje zajednički europski propisi o azilu i prihvatu izbjeglica. Čini se da sve države članice zatvaraju oči i nadaju se da će cijela stvar nekako proći. U Njemačkoj se rasprave o ovoj temi brzo poprate frazom "Pa ne možemo ih mi sve primiti."

Humani hodnici

Ali o tome se tu ne radi. Riječ je o pomoći ljudima u nevolji, posebno obiteljima s djecom. Neka nitko ne kaže da to neće uspjeti. To je tako lako reći. A onda često dolazi optužba da papa ne radi ništa i da ima tako ogromne palače.

Podsjetimo, talijanski katolički laički pokret "Sant Egidio" već pet godina dovodi izbjeglice iz kampova u Libanonu, Libiji i Iraku u Italiju zajedno s protestantskim crkvama u okviru tzv. "humanitarnih koridora". 

I to sve bez državnih novaca, u potpunosti financiran donacijama. Osobe kojima se pomaže bivaju pomno odabrane na licu mjesta, njihova je vjera pritom nebitna. Često su to obitelji s djecom ili osobe kojima je potrebna posebna medicinska podrška.

Europa, umorna i nemoćna?

Već na aerodromima te ljude dočekuju pomagači, za njih su spremni stanovi u crkvenim općinama i zajednicama, organizirana im je pomoć volontera. U Rimu su to često stanovi Katoličke crkve, uključujući i Vatikan. A povremeno Franjo pozove takve izbjeglice u Vatikan bez velike medijske potpore. Želi ih saslušati, pratiti na njihovom putu.

Papa u posjeti izbjegliökom kampu Karatepe na Lezbosu

Papa u posjeti izbjegliökom kampu Karatepe na Lezbosu

"Humanitarni koridori" su u međuvremenu uspostavljeni i do Francuske, Belgije i Andore. A zemlje domaćini uvijek izdaju humanitarne vize.

Često se može ogovarati talijanski katolicizam – ovaj primjer pokazuje da se nešto može učiniti.

Ali u mnogim zemljama ljudi se prave da ništa ne vide i ne čuju. Za Franju, papu koji dolazi iz Argentine, takoreći s kraja svijeta, ova je Europa već odavno umoran i nemoćan kontinent koji je izgubio svoju tradicionalnu otvorenost i korijene.

On s s time međutim ne želi pomiriti. Otuda i ljutnja. U Ateni se dan prije obračunao s Europom i nekim političarima. Prema papinim riječima, protiv zamorenosti demokracijom mogu pomoći samo politike koje su usmjerene prema općem dobru i osjećaju obvezu prema najslabijima.

Hoće li se još netko u Bruxellesu i Europi ovom kritikom osjetiti prozvanim? Malo je vjerojatno.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu