Paklena čekaonica silovanih Jezidki i njihove djece

Vrhovni duhovni savjet Jezida prošle sedmice je poništio odluku u kojoj se navodi da će “sve” preživjele žrtve zločina tzv. Islamske države (IS)biti vraćene u zajednicu Jezida. Time su prouzrokovali raspravu o tome kako će djeca žena, silovanih od strane pripadnika IS-a, mogla biti reintegrirana u društvo ove manjinske grupe u sjevernom Iraku.

Nakon što su vjerski lideri u Savjetu u prvobitnoj izjavi izbjegli osjetljive specifičnosti, pojasnili su da se to "nije odnosilo na djecu rođenu kao rezultat silovanja, nego na onu jezidsku djecu koja su bila kidnapovana tokom invazije".

Nadia Murad, preživjela Jezidka i dobitnica Nobelove nagrade reagovala je rekavši da "prva i posljednja odluka pripada preživjelima i njihovim porodicama. Niko nema pravo da donosi odluke umjesto njih."

"Ako se žene odluče vratiti sa svojom djecom, mi kao društvo moramo poštovati njihovu odluku, srdačno ih dočekati i ponuditi im svaku moguću pomoć", izjavila je Murad.

Oko 200 od 3.500 Jezidi žena koje su se vratile kući u svoje zajednice nakon napada tzv. Islamske države-a 2014. godine, pobjegle su skupa sa svojom djecom, izjavila je Zeynep Kaya, stručnjakinja u Centru za istraživanje londonske Ekonomske škole za Bliski istok.

Otpor prvobitnoj izjavi Savjeta o prihvaćanju svih preživjelih nastao je kada se zajednica nastavila aktivno baviti traumom nastalom nakon počinjenog genocida 2014. godine, njegovim posljedicama po identitet Jezida, te stigmatizacijom preživjelih žrtava nakon seksualnog nasilja i zlostavljanja .

Jezidska zajednica tradicionalno ne priznaje brak između Jezida i ne-Jezida, niti prihvaća religijska preobraćenja odnosno prelaske na druge vjere. Grupe u zajednici kažu da ta ograničenja pomažu u zaštiti integriteta jezidskog identiteta i u preživljavanju nakon počinjenog genocida.

Dva puta kažnjeni

Jezidska aktivistkinja i bivša parlamentarka u Iraku Amina Said složila se sa prethodnim sagovornicama u tome da bi porodice trebale odlučivati o sudbini svoje djece. "Kao majka, osjećam ono što žene osjećaju", rekla je ona u razgovoru za DW. "Mogu razumjeti reakciju zajednice, jer i ja živim u zajednici, ali ovdje je riječ o žrtvama. Ako im zatvorimo sva vrata, oni će biti kažnjeni dva puta."

Said smatra da je Duhovni savjet napravio pozitivne korake u 2015. godini, kada je dopustio da se žene, koje su se vratile iz IS zatočeništva i koje su tamo bile prisiljene preći na islam, ponovo krste u novoj ceremoniji. Međutim, napravili su grešku zbog toga što nisu konsultovali zajednicu kada su donosili tu odluku.

"Da su pronašli vremena da razgovaraju sa porodicama, sa ženama i sa nekim nevladinim organizacijama, onda mislim da bi mogli pronaći pravi put za te žene", rekla je ona.

Stigma, genocid i zakon

Neki Jazidi su tvrdili da je relokacija, odnosno izmiještanje jedini način da djeca i zajednica izbjegnu stigmatizaciju. Tako bi se zaštila krhka zajednica koja treba da bude iznad interesa pojedinačne djece i njihovih majki, i treba da bude prioritet.

Ahmed Burjus, zamjenik direktora Grupe za podršku Jezidima “Yazda”, navodi da je jedan od najtežih aspekata za zajednicu bio pomiriti se sa djecom čiji su očevi počinili genocid u zajednici koja je nekada brojala 500.000 ljudi. Burjus je izjavio i da mu je jedan čovjek rekao da se nada da će se njegova žena vratiti, ali ne sa sinom nekog iz Čečenije, Turske ili Saudijske Arabije. „Znate, ta osoba je odgovorna za genocid, pljačku sve vaše imovine, uništavanje vaše kuće i ubijanje vaše porodice. Sada ste prisiljeni da dovedete sina ili kćer jednog od njih u svoju kuću."

Neki članovi zajednice, smatra Burjus, također su se plašili da će djeca biti isključena iz zajednice zbog opasnosti osvete od strane drugih koji su propatili pod IS-om. Oni se plaše da će ta djeca biti stigmatizovana cijelog života i da će imati poteškoća da se registruju kao Jezidi prema iračkom zakonu, obzirom da se ne zna ko je njihov otac, ali se sumnja u to da je musliman.

Kontroverzni zakon o nacionalnim identifikacionim karticama u Iraku nalaže da dijete mora biti registrovano kao musliman, ukoliko je jedan od roditelja musliman, dodavajući pravni problem na vrh jezidske religijske doktrine.

Iako se trenutno pred iračkim parlamentom nalazi nacrt zakona koji bi trebao ispraviti neke aspekte patnje Jezida, uključujući i prava žena koje su preživjele, on ne sadrži izuzeća za djecu koja su rođena nakon silovanja.

"Zato vjerujemo da ove žene i djeca trebaju biti poštovani i da im se treba pomoći", rekao je Burjus za DW. "A najbolji način da se to uradi je da se presele izvan Iraka u drugu zemlju i da im se obezbijedi dostojanstven život."

Paklena čekaonica

Mnoge Jezidke koje su preživjele silovanja već su otišle u Njemačku, neku drugu zemlju Evropske unije ili u Australiju, što dodatno fragmentira krhki identitet Jezida. Ali druge majke, otete od strane IS-a, su ipak pronašle način da se lagano reintegriraju u svoje bivše zajednice. Neke od njih su krile svoje trudnoće i rođene bebe davale članovima porodice, dok su druge govorile da su upoznale svoje muževe Jezide s tim, dok su bile u zatočeništvu, objašnjava dalje Zeynep Kaya.

Ipak, većina žena „će se vjerovatno odreći svoje djece i vratiti se u zajednicu; ili samo napustiti zemlju", govori ona.

„Veoma je teško tim ženama jer se drže u paklenoj čekaonici", dodaje Kaya. „One žele da se vrate na ognjišta, ali za to se moraju odreći svoje djece. To je u osnovi još jedna vrsta odbijanja i isključivanja, pored onoga što su te žene već preživjele."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android